Bijeli ovratnik? Plavi ovratnik – moj kalibar!
Od doma do posla i natrag moram proći nekoliko raznih gradilišta po gradu. Tako i jučer. Projurimo moj mali div i ja tih par kilometara udaljenosti bez zaustavljanja. No, jučer je bila malo veća gužva (vratili se ljudi s mora) malo smo više stajali na nekim mjestima. Gradilišta svuda po gradu. Bandić skuplja bodove za predsjedničke izbore. Hrpa ljudi u plavom vrijedno radi i trudi se poštivati sulude rokove. Ali što me navelo da ovo pišem - na svakom od gradilišta bio je barem jedan od šljakera u radnim mandurama koji mi je baš morao namignuti ili poslati pusu. Nemoj me krivo shvatiti, nemam ja ništa protiv šljakera (dapače, središe mi Bundek da se mogu šetati, hvala im!, obnoviše most da mi ne otpadnu kotači, vrijedni ljudi vrijedno rade…), niti na bilo koji način dijelim ljude na prave i krive, ali tako bih voljela da se za mnom okrene neki visoki i markantan muškarac, intelektualac, umjetnik…J Zar tako puno tražim?
Oduvijek je baš suprotno. Ja sam očito tip na kojeg se lijepe stariji dedeki (kao Ann Nicole Smith), ili pak muškarci na gradilištima sa velikim trbusima i pivom u ruci, ili oni znojavi perverznjaci u tramvaju, ili oni kolporteri na križanju Vukovarske/Držićeve, ili kamiondžije, ili zetovci ili socrealistički direktori sa kratkim, masnim kravatama dok krkaju janjetinu. Ako si sa mnom, sigurno te tekav neće dopasti, jer će na mene baciti oko. I nekad prije, dok sam izlazila, ne bi prošla večer da mi se jedan takav nije prilijepio. I uvijek baš na mene, od svih žena u društvu, baš na mene. Lijepo bih s čovjekom popričala i dala mu do znanja na fin način da me ne zanima, ali tada mi to i nije bilo važno.
A onda sam se uljuljala u vezu i premda Pero ponekad "fičuka", bilo bi zgodno(isprazno ili ne) da samo ponekad osjetim na sebi „the pogled“ muškarca kojeg sam upravo od glave do pete odmjerila i sa curama zakljucila da je bas onak…Grrr!
