ponedjeljak, 25.04.2016.

naslikaj...

naslikaj melodiju Chopina
po tratini prijemčljivosti
leptirov najljepši sanak
ponire u dubine moga praštanja
na uzglavlju od purpurne svile
naslikaj nešto što vide i slijepci

ružine suze su teške
niz obraze pada spoznaja
sve ono što ja ne umijem
ti naslikaj
dopusti da bude unikatno djelo
probiranih nedokučivosti

vjekovi se pomaljaju
u pogledu dok te gledam
isprepleteno darivanje je zrelo
na nježnom pastelu od trešanja
svaki put kada se naša istovrsnost
privede kraju
opet rođena kao gola djevica
ona izranja iz svemira

gledaj kako se njišu narcisi
na travanjskoj rapsodiji
sunce se kupa u lavoru
a od vode se suši
našim zagrljajem

naslikaj sjećanja
na njima jezdi jedrilica
tiha ali dostojanstvena
kao usne u poljupcu
na velikom platnu duše
naslikaj krunu od vremena
neka potez bude jasan i jak
okrunit ćemo njome spoznajni tren
kada nas konačno uokviri
kao portret vječnosti


11:40 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 15.04.2016.

volim te

a ja te volim
kao što se voli proljeće nakon duge i hladne zime
kao ptice koje uvijek iznova streme u nebeski beskraj
tako i moja duša ide u susret tebi
iznad svih uzburkanih voda ovog svijeta
one su tu kako bi tekle svojim protočnim smjerom
kojem je naum unaprijed određen
a moje htijenje je voljeti tebe
čak i onda kada se pričinjava
da će bajka nenadano završiti bez sretnog kraja

ljubim te kako samo može ljubiti majka svoje dijete
i junak domovinu vjerno
jer bi izdaja samog sebe bila ne ljubiti
kao valovi gole i samotne stijene
kao što svi vole zagrljaje
moji su zagrljaji božur procvjetali
i zrake sunca inatljive kišnoj prijetnji
od niotkuda i bez razloga
izlazeće si jutro u mojem čekanju
umornom posvema od tmine i tišine
i moja si noć koja me sanjiva čeka
da joj prilazim bosonoga i nasmijana
sve dok moje voljenje traje


10:27 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 14.04.2016.

ljubavlju probuđena



kriv si
što su mi misli rastrojene
konturama tvoje osobnosti
i što ne skidajući osmijeh sa lica
u besmislu bolesnika
širim ljubav kao zarazu

kriv si
što mi je pogled razasut
na mjesto u stihu gdje te čuvam
i što šireći zjenice upijam
odraz tvoje duše
kako bih je u mislima naslikala

kriv si
što u rascjepu vremena
uzalud kradem sva čekanja
između našeg susreta i rastanka
ti jako dobro znaš i osjećaš
samo jednim tvojim dodirom
sviće ljepota u meni



08:26 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 05.04.2016.

obline sna



na vjetrometini
darujem oblacima
krik
kao da se oteo
iz dna duše

košmar oslikava zidove
apstraktno
naravnost vremena
plete zlato među okovima

sve manje mogu
zaustaviti zjenice da snivaju
sve manje se i trudim
to učiniti
san je vapaj za ljepotom

žena sam
ni po čemu drukčija
od drugih
svakoj paleti noćnih boja
preporučujem usrdno
korijenje samoće
čekam jer znam
izniknut će predivan cvijet

oazu mi dajte
da konačno utażim
žeđ sa usana
umjesto što opet plešem
valcer na mjesečini
sama

cipele od srebrne prašine
vode kroz studen
do novog proljeća
ono će otopiti led sa trepavica
koje više nisu u boji

drhtavim rukama
oblikujem siluetu
stranca kojeg kao sebe znam
dok šuškanje haljine
ponovo ne otkrije
obline vjernog sna



20:20 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 03.04.2016.

u zagrljaju zvijezda



mliječna staza
u tvojem pogledu
čuva moju dušu
da ne utrne svjetlo
u njoj
sve su se igre odigrale
putovi prohodali
riječi samoćom obrisale
progovara tišina
sada
želja je tvoga srca
zajedno sakupljati
zvjezdanu prašinu
u rukom vezene džepove
tvojom bajkom
iz šarene maramice
oslikavam sebično
ljepotu zajedničkih trenutaka
rođenih pred nama
a ugaslih
među zvijezdama


19:37 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 01.04.2016.

zeleno, kažem ljubav



znam zašto se
sunčeva pogača
posramila
tvojih očiju
na kojoj strani svijeta
zora rudi
ružama cvate vrt
žuborom žubori izvor
ljubav se nad njim
vješto naginje
i žedna vodu pije

ti si smaragdno zvono
ječiš neumorno
i suviše glasno u mom biću
kao ptica koja cvrkuće
pronosiš radost
i dobar glas
zrakom obojanim
zelenim životom

svi zvukovi
žubori
i sav cvat
sniva u tebi
a ti sav vjeran
no kako bi drukčiji i bio
oslikavaš akvarel ljubavi
na svijet oko sebe
neminovno
i moja duša uranja
u tvoju blizinu

znam
ti bi čak i samom nebu
darovao najljepše od sebe
samo kada bi biserna niska
u mojem osmijehu
mogla progovoriti
o onome što te izdvaja
čineći posebnijim
od drugih

u mom sjećanju
sebično čuvam proljeća
u njima se uvijek iznova
zaljubljujem u tebe
nemoćna to ne učiniti
sa spoznajom
da je sva ljepota
ovog svijeta
vjerno uskočila
u boju našeg
zajedništva



09:25 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.