Pregled posta

obline sna

na vjetrometini
darujem oblacima
krik
kao da se oteo
iz dna duše

košmar oslikava zidove
apstraktno
naravnost vremena
plete zlato među okovima

sve manje mogu
zaustaviti zjenice da snivaju
sve manje se i trudim
to učiniti
san je vapaj za ljepotom

žena sam
ni po čemu drukčija
od drugih
svakoj paleti noćnih boja
preporučujem usrdno
korijenje samoće
čekam jer znam
izniknut će predivan cvijet

oazu mi dajte
da konačno utażim
žeđ sa usana
umjesto što opet plešem
valcer na mjesečini
sama

cipele od srebrne prašine
vode kroz studen
do novog proljeća
ono će otopiti led sa trepavica
koje više nisu u boji

drhtavim rukama
oblikujem siluetu
stranca kojeg kao sebe znam
dok šuškanje haljine
ponovo ne otkrije
obline vjernog sna



Post je objavljen 05.04.2016. u 20:20 sati.