Prošlost
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. Izbrisati je da ne
boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne
postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni
cistog zivota.
30.09.2006. u 09:03 | K | 2 | P | # | ^
Osmjeh
REMI:
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
29.09.2006. u 06:33 | K | 2 | P | # | ^
Odrastanje vs. starenje
Odrastanje je obiteljsko zbivanje, neprekidna dvosmjerna komunikacija u kojoj roditelji uvijek ostaju roditelji, a djeca uvijek djeca, sa zajedničkom željom da od zbunjenih mladih i zabrinutih odraslih na kraju procesa nađemo samopouzdane zrele mlade ljude i, iako ponekad pomalo umorne, zadovoljne roditelje.
Poznato je da mnogi pate što godine prolaze, što dolazi starost, a zaboravljaju da su u mladosti sanjali da imaju više vremena na raspolaganju, da se više odmaraju, da spavaju duže i da se posvete nekom svom omiljenom hobiju - čitanju, šetnji, putovanjima, igranju šaha ... I baš te starije godine i odlazak u penziju mogu da se iskoriste za sve ono što se propustilo u ranijem periodu.
Starost ne znači mudrost i nije jamstvo za poštovanje, dok ni upropaštena i neslobodna mladost nije lišena autoriteta prijašnjih generacija.
"Fascinantno je kako drugi starci u nama mogu izazvati žaljenje, toplinu, pa i nježnost, a vrlo često
oni koji s nama žive izazivaju nervozu.....................Starost, prokleta starost. Totalno je čovjek
nemoćan.Imaš privilegiju da mirno živiš, prošli su dani jurnjave, ludog i brzog života,
imaš toliko sjećanja i toliko priča za ispričati. Zreo si, mudar, iskusan i to ti nitko ne može osporiti. Ali kada si već skupio sva
znanja i sve mudrosti, kada si spreman za svijet i sve njegove nedaće, nemaš snage... Kosti su stare, tijelo te ne sluša, i na kraju,
nije tvoje vrijeme. Ono je prošlo. Život se sada vrti oko nekih drugih, mlađih ljudi. Na starcima je da pričaju samo onda kada ih
se nešto pita. Na starcima je da mirno žive, čekajući svoj kraj, ne ometajući mladost u njihovim naumima. Na starcima je da
nijemo gledaju u radost, vedrinu, prpošnost života oko sebe i žale za svojim vremenima. Jer ona su prošla... " by.Unikat
"Kao i devedeset posto čovječanstva, i ja bih zapravo uvijek najradije bio ondje gdje nisam, ondje odakle sam upravo pobjegao."By T. Bernhard
28.09.2006. u 05:18 | K | 0 | P | # | ^
Tuga
Tuga prenosi čovjeka iz veće savršenosti u manju.
Ostavljam prekrasnu Amilinu poeziju umjesto texta.....Neki će znati...zašto...
Tek onda .....
Tek onda kada budem mogla proći ,
proći pored tebe dignute glave
tek onda će spokoj moći
da ušunja se u moje dane .
Tek onda kada te budem gledala
znajući da duša ti se cijepa
jer živiš sa osjećajem da sam te izdala
na sve strane svijeta .
Kada budeš shvatio da više nisi vrijedan niti pogleda moga
zagledat ćeš se u dubinu srca svoga
a ono što ćeš naći jeste praznina
koja te iznutra grize , jako jače - ta gorčina
Tek kada budeš žudio za mekim usnama mojim
i kada budeš sebi sudio
jer ćeš znati da ih nikada više nećeš moći nazivati svojim
Tek onda kada budeš molio
da samo dio mene bude pored tebe
i počneš proklinjati dan kad si me zavolio
tako jako da bi žrtvovao i ono što najviše voliš , paziš i do čega ti je
najviše stalo - sebe .
Da , tada ću se izgubiti a ti ćeš me uzalud tražiti
sa suzama u očima zadnji svojim uzdisaj podariti
ispružene ruke na dlane srce svoje mi nositi
a od mene niti pogleda nećeš dobiti ,
teškom mukom usne ćeš svoje pomicati
ali ipak uporno moje ime dozivati .
Ali tada bit će kasno
nepotrebne će biti suze uz kapi posljednje kiše
jer moje srce ne voli te više.
Autorica: Amila
26.09.2006. u 15:35 | K | 5 | P | # | ^
Povratnica
Kako je ružno vratiti se ...Mislim nije...jer sam si tu doma...i tu su moje ljubavi...
Ali ipak je.........(bem mu neodlučnost)....jer jedan dio srca uvijek ostavim tamo...gore...daleko...predaleko...I shvatim kad se vratim kako mi nedostaju moji ljudi...kako smijeh nije isti kao gore....ništa nije kao gore...zato je ovo dole...ali nije gore neg je tamo...samo je drugačije...
E vala sam ga spetljala...
Poanta je da sam obukla vrajt thing....(pusa Iris,hvala Ti)....Da sam nadopunila baterije..da sam apdejtala mozak i mtel informacijama..I da mi je užasno ...i prokleto drago da sam vidjela te ljude...
i
i
i
ja bih natrag u Školu! (ovo zvuči nevjerojatno...)
Generacijo...hvala što si bila i ostala dio mene i moga života (znam...patetika...al ..jbg..sentimentalka...)
put ka mojim uspomenama ---> Mrak ekipa
25.09.2006. u 12:11 | K | 2 | P | # | ^
Putna groznica
Krenulo je...Drma me ..Sve u 16st. I frka me...Neke ljude ne vidjeh stoljećima...
I što ću obući?
I frizura ? JOJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ
Slavonijo..primi me 
20.09.2006. u 05:18 | K | 8 | P | # | ^
Želja
ANIMO CUPIENTI NIHIL SATIS FESTINATUR
ili
Sallustius kaže :
KAD SRCE NEŠTO ŽELI , NIŠTA MU SE DOSTA BRZO NE ZBIVA !
19.09.2006. u 12:09 | K | 0 | P | # | ^
Tjah
kiša......kiša........
prazna sam
18.09.2006. u 15:44 | K | 2 | P | # | ^
EL JUEGO DE LA VERDAD
Pazi kako se psihički pripremam na školu .
no...........
Laži su svjesni pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj.Veliki je problem kad laž uzme maha pa kad se shvati da se s laži može manipulirati okolinom.
Umorni smo od obečanja tipa "obečanje ludom radovanje", od raskoraka između riječi i djela te od nesnošenja nikakvih posljedica zbog toga, u svim sferama života. Razočarani smo nepoštivanjem i prekrajanjem zakona i propisa kada to močnima odgovara, i njihova striktnog provođenja kada su mali i nevažni u igri.
Djeca su umorna od čekanja da konačno smanjimo minutažu naših preporuka, zabrana, prijetnji i monologa, i ustoličimo vrijeme za slušanje, za razgovor. Umorni su đaci od čekanja da škola koja je nažalost često mučilište, konačno postane ugodno i kvalitetno učilište.
Umorni su mladi od čekanja na posao, od čekanja da radom zarade barem za preživljavanje, ako već nije moguće za življenje. Razočarani su od čekanja da konačno počnemo provoditi onu "na mladima svijet ostaje", ali ne tako da ih tjeramo da odu u svijet, nego da svijet dožive ovdje, u Hrvatskoj.
Umorni su mnogi roditelji od glumljenja čarobnjaka i čudotvoraca - kako preživjeti i djecu školovati kad posla nema ili je sramotno malo plaćen! Umorni su umirovljenici, invalidi, branitelji (ne svi, naravno) od brojnih prijevara. Razočarani su što su i dalje građani drugo točnije n-tog reda u ovoj humanoj, deklarativno katoličkoj državi.
Umorni su bolesnici od čekanja da i njihova prava postanu stvarnost, a ne samo tema za prikupljanje političkih bodova. Razočarani su nedostatkom empatičnosti, strpljenja te spremnosti za slušanje mnogih zdravstvenih radnika.
Umorni su i vozači od kontradiktornih, neodgovornih, nelogičnih i netočnih izjava, od politikantskih poteza tamo gdje bi stručnost morala biti presudna, jer ipak su ljudski životi u pitanju.
16.09.2006. u 06:01 | K | 2 | P | # | ^
OTROVNI RODITELJI
Iskačem iz standardne slike bloga i bacam ovo na ekran.Eto zapelo mi za oko...
Postoji mnogo roditelja ciji su negativni obrasci ponasanja trajni i dominantni u zivotu djeteta. To su roditelji koji nanose stetu.
Kad sam trazila rijec kojom bih opisala zajednicku osobinu takvih roditelja, stalno mi se nametala rijec otrovni. Poput kemijskog otrova, emocionalna steta koju nanose takvi roditelji siri se kroz dijete, i kako ono odrasta, tako raste i bol. Koja je rijec bolja od otrovni da bi se opisali roditelji koji neprestano traumatiziraju dijete, zlostavljaju ga i ponizavaju, a u vecini slucajeva nastavljaju s tim cak i nakon sto dijete odraste?
Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja pokazuje se u odrasloj dobi putem poteskoca u vezama, karijeri, donosenju odluka i depresijom. Bez obzira na to kakav teret nosite - sram zbog obiteljskog alkoholizma ili napustanja u djetinjstvu, oziljke verbalnog ili fizickog zlostavljanja, posljedice incesta, niste krivi za lose stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu!
Tko su otrovni roditelji?
Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i pretvaraju svoju djecu u "mini-odrasle" koji se brinu o njima.
Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa cak i pretjeranu spremnost na pomoc kako bi upravljali zivotima svoje djece.
Alkoholicari: Zaglavljenima u negiranju i kaoticnim promjenama raspolozenja, njihova im ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva.
Verbalni zlostavljaci: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkasticni, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, unistavajuci njihovo samopouzdanje.
Fizicki zlostavljaci: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, cesto okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponasanje.
Seksualni zlostavljaci: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su krajnji izdajnici koji unistavaju samo srce djetinjstva - njegovu nevinost.
Ako ste odraslo dijete otrovnih roditelja, postoje mnoge stvari koje mozete uciniti da se oslobodite njihovog stetnog nasljedstva krivnje i sumnje u samog sebe. Želim da nastavite s puno nade. Ne s iskrivljenom nadom da ce se vasi roditelji promijeniti na neki caroban nacin, nego s realisticnom nadom da se vi sami mozete psiholoski osloboditi njihovog snaznog destruktivnog utjecaja. Trebate samo naci hrabrosti. Ona je u vama.
by
Susan Forward- TOXIC PARENTS
15.09.2006. u 07:40 | K | 2 | P | # | ^
Moj nahranjeni ego
Duboko se ispričavam svekolikom čitateljstvu jer........................ slijedeći text mi se iskreno nije dao prevoditi na hrvatski jezik.Vjerujem da možemo prijevod automatski sami kliknuti u glavi. Oni kojima je teško neka se ne pate i preskoče sve ovo...
"Čovek je rođen da voli i da radi. Ako malo dublje promislite rad iz prinude svakog užasava, tako da je istinski rad samo onaj koji se voli. Zato, čovek je rođen da voli i da radi ali samo posao koji voli. Zbog toga možemo reći, čovek je rođen samo da voli. Ali u životu mnogi ne uživaju u ljubavi.
Zašto je to skoro neumitno pravilo, kada bi trebalo da je ljubav supstanca života? Odgovor leži u saznanju da mnogi ljudi odrastaju sa pogrešnom orijentacijom kako voditi autentičan život. Skoro niko ne ide u život sa namerom da izrazi strpljenje, pokaže naklonost, manifestuje služenje, a da ne zahteva nadoknadu svojih ulaganja.
Drugim rečima, svi zahtevaju da budu voljeni, a retko ko se zapita da li i koliko istinski voli. Davno je rečeno da je pamet najpravednije raspoređena vrednost u životu. Svako za sebe misli da je ima dovoljno. Nasuprot tako shvaćenoj pravednosti, moglo bi se reći da je sebičnost najnepravednije raspoređena osobina među ljudima. Svako misli da se odlikuje sa baš malo sebičnosti, dok su oni drugi grozno sebični.
Na žalost, za razliku od pameti koja je zaista neproporcionalno raspoređena među ljudima, sebičnost ili egoizam je stvarno najpravednije raspoređen ljudski kvalitet u životu. Tu vlada hiperinflacija. Mi volimo samo ono što polira ili glača naš ego. Valjda je to zakonitost života. Ne možemo doći do ljubavi , razumevanja i skladnih odnosa sa drugima dok nas ne zaboli naše Ja.
"Kad ti se dlanovi znoje ... srce ubrzano kuca ... a
glas ti zastaje u grlu?
- To nije Ljubav... to je Dopadanje .
Ne mozes skinut pogled il ruke s njega?
- To nije Ljubav ... to je Pozuda .
Zelis ga ... jer znas da je on tamo?
- To nije Ljubav ... to je Usamljenost .
privlace te drugi ... ali ipak ostajes sa njim?
- To nije Ljubav ... to je Lojalnost .
Ostajes sa njim ... jer znas da te voli i ne zelis da
ga povrjedis?
- To nije Ljubav ... to je Sazaljenje .
Sa njim si ... jer te ljubi ... i drzi te za ruku?
- To nije Ljubav ... to je Nesigurnost .
Da li si sa njim ... jer jedan pogled na njega i srce
tvoje preskace ?
- To nije Ljubav ... to je Strast .
Da li mu oprastas greske ... jer se brines za njega ?
- To nije Ljubav ... to je Prijateljstvo .
Da li mu govoris svakog dana da je jedini na kojeg
mislis ?
- To nije Ljubav ...to je Laz .
Da li bi se odrekla svojih najdrazih stvari samo za
njega?
- To nije Ljubav ... to je Velikodusnost .
Da li on osjeca tvoje srce i dira te duboko u dusu ...
tako da te boli jako ?
- Da ... to je Ljubav ! ! !
Da li si sa njim zbog te sljepe ... neshvatljive
mjesavine bola ... srece i uzivanja ... koja te
privlaci njemu i cvrsto te drzi ?
- Da ... to je Ljubav ! ! !
Da li bi mu dala svoje srce ... svoj zivot ... svoju
smrt ?
- Da ... to je Ljubav ! ! ! "
Ako mu pruzas svoje Srce, i on ga sa Zeljom uzima, Onda znas
da je to LJUBAV !!!!!
p.s. Kako bi Edo Maajka rekao: LJUBAV,LJUBAV JE SMISAO ZIVOTA!! "
c/p by Srce-supermoderator 
14.09.2006. u 05:20 | K | 1 | P | # | ^
PTICE NA NOKTIMA
& Iza svakog buđenja tražim još jedno i tako već godinama. Iza svakog poljupca još pokoji i tako već godinama. Iza svakog slatkog zalogaja još slađi i tako već godinama. Upravlja mnome vrijeme. Besćutna sam pod njegovim utjecajem - mala, ružna i prokleta duša, a kada zakasnim - pokajnica debelih svijeća na oltaru izgubljenih sretnih trenutaka. &
Nađoh jedan neobičan text....
Kad ti neko zaviri u oči, on može vidjeti i tvoju dušu. Tako su mi govorili kad sam bio sasvim mali dječak. I zapamtio sam.
- Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu. Svašta ima na ovome svijetu...
Tad nisam o tome razmišljao, ali sad me sve češće spopada misao: kako onaj čija je duša može dušu svoju vidjeti?
Nema više starice koja mi je tako govorila. Nikad je neću moći upitati šta je mislila kad mi je tako govorila.
Nema više ni njene kćerke u čijem sam trbuhu dugo spavao, kako su mi govorili, prije nego što sam otvorio oči i vidio svijet.
Oči su prozori duše. To znači da ja svoju dušu nikako ne mogu vidjeti. Pokušao sam nekoliko puta u ogledalu. Ali, kad gledaš u ogledalo, duša zna da je ti hoćeš vidjeti i odmah se sakrije. Možda je stidljiva? A možda je to i nemoguće? To da se vidi vlastita duša.
Leifova sestra Erika ima najčudnije oči koje sam ikad vidio.
Možda je takva njezina duša?
Jednom mi se učinilo da to što me gleda iz njenih očiju nije samo njezina duša, nego i neka druga, koja se udružila s njom. Pomislio sam tada i prestrašio se (odmah sam vidio strah i u Erikinim očima!), pomislio sam da se to moja duša uvukla u Erikine oči i da me zajedno s njezinom dušom gleda.
Možda zato ne mogu prestati misliti na Eriku.
.........................................Dugo je trebalo dok se bol smirila. A onda sam, u noći, upalio svjetlo i vidio neke čudne bijele ptice na svojim noktima. Otvorio sam jednu praznu školsku teku i odlučio da ih precrtam. I uvijek ću ih odsad precrtavati.
Kad se već duša toliko muči da izviri napolje, neću je više gristi.
Nego ću sve što mi se događa zapisati u svoj dnevnik.
I. Horozovic
Završavam (ako je moguće završiti) uz stihove koji su obilježili moje odrastanje....tamo daleke 80 i neke.....
"Pogledaj dom svoj, anđele. I skini paučinu s očiju. Vidjet ćeš prizore potresne. Vidjet ćeš nesretne i bolesne. Vidjet ćeš čemer, smrt i jad. Pogledaj stado, anđele. Sve sami bogalji i prosjaci. Slijepi tumaraju u gomili. Svima su kičmu polomili. Od tebe očekuju spas. Pogledaj bagru, anđele, njihova duša je prokleta, svima su stavili amove, sebi sagradili hramove. Ruke im ogrezle u krv. Anđeleeeeee, anđeleeeeeee..."
13.09.2006. u 05:00 | K | 3 | P | # | ^
Sloboda uma
"Treba nam promjena stanja uma, oslobodenje koje ce nam vratiti vjeru u život. Sloboda uma jedna je od onih nagrada koju si covjek mora priuštiti da bi nastavio život u sve nehumanijim uvjetima. Trošimo se na stres umjesto na slavljenje života – i to je zastrašujuce. Treba nam nagrada, trenutak neiskvarene srece da nam da snage za nastavak.
Partijanje je bila nagrada mnogima, kolacic srece za nastavak tempa. Neiskvareno zajedništvo, sreca koja na licu ispisuje blaženstvo, ruke neznanaca koje se ponekad spoje zbog ciste ljubavi, pripadnosti bez oskvrnuca. Bijasmo sretni pripadnici slobodne zajednice. Ništa drugo nas nije moglo toliko opciniti i dati nam snage za nastavak djelovanja u sivoj svakodnevnoj masi ofucanih lica, a i tim smo licima dodavali malo svoje carolije .
I sada se nalazimo zgaženi vlastitim idealizmom! Jer svijet nije utopija i dobre stvari redovito padaju u ruke lošim ljudima. Ili barem onima koji ne razumiju.
Svjedoci smo promjena prilikom kojih se u naš svijet otvorenih umova uvlace nepripadajuci elementi i alkoholna agresija, a nama utopistima postaje naporno baviti se time jer osjecamo kako sve ono u cemu smo bezgranicno uživali lagano curi niz prste i odlazi u nepovrat….......................... ljude oko nas gledamo s prezirom jer ni oni nas ne gledaju s onim dobro poznatim osjecajem zajedništva, a novu generaciju koja nam je neprimjetno preotela prostor smatramo manje vrijednom.
I pretvaramo se u stare cangrizavce, jer one promjene stanja uma koje nam trebaju – ne srecemo… Ogorceni, povlacimo se i nostalgijom obavijamo svoje partijanersko razdoblje.
Krivi je to put. Dogodila nam se civilizacija koja ždere sve pred sobom, ali mi i dalje imamo snage za izdignuti se iz tog blata. Vec smo to ucinili, zašto ne bismo ponovno? Trebamo samo poceti razlikovati partijanje i ono što nam se nudi pod istim nazivom. Sjetimo li se situacije od prije nekoliko godina, sjetit cemo se i da partija nije bilo niti približno ovoliko, da smo partijanje planirali unaprijed i cesto zbog nekih evenata proputovali mnogo sati.
Ovo što se sada cini kao party situacija, zapravo to nije. Jer "partijem" se zove sve što ima ikakve veze s elektronskom glazbom. Partija ima svakog petka i subote, nevjerojatan broj. Ali sve je to lista na papiru! "Partiji" u klubovima koji nam svakog tjedna nude velika imena, zapravo nisu partiji. To je najobicniji disko, mjesto gdje svi izlaze jer – nema drugih mjesta za izlazak. Htjeli smo popularizirati svoju kulturu, pa evo nam sad rezultata! Popularizirali smo je toliko da više ništa drugo ne postoji, svi ljudi željni izlaska idu na "partije", a mi smo zacudeni, razocarani, opeceni – jer naših partija više nema!
Ne moramo dozvoliti utapanje u moru nezadovoljavajucih dogadanja. Ali situacija ce se razbistriti i uskoro cemo ponovno imati svoja utocišta. Ona možda nece biti u centru grada, ali kad smo to tražili – dobili smo masovnu komercijalizaciju i naš je prekrasni manifest proždrla hrpa agresivnih kretena. U ovom trenutku naša supkultura više ne živi, tek ponekad sretnemo neku njezinu blijedu verziju. No, sve se mijenja…
Svi mi koji tražimo izvornu vrijednost upravo svjedocimo trenutku kad pocinje odvajanje nas i onih koji partijanje smatraju samo subotnjim izlaskom. Ponovno cemo iskoraciti iz gomile i pronaci svoj komadic srece, jer još uvijek postoje ljudi koji razumiju naš manifest, postoje oni koji ce oživjeti naše razocarane umove i vratiti nam vjeru u zajedništvo. Mi smo ti ljudi, vi koji ovo citate i mi koji vam pišemo. Zajedno se moramo izdvojiti iz vala koji je odnio našu glazbu u svijet – jer odnio je samo glazbu, ništa drugo! Prazni ljudi ne prepoznaju ljepotu našeg manifesta i ne razumiju slobodu. To nismo mi, to su neki drugi ljudi. Mi moramo ponovno oformiti svoj mali svijet iz kojeg cemo crpiti snagu. Revival kuca na vrata i traži od nas ponovno pronalaženje - u gomili sivih lica prepoznat cemo se i zajedno vratiti trenutke u kojima sloboda pobjeduje konformizam.
Knock, knock… " c/p by Pegla
12.09.2006. u 09:56 | K | 5 | P | # | ^
"Suze su poput oluje; poslije njih čovjek je uvijek mirniji." I.S.T.
Michel Tournier
"Kad su oči žene zamagljene suzama, onda je muškarac taj koji ne vidi jasno."
I kako završiti opus nego legendarnom rečenicom gore pomenute autorice :
"Kajem se zbog svojih dijeta, slasnih jela odbačenih zbog taštine, kao što žalim i za prilikama da vodim ljubav propuštenima zbog neodgodivih obaveza ili puritanske kreposti"
01.09.2006. u 06:14 | K | 9 | P | # | ^
