...nedosanjano u nastavku
Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim.
Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čoveka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voleo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svest pritiska moje biće i cedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav.
Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas.
Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te.
Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja dela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze reči čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta reč, na sve ono što si živeo, što ziviš i što ćeč živeti.
Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, neznosti..
by. Tatjana Debeljački
30.10.2006. u 14:16 | K | 1 | P | # | ^
AH..........
Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno.
Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost.
Da ti kažem da senke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost.
Senke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja.
Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren.
Volim te, znači živeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe.
Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voleli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za posledicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odoleva svakoj oluji.
Tako će ljubav i život biti jedno.
Tera me silna potreba za tobom.
Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocenjivu vrednost. Zar mogu očekivati više?
by. Tatjana Debeljački
30.10.2006. u 14:14 | K | 6 | P | # | ^
Samoća i praznina
"Ljude u društvo tjera unutrašnja praznina i dosada. Ako osjete da su nam potrebni, ljudi postaju obijesni i arogantni."
"Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće."
Nije ni taj Artur Schopenhauer lud..
"Kroz jedinstvo bola mog probi zrak, dok leže po dubravi
Sunca, što sijaše kroz mene u tolika svanuća:
Da jedan čas sam vječit, sred ove bezrazložne ljubavi,
Pronesite i sjedinite kroz mene neba vječito putujuća;
Pa nek se vežeš najzad sve što bi u tijelu, nenadmašno u glasu,
I nek se izvrši najzad ta Žudnja, jedina vjerna ovom Času!
I neka umrem već jednom, nek prevaziđe ta misao,
Suviše žedna da zna koji bi nov san da ustavi...
Toliko dobre tišine dođe iz noći koju sam disao,
Mir, srce; i taj Čas dat ću, za jedan još čas ljubavi!
Il osvrni se na veče što zasta da gleda još u dan,
I rasvijetli se naglo ko da bi sunce da vrati;
Osvrtaše se tako tad da nam i pogledom plati
Taj Čas; o srce, budno već, što se vraćaš u san..."by R. Petrovic
30.10.2006. u 14:06 | K | 3 | P | # | ^
Ovaj blog me ljuti..jako
i ne zelim napisati post jer mi vec 5 dana ne prolazi
30.10.2006. u 09:52 | K | 0 | P | # | ^
I...kraj
"I zaboravila sam već na sve, odustala od nade i ljubavi. Navikla se na oluje koje nadiru sve do unutrašnjosti kopna i čupaju stoljetno drveće iz njegova korijenja. Prestala sam ih čuvati i prestala sam pokušavati. Više ih nisam štitila, nije mi bilo teško kada su počela vrištati. Bezosjećajno sam postala sterilna i nedosljedna samoj sebi, od tog trenutka više nisam istu stvar počinila dva puta. Umorstva se ne broje, to su svrsishodne čistke uma, valja ga redovito rješavati nepotrebna smeća.
Unatoč tom stanju, mislim da je došao netko da me čuva. No došao je tek nakon što sam izgubila očaj negdje usred puta, kada više nije bilo potrebno čuvati me. Moje se oslikane grimase osmjehuju. Jer to je bio pravi trenutak.
Trebalo je oživjeti razoreno tijelo i tek se tada pokazati bez maske na licu jer smo postali čvršći od bilo koje utvare kojom bi se mogli pravdati. Moje lice je željezna maska iskovana iz beskrvne kože.
U staretinarnici osjećaja pronalazim drevne ostatke nečega što sam bacila. Povlađuju mi i gode. Smiješim im se golim licem. Koža, meso, kosti i oči. "
JEDNOSTAVNO PREKRASAN TEXT KOJI NE DOZVOLJAVA UPLITANJA BILO KOJE VRSTE.....
22.10.2006. u 02:21 | K | 6 | P | # | ^
nastavak
"Prsa su mi široka rupa bez dna, ali ako gurneš ruku unutra, opipat ćeš sasušena rebra. Stisneš li ih, slomit ćeš ih. Izvoli i učini to. Neće me boljeti, obećajem, malo je toga što me zaboljeti može, odustala sam od svega i odustajanjem sam postala imuna na sve što me je nekada pregaziti moglo i sada lutam pustopoljinama duše koja ne umire.
Postani i ti jedan od nas, koji živimo dok svemiru ne dosadimo. Ni onda se ne dajemo lako. Ali prelazimo iz jednog stanja u drugo kao da plutamo na vodi. Tiho i neprimjetno. Pogledaj kako se ne vraćamo. Nemamo razloga za to. Lijepo nam je tamo gdje odlazimo. I to je sve ono što nam zaista treba, sve ono što očekujemo od ova putovanja kroz prašumu agonije gdje svaki čas nešto na nas vreba, prati nas zvjerskim očima i u trenutku slabosti zaskoči pružajući kandže i udove, vapeći za sočnim ugrizom u naš slabašan vrat koji će iste sekunde tiho kvrcnuti poput lješnjakove ljuske."
21.10.2006. u 16:10 | K | 0 | P | # | ^
MASKE
Za nekoga tko je neiskren kažemo da je »dvoličan«. Kao da preko svoga pravoga lica nosi masku. I brzo se nameće pitanje: Što je onda istinitije: maska koja otkriva nutrinu ili himbeno lice?
Ostavljam prekrasan text koji govori vise od icega.................
>Iako sam razoreno tijelo koje ne može zapaziti sva zbivanja oko sebe. Hodam među ljudima poput putnika bez torbe i starlete bez pudera. Sve sami vanjski simboli osoba koje glumimo. Izlazim u grad i lutam noćima. Lice prekrijem do neprepoznatljivosti, stavljam na se bijelu masku, a nepromjenjive izraze crtam olovkom crne boje, kao u improviziranoj srednjovjekovnoj komediji, postajem arhetip, žena sa osmijehom, dvorska luda, ljubavnica ili sretna i zadovoljna žena, služavka ili marioneta. Samo što to nisam ja. Krijem se ispod svih naslaga. I to nitko ne može da ugleda. Kada ne znaju što čine.
Promatram kako hodaju ulicom misleći da su jedini na ovom svijetu. Svi oni koji preostaju, drugi ljudi. Kralježnica mi se od umora krivi, a oči polako sklapaju. No vidim ih kako se ni sami ne gledaju i tada se pitam sve ono što bi se oni trebali pitati umjesto da troše dragocjeno vrijeme kao da posjeduju svu mudrost ovog svijeta i neograničenu količinu besplatnih vremeplova koji samo čekaju na te zarazne, pohlepne ljudske duše da uđu u povijest i da ju svakim novim putovanjem razore kao što razaraju vlastiti život i sve što im on ima za ponuditi. Ljudi su kuje prema životu.< by Amata Huntedsky-nadam se da se nece ljutiti,ali rijeci joj prekrasno teku....
Uz Colonijine stihove,nastavak slijedii sutra........
"kao da je moje
srce postalo pijesak
na ulicama bez imena
i svaki osmijeh
je maska na licu
pod kojom moram disati"
20.10.2006. u 12:16 | K | 1 | P | # | ^
Kap sreće
Sto je kap srece u moru nesrece?
Mozda neki komad odjece,neki parfem,novi decko-djevojka,kisa u kolovozu....???
Ne!To su sve stvari kojima covjek prikriva svoje nezadovoljstvo!
Ali sto je,zapravo ta KAP?
19.10.2006. u 09:52 | K | 0 | P | # | ^
Ovo je definitivno zasluzilo osvanuti tu
BISERI TURBO FOLKA
Lazes kao pas, gledas me ko zver,
stvarno nije fer.
? > -Sve, sve, sve, sve ces da mi das
> > al ja necu s tobom jer si mafijas.
?
> > -Daj zagrli me, daj daj daj, vodoravno a i uspravnooooo
> > -Ajde Jelo smrci belo,
> > pa nek vidi celo selo.
> > -Plitak potok, a voda duboka??????
> > -Mala lezi tuku mitraljezi,
> > ja cu na te, ne boj se granate!
? > -Ocu kuci da te vodim,
> > ali ja sam izbjeglica nemam kuce
> > boze boze zar ja trazim nemoguce.
?
> > -Vetar duva kisa sipi
> > a pod nama krevet skripi.
> > -Zbog nje su me zvali papak. ja to nisam znaoooooooooo
? > -Jel te peku u daljini
> > moje suze na haljini?
?
> > -Skocit cu sa sedmoga sprata,
> > rodila mi zena a ja nisam tata.
> > -Moj se dragi u autu voza
> > a ja jadna u sumi kod koza!!!!
> > -Kazu nismo par
> > zato sto si podstanar.
> > -Uz malu pec i radio
> > svasta sam joj radio.
> > -Sto na kafu zoves mene
> > kada nemas samlevene!
> > -Sta ce meni vencanje i zena
> > kad sa tudjom zivim bez problema.
> > -Ti ode na zeleno ja osta na crveno, rastavi nas semafoooooor.
? > -Da dogovor kucu gradi rek'o je nek'o, s tobom kako stvari stoje
> > temelj je daleko.
?
> > -Mala moja na vrh kola stani
> > da te moje oko nanisani.
> > -Skini skini kosulju al nemoj brushalter ostavi bar nesto mala da
> > pocepa panter.
> > -Kuce laje a ja mislim ti si,
> > otis'o si sarmu probo nisi.
? > -Ja te volim ja te obozavam,
> > ja bih s tobom da se razmnozavam.
?
> > -Ja sam dama visokog morala,
> > zato svoju nikom nisam dala.
? > -Alal vera mili moj,
> > kad me stegnes joj joooj
?
> > -Izvukla si ciglu iz temelja ljubavi nase, samo deca ostase beton i
> > malter na srcu ti pise, stupovi od tuge se iskrivise vaservaga kaze
> > da samnom teras segu dabogda dobila pesak u bubregu. (Zidareva
> > ljubav)
? > -Cveta cvece listaju banderrrre,
> > ja te volim, ti si mi devojka! (????)
?
> > -Ispred kuce metar drva,
> > ti si moja ljubav prva.
> > -Mala moja dodji da sviramo malkice, ja dok sviram ti mi skini
> > gacice.
> > -Ja sam svoju Raziju miniro,
> > poginut ce ko je bude diro.
> > -Pletem dzemper, dzemper mi u ruci,
> > dodji mala pa mi ga navuci.
? > -OOOO, otpala ti ruka
> > ako drugu taknes oko struka.
?
> > -Otisoooo si e pa nek siii,
> > nisi bio bog zna kako seksiiiiii.
> > -Nisam zgodan al sam neophodan,
> > ko me proba zeli me do groba.
> > -Mala moja na vrh sela moga,
> > ti zivis u oblacima, ja zivim u opancima (?????)
> > -Ja ti kazem odlazi pokido se lanac, a ti ne razumes ko da si
> > Bosanac.
> > -Guram guram ne moze da udje
> > moja noga u cipele tudje.
> > -Pevaljka sam od glave do pete,
> > oko mene sve valute lete.
? > -Neko vozi motor, neko vozi traktor, ja i moja mala motokultivator.
?
> > -Sutra kada prodje sto je noci milo, ti ne pricaj drugovima sta je
> > sinoc bilo!!!!
> > -Dva bunara dva bunara a velika susa, dodji dragi izgore mi i srce i
dusaaaa
? > -Rodno mesto Banja Luka, jedem cevap s mnogo luka u Becu sam
> > gastarbajter, u krevetu pravi fajter
18.10.2006. u 09:48 | K | 2 | P | # | ^
Praštati ili ne ?
Praštanje je najneugodniji ljubavni zadatak, najveća ljubavna hrabrost. Pretvorite li praštanje u nešto što ono nije, niti je ikada trebalo biti, možete se pretvoriti u otirač ili postati nesnošljiv manipulant.
Opraštanje se doima gotovo neprirodnim. Naš osjećaj za pravdu govori nam da ljudi moraju ispaštati za zlo koje čine. Ali opraštanje je ljubavna snaga koja krši prirodno pravilo.
Sam po sebi čin praštanja čudesno je jednostavan; no uvijek se zbiva u vihoru zamršenih osjećaja. To je najteža od svih vještina u pregršti osobnih odnosa.
Svakom je potrebno oslobođenje od stege sazdane od nepravedne boli.
Praštati možemo samo ljudima,jer jedino su ljudi odgovorni za ono što čine.S krizom praštanja suočavamo se uvijek kad nas netko nepravedno povrijedi. Razlika je trpjeti običnu bol ili trpjeti bolnu nepravdu.
Okrutnost u pravilu opraštamo ljudima koji nam na neki način pripadaju: supružniku, djeci, prijateljima, rodbini.
Ljudi nas povrijede jer drže da smo to i zaslužili
Ljudi nas povrijede jer se ne mogu oteti neizbježnom
Ljudi nas ponekad povrijede ne zato što nam žele nauditi, nego zato što se ne mogu svladati.
Ljudi nas povrijede kad im prekipe vlastiti problemi
Ljudi nas povrede iz dobrohotnosti
Ljudi nas zabunom povrijede
Treba li oprostiti onom tko nas je nepravedno povrijedio, a ni na kraj pameti mu nije bilo da nam naudi?
Malo je onih koji žele biti nepravedni. Čak i mafijin ubojica vjeruje kako ubija samo one koji su to i zavrijedili. Stoga ako treba praštati samo onima koji su nam kanili nepravedno nauditi, možda nikad nikome na ovom svijetu nećemo trebati oprostiti.
Praštati je nužno zbog nas samih. Svaka se ljudska duša ima pravo izbaviti od mržnje i mi tražimo ono što nam pripada a to je – SLOBODA.
17.10.2006. u 06:27 | K | 2 | P | # | ^
Ljutnja
Trenutno me pere...pa....
Ljutnja je doživljaj koji se javlja kao reakcija na zamišljenu ili stvarnu nepravdu, bol ili frustraciju. Ljutnja nam pomaže da upoznamo sami sebe. Ona nam pokazuje što nam je važno, jer samo ono što nam je važno će izazvati našu reakciju. Isto nam tako pokazuje što mi osobno doživljavamo kao nepravdu. Ljutnja nas i pokreće.
Ona priprema tijelo za konkretnu akciju kroz unutarnje procese koji tijelu daju brzinu, okretnost, spretnost, energiju i snagu potrebnu za reagiranje. Bez tih procesa ne bi se pokrenuli i rješavali brojne probleme u našem životu.
Ljutnja, upravo zbog toga što može biti vrlo snažna, zahtijeva intenzivno i hitno bavljenje problemom i na taj način potiče promjene i komunikaciju. Dakle, ljutnja sama po sebi nije zapravo negativna. Problemi nastaju zbog NAČINA na koje svoju ljutnju izražavamo.
Ako nismo naučili kako se nositi na konstruktivan način s ljutnjom vjerojatno je da ćemo upasti u jednu od dvije poznate kategorije :
GUTAČI ili EKSPLOZIVCI
Gutači se nisu riješili ljutnje, oni su je potisnuli i zapravo su opasni pretis lonac koji bi kad - tad mogao eksplodirati.
Eksplozivci su oni kod kojih je osjećaj ljutnje čvrsto povezan uz agresivno ponašanje. To ostavlja malo vremena za razmišljanje o izbjegavanju agresije – lavina jednostavno krene i poruši sve pred sobom. by A.Kandara
Posteno izjavljujem da sam explozivka!
Svatko može biti ljut. To je lako. Ali biti ljut na pravu osobu, do pravog stupnja, u pravo vrijeme, s pravim razlogom i na pravi način – to nije lako. Aristotel
16.10.2006. u 03:00 | K | 1 | P | # | ^
Često mi se ovo dogodi
A mojoj dragoj prijateljici po struci i zanatu ostavljam sliku nase buducnosti
15.10.2006. u 14:18 | K | 3 | P | # | ^
Narcis
......ali ne cvijet kao cvijet...
On je i više nego prilagoden okolini, uspješno funkcionira i ponekad cak i bljesne i dominira u svojoj sredini. Medutim, uskoro se dolazi do glavnog proturjecja: patološki narcis prezire ljude, iskorištava ih samo za vlastitu afirmaciju, a istovremeno je o njima potpuno ovisan. Ovisan je o priznanju drugih, o njihovom divljenju i zavisti, te opstaje samo putem ugleda što ga ima kod ljudi koji ga okružuju. U društvu briljira, igra ulogu snažnog, cinicnog, efikasnog i duhovitog covjeka, dok istovremeno i najmanji neuspjeh može kod njega izazvati zapadanje u traumaticnu depresiju.
Društvena uloga je za njega samo igranje po pravilima kojih se istovremeno gnuša i iznad kojih se nadmocno distancira. Njegova obuzetost samim sobom je daleko od samoljublja. Neprekidna zaokupljenost pitanjima “tko sam?”, “što zaista osjecam?”, ”jesam li dovoljno dobar/dobra?”, ”jesam li dovoljno primjeren(a)?” , sprecava ga da spozna što on jest, a što nije, jer samoobuzetost ne proizvodi zadovoljenje, vec povredivanje sebe. Brisanje linije izmedu sebe i drugoga znaci da ništa novo, ništa “drugo” nikad ne ulazi u sebstvo koje se stopilo sa predmetnim svijetom.
Osobno, unutarnje pitanje o relevantnosti drugih ljudi i izvanjskih postupaka toliko se ponavlja da zamagljuje jasnu percepciju tih osoba i dogadaja po sebi. Krajnost je pomisao da u drugome može vidjeti sebe, a tada sebstvo postaje besmisleno. Požudna obuzetost vlastitim potrebama postaje zapreka njihovom ispunjenju.
prepoznat ce se.....
14.10.2006. u 09:19 | K | 3 | P | # | ^
Znam da je staro,ali
...
me je nasmijalo...opet.....i opet....i jos se smijem 
P: Moj suprug ne zna gdje se nalazi moj klitoris.
O: Vaš klitoris nije briga vašeg supruga. Ako se morate igrati s
njim, činite to u svoje slobodno vrijeme. Da biste pomogli obiteljski
proračun, možete se i snimiti kamerom dok to radite pa potom traku prodavati
na buvljaku. Krivnju zbog sebičnosti ublažit će kupovina lijepog, skupog
poklona i spremanje slasnog obroka za vašeg dragog.
P: Mog supruga ne zanima predigra.
O: Predigra je za muškarca vrlo bolna. To znači da ga ne volite
dovoljno, jer zašto bi se inače morao toliko truditi da vas dovede u pravo
raspoloženje. Napustite sve želje u tom području i iskupite se kupovinom
skupog i lijepog poklona, te kuhanjem finog ručka.
P: Kako da znam kada sam spremna za seks?
O: Pitajte svog dečka, on će znati kada je pravi trenutak. Kada su
ljubav i seks u pitanju, muškarci su puno odgovorniji, budući da nisu
emotivno konfuzni kao žene. To je dokazana činjenica.
P: Trebam li se upustiti u seks na prvom izlasku s nekim?
O: Da. I prije, ako je moguće.
P: Sto se zapravo događa tijekom čina vođenja ljubavi?
O: To u potpunosti ovisi o muškarcu. Važno je da zapamtite da morate
raditi ono što vam on kaže bez ikakvih zapitkivanja. Ponekad od vas može
tražiti i stvari koje vam se isprva čine malo čudnima. Svejedno ih učinite.
P: Koliko bi dugo trebao trajati čin vođenja ljubavi?
O: Ne postoji prosječno vrijeme, ali sve iznad dvije minute je dobro.
Ukoliko seks traje kraće od toga, vrlo vjerojatno vi požurujete svog
muškarca. Nakon što je vaš partner završio s vođenjem ljubavi, dobit će
prirodnu želju da vas naglo ostavi i ode sa svojim prijateljima igrati
golf. Ili se posveti nekoj drugoj aktivnosti, kao na primjer odlasku do
birtije s društvom u cilju konzumiranja velikih količina alkohola i
pokretanja intimne diskusije s ekipom. Nemojte se osjećati izostavljenom
dok ga nema, nađite si posla perući mu rublje, čisteći mu stan ili čak
možete otići i kupiti mu skupi poklon. Vratit će se kad bude spreman.
13.10.2006. u 13:11 | K | 0 | P | # | ^
Jednostavna pravila
1. Ne hodaj iza mene, ne mogu te voditi. Ne hodaj ispred mene, ne mogu te slijediti. Ne hodaj pored mene jer je staza uska. U stvari, odjebi i pusti me na miru.
2. Put od tisucu milja pocinje praznom gumom i zakuhanim motorom.
3. Seks je kao zrak - nije ti bitan sve dok te ne zadesi nejebica.
4. Nikad ne zaboravi da si jedinstven. Bas kao i svi drugi.
5. Ako mislis da nikoga nije briga jesi li ziv ili mrtav, probaj ne platiti par rata kredita.
6. Prije nego krenes pljuvati po nekome, probaj hodati kilometar u njegovim cipelama. Ako ga onda popljujes, bit ces kilometar daleko i imat ces njegove cipele na nogama.
7. Daj covjeku ribu i jest ce cijeli dan. Nauci ga ribariti, pa ce cijeli dan sjediti u camcu i piti pivo.
8. Iskustvo je ono sto imas kad ti vise ne treba.
9. Ne propusti nijednu priliku da zacepis gubicu.
10. Radjamo se goli, mokri i gladni i pljuskaju nas po guzici... a onda sve postane jos gore.
12.10.2006. u 13:28 | K | 5 | P | # | ^
Teške odluke
Koliko puta u zivotu nas cekaju takvi trenutci.A mrzim odluke....pogotovo one teske...Lazem..mrzim i lake..Obicno se nekim cudom pretvore u teske. Kao da su cekale negdje iza kantuna da se opustim . Pa me zaskoce..Onak s guza...Bezobrazno. Bez da stignem u(z)dahnuti.
A ne volim biti zaskakivana,ako na to nisam spremna. Valjda se zato i zovu teske..a i nezgodne,,,,pa jos i odluke.Nije to sad kao biraj hoces li toplo ili hladno mlijeko.To je nesto zbog cega mijenjas ne samo svoj svijet,vec svijet ljudi koji su, htjeli to oni ili ne, dio tvoga zivota.
I sto ako donesem krivu odluku,ne poslusam vecinu? Ili ju poslusam...a odluka ispadne kriva....Na kraju pod obavezno ,za sve ?
Bas mrzim odluke. Zasto ne postoji kocka koja se baca,pa ako ispadne 6tica (koliki je % na koliko bacanja,a da budem zadovoljena....odlukom)ne moram misliti..Ili carobni novcic...Glava -pismo !
Bih li bila zadovoljna glavom? Ili bih zazmirila i slagala da je pismo? A onda se pojela znajuci da lazem...Shit....Mrzim...i odluke izmedju ostalog ....
Citiram :
Kako i kakve odluke donosimo u svakom trenutku našeg života? Bez obzira koliko bile odluke bitne, i koliko iste uticale na daljnji slijed našeg i tuđih života, svaka naša odluka koju donosimo je uvijek na vazi i provjeri. Naš unutarnji kontrolni sistem reagira ne samo u trenutku donošenja bilo kakve odluke, već i u začetku i toku misaonog procesa, reagira na odgovarajući kontrolni način.
Činjenica je da navedeni kontrolni sistem, odnosno moralna specifična težina nas pojedinaca, bitno varira od jednog do drugog pojedinca, ali i oscilira i pojedinačno, u odnosu na dob, trenutno raspoloženje i neke druge uvijete koji su prisutni u momentu razmišljanja ili aktivnog djelovanja po donesenoj odluci.
Već u ovisnosti, koliko je svatko od nas "uspješan" u slušanju vlastitog kontrolnog sistema, čija snaga frekvencija je u bitnoj ovisnosti od naše moralne specifične težine, mi smo pojedinačno zadovoljni ili nezadovoljni svojim životom, odnosno donesenim pojedinačnim odlukama u toku života.
Polazeći od gore navedenih postavki, odgovor na postavljeno pitanje BITI ILI NE BITI, morao bi biti relativno jednostavan.
Živiš život na osnovama ostvarenih osobnih moralnih kriterija, i za pretpostaviti je da ćeš ostvariti miran i sretan život.
09.10.2006. u 14:04 | K | 4 | P | # | ^
Raspolozena za slike
04.10.2006. u 12:10 | K | 5 | P | # | ^
Postoji razdraganost koja označava vrhunac življenja ponad koje se život više ne može uzdići.
I paradoks je življenja što ta razdraganost dolazi kad je čovjek najživlji, i tada kao potpuno zaboravljanje činjenice življenja.
04.10.2006. u 05:40 | K | 1 | P | # | ^
Vrhunac
Treba mi sada bilo tko
Da l' kurva ili anđeo.
U mraku ionako ne vidim.
Tad lakše ignoriram
Pomalo glupav osjećaj
Da još dugo neću naći mir.
Nazovi to odnos bez srca,
Perverzija il' fuk romansa
Budi tu, pričaj mi o jutru.
Osvanut ćemo više puta
Pripijeni na vrhuncu,
A što dalje, vidjet ću
(samo začepi i budi tu)
Neke ti stvari nikad rekao nisam,
(Možda ti klaun više odgovara)
Ali kriti se viječno ne može
Moja pustoš, moja močvara
Bezobzirno cinični
I dvolični do krajnosti,
Ne dostižu nas emocije.
Vrline si uzimamo,
Sve drugo ostavljamo,
Nešto kao samoposluživanje
By hladno pivo
03.10.2006. u 10:25 | K | 0 | P | # | ^
