nastavak
"Prsa su mi široka rupa bez dna, ali ako gurneš ruku unutra, opipat ćeš sasušena rebra. Stisneš li ih, slomit ćeš ih. Izvoli i učini to. Neće me boljeti, obećajem, malo je toga što me zaboljeti može, odustala sam od svega i odustajanjem sam postala imuna na sve što me je nekada pregaziti moglo i sada lutam pustopoljinama duše koja ne umire.
Postani i ti jedan od nas, koji živimo dok svemiru ne dosadimo. Ni onda se ne dajemo lako. Ali prelazimo iz jednog stanja u drugo kao da plutamo na vodi. Tiho i neprimjetno. Pogledaj kako se ne vraćamo. Nemamo razloga za to. Lijepo nam je tamo gdje odlazimo. I to je sve ono što nam zaista treba, sve ono što očekujemo od ova putovanja kroz prašumu agonije gdje svaki čas nešto na nas vreba, prati nas zvjerskim očima i u trenutku slabosti zaskoči pružajući kandže i udove, vapeći za sočnim ugrizom u naš slabašan vrat koji će iste sekunde tiho kvrcnuti poput lješnjakove ljuske."
21.10.2006. u 16:10 | K | 0 | P | # | ^
