Tuga prenosi čovjeka iz veće savršenosti u manju.
Ostavljam prekrasnu Amilinu poeziju umjesto texta.....Neki će znati...zašto...
Tek onda .....
Tek onda kada budem mogla proći ,
proći pored tebe dignute glave
tek onda će spokoj moći
da ušunja se u moje dane .
Tek onda kada te budem gledala
znajući da duša ti se cijepa
jer živiš sa osjećajem da sam te izdala
na sve strane svijeta .
Kada budeš shvatio da više nisi vrijedan niti pogleda moga
zagledat ćeš se u dubinu srca svoga
a ono što ćeš naći jeste praznina
koja te iznutra grize , jako jače - ta gorčina
Tek kada budeš žudio za mekim usnama mojim
i kada budeš sebi sudio
jer ćeš znati da ih nikada više nećeš moći nazivati svojim
Tek onda kada budeš molio
da samo dio mene bude pored tebe
i počneš proklinjati dan kad si me zavolio
tako jako da bi žrtvovao i ono što najviše voliš , paziš i do čega ti je
najviše stalo - sebe .
Da , tada ću se izgubiti a ti ćeš me uzalud tražiti
sa suzama u očima zadnji svojim uzdisaj podariti
ispružene ruke na dlane srce svoje mi nositi
a od mene niti pogleda nećeš dobiti ,
teškom mukom usne ćeš svoje pomicati
ali ipak uporno moje ime dozivati .
Ali tada bit će kasno
nepotrebne će biti suze uz kapi posljednje kiše
jer moje srce ne voli te više.
Autorica: Amila
Post je objavljen 26.09.2006. u 15:35 sati.