Zvjezdani šapat Duše

subota, 30.10.2010.

Pitaš tko si ... zar ne vidiš?



Autor slike. meni nepoznat


Susrela se riba zlatna s jednom dušom čistom
Razgovore vode usred dana bijela
Oboje su obasjani rječicom bistrom
Ispunjenje želja dušica bi htjela.

Tko sam ja, i kamo sam krenuo?
Zašto li sam odlučio ljudsko biće biti?
Nisam li sa putanje zacrtane skrenuo,
Od rođenja počeo sam slane suze liti?

Koja li je svrha postojanja mojega?
Možeš li mi ribice, odgovore dati
Tako da razumijem odgovora tvojega,
Neka duša Znanje kroz tebe sad shvati.

Kako to da skupljen sam u ljudskome tijelu?
Dok ti vodom ploviš, roniš kroz dubine
Da l' dubina krije, obećanu Svjetlost bijelu
Dijamante svjesnosti, duhovne rubine?

Volio bih zvijezda biti, nek' me nebo ljubi
Ili biser sedefasti da me grli more
Dubok ton u anđeoskoj srebrnoj trubi
Bijeli snijeg što se topi na planinskoj gori.

Zlaćana se riba smješka, valove stvara
Mislima upućuje mu odgovore znane
Kroz dušu njezinu cijeli Svemir progovara
I kroz jednu riječ spoznaja plane.

Pitaš tko si … zar ne vidiš?

Zvijezda si što vječno krasi sav nebeski svod
Biser što ga more ljubi dok ga nježno grli
Dubok ton koji ispunjava anđeoski hod
Bijeli snijeg otopljeni, ka dubini kada hrli.

Ne postoji stvoreno, u čemu te nema
U najmanjoj čestici božanske su niti
Ali to je za nas dvoje jedna nova tema
Dok prisjetiš se tko si,
Ja u tebi dotada , sakrivena ću biti!


- 19:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Tamjana - Nebeska knjižničarka




Autor slike:Josephine Wall



Svjetlost se presijavala kroz nježno ljubičastu auru, koja je na momente poprimala indigo nijanse.Uvijek se to dešavalo kada je Tamjana preuzimala posao knjižničarke.Ne, nije riječ o uniformi, iako bismo je u nekim međudimenzionalnim mjerilima mogli i tako opisati.Riječ je o auri, energetskom omotaču bezvremenske duše.Samo što je Tamjana, svjesnošću mogla odabirati boje, a indigo boja je u njoj budila mnoštvo vizija.

Knjižnica je također mogla mijenjati svoje obličje, kako izvanjsko, tako i unutarnje, već prema potrebi duše koja je u nju namjeravala ući ne bi li ostavila zapis o svojim djelima tj. o savladanim ili nesavladanim lekcijama.Zalazila su ovdje svakojaka stvorenja, tako se barem činilo na prvi pogled, jer nakon životne škole provedene u jednom od odabranih svjetova,sve duše su se preoblačile u svoj prvobitan svjetlosni oblik, ali su kao prijelaznu fazu uzimale lik u kojemu su trenutno obitavale.
Tamjana je voljela ovaj nebeski posao, i ne sjeća se kada ga je odabrala,ili bolje rečeno, kada je taj posao odabrao baš nju, jer vremenski rokovi na ovome mjestu jednostavno ne postoje.

Kako li je samo uživala u trenutnoj transformaciji knjižnice, kada bi u nju ušao netko iz neke daleke galaksije, ili sa neke druge razine.U tren oka, knjižnica je bila okupana refleksijom dvaju Mjeseca, ili bi poprimila boje tamno smeđih svjetova, gdje je jedino svjetlo ono koje biće uočava svojim energetskim ticalima.

Ipak, najviše je voljela duše koje su do nje dolazile sa planete Zemlje.Šaroliko društvance.Znali su doći i grupno, kao da su na kakvom proputovanju, i više-manje, svi su djelovali dezorijentirano.Nije da su dolazili sami, svatko je imao pratnju svog duhovnog vodiča, znalo se ovdje pronaći i anđeoske energije,ali ljudi- bića sa planete Zemlje, toga kao da nisu bili svjesni.Iz tog razloga, Tamjana je voljela ovaj posao, jer svi su se oni morali prisjetiti svojih misli, riječi i dijela u životnoj zemaljskoj školi.

Dakle, da vidimo.

Upravo u knjižnicu ulazi biće, da, sa planete Zemlje, visoko, fizički jako, duge ponoćno crne kose, muškarac.Rukama se igra,kao da nešto prebacuje ,iz lijeve u desnu i obratno,čini se kako je riječ o kristalnom štapu.
Iscjelitelj s Atlantide. Istoga trenutka knjižnica poprima oblik piramide, knjige su pretvorene u malene kristalne diskove, koji su mogli memorirati svo Znanje koje je još tada bilo dostupno svakome tko ga je poželio iskusiti.Umjesto stolova sa knjigama, postojale su kristalne komore, u koje se moglo ući, uskladiti s vibracijom kristala, i u svijest je utkano traženo znanje.
Međutim, iskusnim trećim okom, Tamjana je uočila kako aura muškarca mijenja boju.Čak je i kristalni štap potamnio.
Aaah, uzdahnula je, još jedna nesavladana lekcija.
Igra Moći – koju ova Duša nije naučila kontrolirati.Kao da se tog trenutka duša muškarca razbudila,postao je svjestan upravo proživljenog života, svega učinjenoga ili neučinjenoga, a bezvremena Iskra zasjala je svojim starim sjajem.Njegov zapis ostao je ucrtan u Životnu knjigu.

Čim je Tamjana zatvorila njegovu knjigu, nebeska knjižnica poprimila je srednjovjekovni oblik ljekarnikove radne sobe.Ulazi mlađe žensko biće, sva uplakana.Prate je dva anđela iscjelitelja, ali ih ona ne doživljava.
Dolazi do police sa knjigama, drhtavim rukama otvara tvrdo ukoričenu knjigu po sredini, gdje pronalazi maleno pisamce ljubavnog sadržaja.Sakriva ga u njedra,ali ju u tom pokušaju pronalaze ljudi, sude joj kao vještici i pale na lomači.
Kao da je plamen vatre dotakao i djelić svijesti, Duša se budi, anđeli joj glade auru i skidaju astralno smeće koje je prilijepljeno strahom doputovalo na ovu razinu.Tamjana zapisuje - životna tema: Progonjenost.Duša mlade žene odjednom je okupana smaragdnom aurom i ispraćena do Izlječilišta.

Knjižnica se pretvorila u moderno okupljalište mladih ljudi, jer su upravo grupno banuli mladići i to usred žestoke rasprave.Tko je kriv, tko je prav, čija je istina prava istina, a tko govori laž.Buka je postala nesnosna.Duhovni vodiči stoje na udaljenosti, pokušavaju telepatskim mislima doprijeti do njihove svijesti, ali prevelika je umna galama, nitko ih ne čuje.Iznenada grom, munjevit prasak ručne bombe, koja je tijela odnijela u nepovrat, i aure rascjepkala na djeliće mozaika.Tamjana i vodiči dodiruju se mislima i prepoznaju otisak životne škole kao: Borac za stvar,Sljedbenik i Tolerancija. Istoga trenutka cijeli prizor ostaje zamrznut u vremenu, pred dušama mladića krenuo je usporen film, i kako se privodio kraju, aure poprimaju cjelovito stanje.

Iznenada je cijela knjižnica zaiskrila zvjezdanim sjajem, a na njezina vrata ušlo je dijete.Maleni dječačić od nekih šest godina.Nestalo je krova, a na njegovo mjesto smjestio se sam Svemir.Svaka knjiga poprimila je oblik spiralne galaksije, čije su se boje prelijevale jedna preko druge svakom mišlju koje je uputio prema Tamjani.
Mislima je otpjevala dobrodošlicu Učitelju. Da, Učitelji su se često znali vraćati sa zemaljske razine u dječjem obliku, tako im je najlakše podići nisku vibraciju materije na znatno višu frekvenciju.Posebno u vremenima kali yuge, kada su sve duhovne vrijednosti izokrenute naglavačke.
Tamjana se često znala pitati, da li bi knjižnica uopće postojala, da nije Zemlje i njezinih neobičnih stanovnika, jer u usporedbi s njima, svemir je bio šaroliko ali i šutljivo mjesto.Brzo svladane lekcije, dobro kontrolirana moć regeneracije, ravnoteža.Činilo se kao da je Zemlja jedino mjesto gdje postoji još bezbroj neispričanih priča, koje mora zabilježiti u svoj zvjezdopis.

Noću, kada udaljena zvijezda zaiskri, pomislim, možda upravo sada Tamjana - Nebeska knjižničarka, upisuje svjetlosni zarez u nečiju knjigu života.


- 15:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 29.10.2010.

Knjižnica "Božja ljekarna"



Autor slike. meni nepoznat




Samostanska knjižnica bila je poznata po slaboj posječenosti, zbog mračnog i zagušljivog ozračja.Godinama nedirnute knjige prepune paučinaste prašine, odbijale su i ona najveće zaljubljenike u književnost i znanje.Sve do trenutka kada mjesto knjižničarke nije preuzela časna sestra Aneta.Već samom pojavom dozivala je svakoga koga bi slučajno susrela, bilo u atriju, vrtu ili kapelici.Godinama je radila na dječjem odjelu uz bolesnu djecu, što je njezinim toplim očima davalo jednu posebnu nježnost, kojom je odisala i cijela njezina osobnost.


Malo tko je uopće uočio da je knjižnica zatvorena već četiri tjedna. Inventura je sličila više na čaroliju nego na fizički rad.Knjigu po knjigu uzimala je u ruke, duboko udahnula i na neki njoj znan način povezala se sa dušom autora koji ju je uz Božju pomoć, kreirao.Dosta knjiga je proklizilo kroz ruke, međutim, u najzabitijim policama znala je naići na pravo maleno blago.Tvrde reljefne korice, miris starog pergamenta, a kroz rečenice protjecala je čista Izvorna mudrost.To su najčešće bile neke recepture davno zaboravljenog bilja, svojstva minerala i kristala,energije svemira i njihov utjecaj na čovjeka, prirodna medicina. Život je provela uz umiruću djecu, i neka pitanja nikada nisu dobila odgovor, pa je u ovih par tjedana imala osjećaj kao da joj samo Nebo šalje blagoslove kroz postojeća štiva.
Ormari su očišćeni i premazani mirišljavim voskom, knjige obrisane i zaštićene omotima, a police su označene zanimljivim imenima.Tako pod slovom A- uz Astronomiju, slijedio je i naziv Zvjezdani beskraj , uz slovo B- Bilje, nalazio se natpis Božja ljekarna.Uz svaku policu nalazio se mali snopić sušene lavande, kao sredstvo protiv moljaca i vlage, a ujedno i kao aromaterapija, jer bi svakim provjetravanjem svjež zrak zagrlio aromu i prenio je cijelim prostorom knjižnice. Ponegdje u kutu, naišli bi na neupaljenu svijeću, i to onu mirišljavu uz koju su se sljubili sjajni kristali ametista, rozenkvarca ili gorskog kristala. Iz daljine bi dopirala meka meditativna melodija instrumenata kao što su harfa, piano ili gitara.

Brzo se samostanom pronio glas kako je knjižnica postala neobična, i da je sestra Aneta malo skrenula jer se bavi New Age tehnikama.Na to bi naša Anetica samo odmahnula rukom, nasmiješila se i već slijedećeg trenutka sa police Božja ljekarna odabrala knjigu poznate časne sestre Hildegard von Bingen, ili svećenika Sebastiana Kneippa, i time bi svaki prigovor bio utišan.Knjižnica je postala malo meditativno okupljalište, iz kojega su sestre odlazile duhovno i mentalno okrijepljene, posvećene svom unutarnjem miru i kontemplaciji.

Knjižnica je od nekog vremena nazvana „Božjom ljekarnom".

Jer kako je i časna sestra Aneta sama često znala napomenuti, postoji li na ovome svijetu išta stvoreno a da nije proisteklo iz Božje ljekarne.



Knjižnice.info



- 10:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Anđeo knjige



Autor slike: meni nepoznat



Lea je od malih nogu voljela miris knjiga. Tek odštampani školski udžbenici, ili prašinasta aroma ostarjelih listova nekih zaboravljenih tekstova. Sve je imalo svoju čar, i kao da je miris bio taj medij koji ju je mogao prenijeti u neka drevna vremena, nalik sjećanju, a u istom trenutku nalik na maštovitost ili snoviđenje.
Ponekad, kada je znala biti duboko uronjena u vlastitu tišinu, začula bi riječi: „U knjižnici te očekuje zanimljivo štivo".U prvi mah pomislila bi kako joj netko stoji iza ramena i šapuće na uho te riječi, međutim, kada bi se okrenula, iza sebe ne bi ugledala nikoga.S vremenom je usavršila to unutarnje čulo, a kada bi zapitala u sebi, tko je to, opetovano bi začula:



Anđeo knjige brine o Znanju
Kako ne bi iznova u Zaborav palo
Nudim ti Istinu, čaroliju, sanju
Ako ti se do knjižnice krenuti bude dalo.

Ili

Svako je slovo svjetlosna nit
A knjiga je svaka otisak duše
U koju je utkana Kozmička Bit
Koju ni požari vatrom ne guše.

Tada bi se zamislila i samoj sebi po tisućiti puta ponovila kako nema ljudskog bića koje može reći kako Anđeo knjige ne postoji. Tome je bila svjedokom nebrojeno puta.Kada bi razmišljala o nekoj njoj vrlo zanimljivoj temi, Anđeo knjige osigurao bi na samo njemu svojstven način da knjiga sa tom temom bude na polici baš taj dan.Dešavalo se i to da je na pultu sa knjigama ponuđenima kao trenutni hit, bilo i po nekoliko knjiga njoj interesantnih.Sa druge strane, bilo je i dana kada bi imala osjećaj kako su sve knjige nezanimljive, odabrala bi nekoliko njih, tek tako da malo zvirne kroz redove, i već pri samom izlazu, knjižničarka bi ,onako usput, nešto napomenula, i desio se...bljesak u njezinoj svijesti! Dobila bi traženi odgovor, kao da je knjižničarka postala medij za prijenos upravo njoj važne informacije.

Knjižnica je tog trena poprimila onaj prepoznatljivi miris drevnog Znanja, kao da su se dvije dimenzije, materijalna i nematerijalna ispreplele putem nevidljivih svjetlosnih niti.

Lea je već znala prepoznati taj poseban trenutak Budnosti, i kao i uvijek, malena treperava toplina ovlažila je njezin obraz kroz suznu kap zahvalnosti.
.
I ponovno, onaj tihi šapat obavio je njezinu auru grleći je svjetlosnim zagrljajem, ovaj put kroz tihu milinu.

Bezriječje u njenoj duši je zaplesalo.



Knjižnice.info


- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 19.10.2010.

Zvjezdolovac



Autor slike: meni nepoznat

Dohvatiti zvijezdu, za to je rođen
Svjetlosnim lukom po svijetu putuje
Noću i danju Ljubavlju vođen
Spretno i nježno strijelama rukuje.

Zvjezdolovac je njegovo neobično ime
I za divno čudo susrećem ga danju
Uvijek kad poželim posložiti rime
On strijelom uhvati, za me vrijednu sanju.

Od svjetlosnih struna sazdan je njegov luk
Strijele su sačinjene od mjesečevih niti
Prije no što nacilja, dušom vlada muk
I dešava se ono što željelo se zbiti.

Biserna prašina sve zvijezde omamljuje
Strijelom ih povlači prema meni dolje
Izvanjsku buku potiho uspavljuje
I riječi se nižu, s puno dobre volje.

On tada ih sprema u zlaćani zdenac
Pun sjećanja drevnih, spoznaja i snova
Kad posložim riječi u šaputavi vijenac
Osvanuti će pjesma, tek rođena, nova.

Dohvatiti zvijezdu, za to je rođen
Svjetlosnim lukom po duši putuje
Noću i danju Ljubavlju vođen
Spretno i nježno strijelama rukuje.


- 19:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.10.2010.

Kameleon



Autor slike: Vlad Studio


Neobično biće, kameleon mali
Kao da svoju osobnost nema
Kopira okolinu, tim darom se hvali
Pretvaranje je umjetnost, s tim nema problema.

Navlači haljinice boje cvijeća
Posute smeđim zemljanim prahom
Da li su one odraz svih sreća
Ili su obojane unutarnjim strahom.

Kojim ovladao je kopirajući druge
Okolinu bajnu, prirodne originale
On djeluje umjetno, nešto poput sluge
Koji se ukipi ako ga ne hvale.

Kako god se uzme, ljupkog je lika
Kao da je izašao iz bajkovite priče
Samo što ga ugledaš, mijenja mu se slika
Obličja njegova, jedna drugom ne sliče.

Neobično biće, kameleon mali
Da li umjetnik je i ako kopira?
Da čovjek mu se divi, ili da ga žali,
Jer umijeće njegovo, strah odabira.


- 11:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 16.10.2010.

Primanje - davanje ...



Autor slike : Mario Duguay


Primanje – davanje… primanje- davanje…

Budnost – spavanje… budnost - spavanje…

Sve pokreće se u cikličkome slijedu

Danas je rođenje … sutra češljaš kosu sijedu.


Prohujao ljudski životni vijek

A da okom ni trepnuo nisi

Kozmos nastavlja svoj vječan tijek

Redak si u stranici gdje karmički su spisi.

Koliko si riječi prosuo u vjetar...

Kakva su te dijela pratila danju...

Da li duša dobila je na širini barem milimetar,

Il' provodila vrijeme u uspavanom stanju?

Misliš … Probuđen si?


Sve dok o tome misliš, pomaka nema

Tek spoznajom i vlastitim iskustvom

Možeš znati gdje si,

Jer možda nekome trn si, drugome melem-krema.

Primjećuješ, ego mudrolije niže

Jednu za drugom, tek prepisane,

Ili već bezbroj puta ponovljene riječi

Kao suho tlo na mjestu plodne riže

Čiju neplodnost voden tok može da izliječi.

Ni u tom iskustvu, Znanje, duša prepoznati neće,

Sve dok kao bistra voda, preko riže ne poteče.

U tom trenu svaka misao u zaborav će pasti

Jer jedino u slobodi protjecanja

Ljubav može cvasti.


Primanje –davanje…primanje - davanje…

Budnost – spavanje…budnost- spavanje…

Sve pokreće se u cikličkome slijedu

Dar je rođenje

Dar je doživjeti i kosu sijedu.



- 15:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 15.10.2010.

Sila Pražnjenja




Autor slike: meni nepoznat




Kreacija nebeska prožima dva smjera
Naizgled nespojive dvije snažne sile
Crno i bijelo, kružno energiju tjera
Sa početka prema kraju, gdje jednom već su bile.

U sebi sjedinjena, sljubljena dva načela
Muška energija silovitost nudi
Propinje se kralježnicom energija bijela
Kao kada jutrom, srebrn'zora rudi.

To Nebesko carstvo gromove šalje
Nakupljenog viška energije se rješava
Pošiljku prosljeđuje sve dalje i dalje
Čovjek i ne sluti, razmjena se dešava.

Pražnjenje i punjenje, kad napon je previsok
Na kojemu će mjestu grom ukroćen biti
Kroz oblak do tla, za'nj jedan je skok
Kroz električnu zmiju svu snažnost će zbiti.

Uzdrhtala zemlja, nudi svoju vlažnost
Omaglica djeluje kao eterično ulje
Koje snazi Groma budi svu muževnu važnost
Ne bi li čarolija potrajala dulje.

Visoki napon sad protresa čula uspavana
I kroz bljesak združuju se dva nebeska načela
Crno kao ponoć, i bjelina dana
Jer Priroda je upravo to sjedinjenje htjela.



- 12:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.10.2010.

Energija Stvaranja




Autor slike: meni nepoznat


Dopuštam i propuštam, Energiju Stvaranja
Da prostruji unutarnjim osjećajem duše
Protočnost donosi Energiju Rastvaranja
Kojom sve prepreke u nepovrat se ruše.

Sagorijeva prošlost, svi ožiljci davni
Otpada sve ono što teretom nazivam
Ravnoteža prostire se na nebeskoj ravni
O kojoj, kroz riječi oduvijek snivam.

Stvaralačka Energija protječe kroz mene
Duša kreira stvarnost za nju jedinu
Izvor nadahnuća miluje ogoljele stijene
I napaja Energijom uspavanu ledinu.

Plameni uzavreli ,plavičast ocean kroje,
Brzaju kroz ruku kao strujni udar
Po tijelu se prelijevaju sve dugine boje
I pitam samu sebe: kako biti mudar?

U Svetome trenutku Energetskog Blagoslova
Ostati osviješten u vlastitoj Biti
Dopustiti Stvaranju da oblikuje slova
A u svakom slovu, istu mudrost zbiti.

Energija se poigrava, miluje mi uši
Modričasta boja dodiruje kosu
Susret Tame i Svjetlosti zbio se u Duši
Zatvara se kružnica, kroz uzemljenu nogu bosu.

Kroz mene se izrazila Energija Stvaranja
Prostrujila osjećajnim hodnicima duše
Protočnost daruje Energiju Rastvaranja
Kojom sve prepreke u nepovrat se ruše.



- 12:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 13.10.2010.

Zvjezdopis nutrine



Autro slike: meni nepoznat



Savršen trenutak za sanjarenje budno
Na oblačku mašte kad prepušteno ležim
Niti jedan izlaz ne djeluje uzaludno
Jer ka unutarnjem svijetu uspješno ja bježim.

Bjegunka sam uspavana,a budna želim biti,
Pokušavam spojiti dva nespojiva kraja
Bijeg od vanjskog svijeta sad ne želim kriti
Jer u svemu nazirem trag božanskoga sjaja.

Kad mračno je izvana, prosipam zvijezda sjaj
Po riznici nutrine, gdje vječno svjetlo sja.
Gdje oružje zveči, oslikati ću raj
Mjesto gdje ne postoji niti tračak zla.

Tisuću knjiga Zvjezdopisom pisanih
Oslikanih stranica paunovim perom
I još bezbroj crtanka dječjom rukom risanih
Poslani u Beskraj s najboljom namjerom.

I ne postoji sila od tog Svijeta jača
Zvjezdopis nutrine o Svjetlosti zbori
U maštovitom mjestu bez boli i plača
Na međi sna i budnosti
Gdje vječni plamen gori.



- 21:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 02.10.2010.

Vjetar moje duše



Autor slike: meni nepoznat


Vjetar okreće stranice moje duše
Ljubi ih polako, pa užurbano lista
Kroz zvjezdana slova ka Izvoru puše
Gdje točka je, zastane…a točka zablista.

Ovdje završava jedna cjelina
Prepoznajem taj pokret, lahorast i mio
Čim okrene stranicu, zavlada toplina
I sretan svršetak upravo se zbio.

Pokretima snažnim neke strane kida
Kao da ne pripadaju svjetlosnoj cjelini
Pokidano mjesto paperjasto vida
Nova strana niče, u potpunoj bjelini.

Vjetar okreće stranice moje duše
Ljubi ih polako, pa užurbano lista
Kroz zvjezdana slova ka Izvoru puše
Gdje točka je, zastane … a duša zablista.


- 19:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis moga Bloga

Linkovi

Izvorna mudrost



  • Ne možeš taknuti cvijet
    a da ne uznemiriš zvijezdu


    Francis Thomps






    Pogledaj u nebo i pjevaj
    jer sunce i za tebe
    besplatno sja


    Podijeli svoj kruh
    bolje će prijati
    Podijeli svoju sreću
    i postati će veća

    Volim nebo
    u tvojem srcu.
    Hvala za sve za što
    ne nalazim riječi

    I ti si jedan od anđela
    koje Bog šalje u svijet
    da usrećuje ljude
    da posve tiho,
    ali iz dana u dan
    sade cvijeće sreće
    u živote
    zaboravljenih ljudi


    Phil Bosmans





    Ljubav je jedino blago
    koje se umnaža dijeljenjem

    Mi smo anđeli
    samo sa jednim krilom;
    možemo letjeti jedino
    ako se zagrlimo


    Bruno Ferrero






    Ljubav je jedina sloboda na svijetu
    jer tako oplemeni duh
    da ni ljudski
    ni prirodni zakoni
    ne mogu promijeniti
    njegov smjer


    Halil Gibran


    Svatko je savršeno savršen

    Osho






    Baš kao što rosa pomaže
    rastu cvijeta
    tako i unutarnja
    i vanjska ljubaznost
    potiću rast prijateljstva


    Paramahansa Yogananda





    Rekao sam drvu badema
    brate, pričaj mi o Bogu
    i gle, badem je procvjetao


    Sv. Franjo



    " Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
    Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
    Ne vjeruj zato što je to zapisano,
    Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
    Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
    Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."


    Budha





    Tko ne zna, a ne zna da ne zna
    opasan je, izbjegavajte ga!

    Tko ne zna, a zna da ne zna
    dijete je, naučite ga!

    Tko zna, a ne zna da zna
    spava, probudite ga!

    Tko zna i zna da zna
    mudar je i slijedite ga!

    Konfucije



    ZAMISLI




    Zamisli da nema raja
    Lako je ako pokušaš
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas,
    Zamisli sve ljude
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema,
    Učiniti to teško nije,
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije,
    Zamisli sve ljude
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.

    Zamisli posjeda da nema,
    Ako možeš, to me čudi,
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti,
    Kao jedan, svijet će živjeti.


    Preveo:Vedran


    Autor:John Lennon




    Ne možemo činiti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju

    Majka Tereza





    Stvari ne vidimo onakvima kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi

    Talmud






    Za duhovno putovanje postoji samo jedan kraljevski put...ljubav

    Ljubi sva bića ; to je dovoljno

    Postoji samo jedan jezik - jezik srca

    Postoji samo jedna rasa - rasa čovječanstva

    Postoji samo jedna religija - religija ljubavi

    Postoji samo jedan Bog - On je sveprisutan


    Sri Sathya Sai Baba




    Ljubav je izvor mira
    Bog je izvor ljubavi


    Isus