Golubica bijelog perja
Autor slike: meni nepoznat
U snu me pohodila Golubica bijelog perja
Na raskršću putova nijemo je stajala
Kao tihi poslanik svjetlosti i biserja
Dva suprotna puteljka tijelom je razdvajala.
Dva suprotna puta, dva životna izbora
Duša se zapitala; kojom stazom poći?
Obilaska nema, koračati se mora
I u snu ja poželjeh zatvoriti oči.
Iza mene povorka se kreće, svadbeni je pir
Jaka buka, mnoštvo ljudi, raskošnost svih boja
Uhvatih u sebi šapat: zemaljski je ovo hir,
Izbor je na tebi, odluka je tvoja.
Golubica bijelog perja, zablista u trenu
Umilnim mi očima kroz auru proleti
Lepet ovaj razbudi mi dušu umornu i snenu
Na nebeski odabir svjetlošću podsjeti.
Povorka je bučnija, ljudi me dozivaju
Golubicu bijelu nitko ne primjećuje
Naizgled se čini kako svi uživaju
Veselje i opijenost dušu im usrećuje.
U daljini, u prašini, gubi im se trag
Tijelo mi obuhvaća nezemaljski mir
Rukama osjećam paperjasti dodir blag
Uranjam u davno znani svjetlosni vir.
Od tog trena svjesno, kroz život me prati
Ispunjava dušu, i kad svjetlo je, il' tama
Golubica bijelog perja k Naručju me vrati
Svjetlosnom zagrljaju sred božanskoga hrama.
Koji obitava oduvijek i zauvijek
Tek podsjetnik je povremeno potrebno otvoriti
Prati nas u stopu, kroz zvjezdani vijek
Naručje svjetlosno gdje lijepo se odmoriti.
|