..like a rose on the grave of love..

četvrtak, 06.08.2009.

Uhvacena u vlastitim rukama



Ja se predajem nepovezanosti i grlim ju lancima jer oni su za sada ti koji nas cine jedinstvenima. Povezanima. Mi smo sada jedno.
Dragi moji, konacno dobrodosli u moj svijet predanosti i ovisnosti!
Bol je nakon toliko godina ustupila svoj tron ljubavi.
Iskrenost. Propadala sam ne u njoj, vec kroz nju. U zadnje vrijeme ju vise ne podnosim. Nepotrebno je pitati zasto.
Pisem o sebi. Ja uvijek pisem o sebi. U potrazi za drugim svjetovima, u potrazi za zvjezdama, dalekim galaksijama i svemirskim brodovima. Jedva cekam kad nas otmu.

Godinama zarobljena dusa
Sada konacno ugleda svjetlo dana
I sve sto vidje
Bijahu oblaci plavi i oci moje voljene drage.

Danas opet kazem – za ljubav cu zivjeti. A za ovo ovdje cu disati. Za ovo mjesto se vrijedi raskomadati i na koljenima, zatvorenih ociju, skupljati dio po dio..
Sada konacno znam kako je to ponovno moci disati!

Jos daleko je mjesto
Gdje anđeli spavaju,
Jos daleka je zemlja
Gdje ceka me besmrtnost.

Vise ne citam Nju. Barem ne za sada. Mozda cu sutra. Iako znam da ni sutra ne ce biti sada.
Ona je velika, ali ja znam da sam jos veca! Jednog dana reci cu to i drugima.
Kad stanes mozes se proglasiti mrtvim. Nepismene ruke vise nicemu ne koriste.
Danas sam sigurna da ce svijet biti moj. Kog briga za sutra!
- 19:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se