Ja se predajem nepovezanosti i grlim ju lancima jer oni su za sada ti koji nas cine jedinstvenima. Povezanima. Mi smo sada jedno.
Dragi moji, konacno dobrodosli u moj svijet predanosti i ovisnosti!
Bol je nakon toliko godina ustupila svoj tron ljubavi.
Iskrenost. Propadala sam ne u njoj, vec kroz nju. U zadnje vrijeme ju vise ne podnosim. Nepotrebno je pitati zasto.
Pisem o sebi. Ja uvijek pisem o sebi. U potrazi za drugim svjetovima, u potrazi za zvjezdama, dalekim galaksijama i svemirskim brodovima. Jedva cekam kad nas otmu.
Godinama zarobljena dusa
Sada konacno ugleda svjetlo dana
I sve sto vidje
Bijahu oblaci plavi i oci moje voljene drage.
Danas opet kazem za ljubav cu zivjeti. A za ovo ovdje cu disati. Za ovo mjesto se vrijedi raskomadati i na koljenima, zatvorenih ociju, skupljati dio po dio..
Sada konacno znam kako je to ponovno moci disati!
Jos daleko je mjesto
Gdje anšeli spavaju,
Jos daleka je zemlja
Gdje ceka me besmrtnost.
Vise ne citam Nju. Barem ne za sada. Mozda cu sutra. Iako znam da ni sutra ne ce biti sada.
Ona je velika, ali ja znam da sam jos veca! Jednog dana reci cu to i drugima.
Kad stanes mozes se proglasiti mrtvim. Nepismene ruke vise nicemu ne koriste.
Danas sam sigurna da ce svijet biti moj. Kog briga za sutra!
Post je objavljen 06.08.2009. u 19:07 sati.