qaya

Kraj ljeta

Ne mogu ga dočekati. Svaki dan nestrpljivo slušam prognozu. I tko će sutra dobiti najviše kiše. Naravno, oni koji pojma nemaju o vrganjima. Ovo je moj prvi ovogodišnji još iz travnja



nakon toga lupilo ljeto i jbga vrganji nada, nula, zirou...nema kiše nema veselja.
Ondak smo se posvetili sirotinjskom sportu. A ne,ne, i opet sam vas našla u krivim mislima...ccc...ja mislila na plivanje u plastičnom bazenu.




Sad nam više i to dosadilo tak da sam danas odlučila obaviti zadnji kupanac. Pa-pa ljeto ajd odi već jednom. Ak ispraznim bazen jel će to požuriti oblake i kišu u moj kraj? Mada kažu da će najviše pasti u istri. Jbga sve kaj vredi ode tam...
Je, je shvatili ste . Neko ću vrijeme lijepiti slikice.

Kmečki turizam by Katica

Kad god se Katica uplete u tkanje života, u onaj dio tkanine koji se prilikom kontrole nazove ''roba s greškom'', ima potrebu otići u OPG. Ne, ne, nema to veze sa rodnim mjestom :)) već je to skraćenica za Obiteljsko Poljoprivredno Gospodarstvo ili fino prevedeno ''zagorski kutak za meditaciju''. da, da baš tu, lijevo u kutu.



Podno zidina starog grada, pardon, zida od stare cigle (ostaci jedne kurije iz susjedne županije koji samo da mi ne pričaju priče iz davnine kad im se približim), prostrlo se moje poljoprivredno imanje. A u njem svakojakog obilja.

Viđe krastavce, što su debeljuškasti:


E, a ovo su Katičine mahune. Aaaaa....što jest jest, narasle su... Ubereš tri i još ti od toga preostane za drugi dan. Pošpricane radioaktivnim jodom!


Pa malo paradajza



Onda dokaz da se i mi zdravo hranimo. Netaknuta gredica sa blitvom!




I na kraju moj najdraži cvijet ''Crnookoa suzana''.

A to sve samo zato da vidite da je nabavila fotoaparat i naučila stavljat slike na blog!

Napuhana i glupa
Jesam.
Ovo vam moram ispričati
Ima jedan blogerski natječaj za priču. I reče Katica i ona će.
''Ma nemoj Kato, kumim te, nejdi iz našeg sela…tu te svi znaju…i kak da ti velim ti si više onak za kuharicu…'' pokuša Qaya.
'' I za madrac…'' požuri Katica dodati. (sram vas bilo, mislila je na dokono izležavanje).
No, ona je čvrsto odlučila, nije zbog nagrade, nema tu novca, već više da se ovdje unesu neke promjene, i bome pošalje jednu. Sasvim čitljivu.
E, ljudi, kritike i nisu bile loše al' se među njima nađe jedna koja na njenu priču upre prstom kao na primjer nepismenosti u Rvata. I ko da ste joj stavili crvenu krpu pred oči, počne njen ego zavijati ko štenci u štenari. Ma što će njoj neko solit pamet kad ona ima spelingčeker, koji je ukazao na par greškica, niš spektakularno, u okviru broja koji je imala i većina drugih tekstova. I počela ona boj za pravdu za koji je od prve bilo jasno da će ga izgubiti jer tip je bio u pravu. Greške su nabrojane. A ona se izvlači na spelingčeker i još postavi pitanje da kakav oni koriste, možda ko preporuči neki baš onak za neznalice. Onda joj jedna skroz dobronamjerna žena ukaže na glupost, da kakvo je to pitanje, da koji spelinčeker, da je to za dumis i da ona to sve sama i tutne Katici savjet da više čita knjige a ne samo blogove i da poput nje, te mudre žene, ne koristi u prepisci naše znakovlje??? Ajooj! Koja sam ja glupača. Tu svi odlikaši, nitko ne treba spelingčeker osim mene. I još se na njega vadim.
''E, lepo sam ti rekla…to je viši razred…ti u životu nisi kupila mlijeko već mleko, a č i ć ne razlikuješ ni u sreći a kamoli u pisanju…'' počne Qaya sipati sol na ranu.
''Ne, ne, ni slovenski geni te ne spašavaju…'' prekine pokušaj Katičine obrane. ''Ne znaš i gotovo. Površna si!''
I to je istina. Katica u svemu dođe do visokog roh bau-a i tu stane. Ostalo će drugi. Na primjer lektori. I sve do sad se oko toga nije sekirala. Al sad se to pokazalo ko ozbiljan manjak. Uništilo priču. A ona brani neobranjivo. Spelingčekerom. I to prizna. Glupača.
Da bi pogoršala stvar napomene ona da iza nje stoji jedna knjiga i par priča sa dobrim kritikama u kojima lektori nisu imali previše posla. E jbga sad, da je to mogel reći neko sa strane ajde de, a ovako se to shvatilo kao arogancija. Jerbo se javila jedna nadžak baba otrovna jezika, sva zgrožena (pardon, ''osupnuta''se potpisala) i nahvalila Katicu da se tolika količina arogancije i gluposti rijetko sreće. I pazte sad, istina je zna Katica biti i jedno i drugo, bogami ponekad i oboje, i priznala bi ona to toj nadžak babi da ova nije ispoljila svu svoju nesavladivu zloću i u nicku mi sasvim namjerno promijenila prvo ''a'' u ''u''.
To je bilo dezintegriralo Katicu.
Kako ju je zloća takla tako je ona nestala. Natrag u svoje selo, sa pustopoljinom na mjestu gdje inače stoji ego.

Eto dragi moji to vam je to. I sad očekujem od vas, koji me znate, da me malo tapš tapš, te proći će, te znaš ti povremeno i nešt pametno sročit, ma vidi kako si lijepapametnaidobra, pa sve će to proći do udaje…ma znate već.
Dobro ne morate mi baš ode pisati ali svako po jedno dvaest riječi, to bi mi malo pomoglo.

PS ovo boldano će ejmi shvatit kad pristigne.

Modne ikone i ine stvari

Moj sin je modna ikona. Sam to još nitko osim vas nije skužil. Neke stvari su kod njega fascinantne mada ja i dalje mislim da me svemir preko njega kažnjava za svakojake grijehe. Eto, npr jednog grijeha ,Katica mrzi peglanje, mada se ponekad iznenadi kako je to relaksirajuće, a uz put si i napraviš pravi kozmetički tretman lica parom. A ak je vani uobičajenih 35 stupnjeva imaš i efekt saune. Sve badava. Dakle da budemo precizniji, Katica mrzi peglanje košulja.
I naravno što mislite da se događa po pitanju mode u njenoj kući? Reinmen nosi isključivo košulje! Nemreš vjerovat! Kad ga gledaš tako zaključanog u svoje tijelo, nesvjesnog realnog svijeta i svoje krhkosti, neobranjivosti, bezazlenog poput malog djeteta, misliš kako nije svjestan ničeg važnog. I kako je naprosto nemoguće da zabajava oko ijedne osim osnovne stvari, gladi. A on nađe nositi košulje. Isključivo košulje. I nemreš mu uvaliti ni najljepšu, najšareniju, ni duginu ni ikoje boje majicu, sa ovakvim ili onakvim okovratnikom, sa dugim, kratkim, bez rukavima...Ne! Sve skida. Al kad mu mama, sunce mamino stavi netom ispeglanu košulju nosi je do spavanja, a nekad i preko toga. Ružo što bi ti rekla, neka nam ga je...A Katica nek pegla. Možda i zavoli taj posao pa mali počne nositi majice. Tko zna, čudni su putevi zatvorenog uma u suradnji sa budnim svemirom. Koji nas zaskoči čim velimo da nešto mrzimo ili da nešto ne bi nikad. Pa nam uvali testere.
Ina stvar iz naslova je ljeto, društvo i roštilj. Kombinacija je pogubna za Katicu jerbo nakon njenog godišnjeg uvijek ostane koja kila viška. Sve je naravno počelo sa godišnjim odmorom. Trebalo je otvorit sezonu pa smo to ponovili dva puta. Onda je mala poželjela prekokrasnu feštu za svoj diplomski. E to je stvarno bilo lijepo. Jest da je Katica to obavila ko da se mala udaje, znači plan, pripreme, kuhanje, spremanje, sve u trajanu od tjedan dana. Bilo je samo 4 odrasle osobe, ove ispod 25 i tak smatram djecom. Brat bratu, nisu se dali doma. Od 16 sati do 1 iza ponoći. A naknadno su rekli da je trebalo i dalje ostati a ne što su biciklima (manja je šteta ak pripiti padnu s njih) otišli u grad.
Bogme Kata mi se zrihtala za neprepoznati. Reče jedan kčerin prijatelj da bu si i on kupil parfem kojem sam se divila mirišući jednog drugog njenog frenda, sam da i njega tak mirišim. Neko vrijeme nakon tog domjenka sam bila viša bar 5 cm. Sutradan nam je, fala na pitanju , bilo tak zlo da sam i opet rekla: nikad više. Po ko zna koji put. I nije se toliko radilo o količini (pripremila sam 10 litara dobrog vina za gemište) neg o tome da smo na te gemište popili još nekih 15 butelja što ovakvog što onakvog vina, sve različitog., kako je tko pristizao. Oš crnog, oš roze, oš bijelo, oš pjenušac.
Ih, što ljudi u mom kraju mogu popit!
Nakon te, zaredalo je još nekoliko fešti, što kod nas, što kod prijatelja. Reče jedan, ma mani lovu, nije sve u ciglama , namještaju i moru, ima nešto i u šlaufu oko struka. Eto zašto sezona i nije neka ,mada se priča suprotno. Odlučili mi s kontinenta spizdit lovu na dobru spizu. A Kataica se ljuljuška na madracu u bazenu , sunce je piči usred čela a ona duboku udiše miris sušene kitice smilja i bosilja koji drži u ruci. I žmiri. I sad recite da nije ko na moru...