Opis Bloga

Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Objavljeni tekstovi

Dijete je osoba. Nema zloceste djece!

NASILJE
Nasilje kod djece

Kako se obraniti od nasrtljivaca?

Zlostavljanje i posljedice

Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece

O nasilju
Što je nasilje?

O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere

PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo

VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga

1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?

2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti

3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)

KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju

Alternativa kažnjavanju djeteta

Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja

Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?

Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?

O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Pasivna agresija

KAKO PORADITI NA NENASILJU:

Dijete je osoba

ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta

1. Nedostatak granica potiče agresiju

2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?

3. Zločin i kazna

4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja

Roditeljstvo i obitelj

Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine

Kako djetetu objasniti smrt?

Kako voljeti svoju obitelj?

Bracni sukobi

Nezaposlenost i obitelj

Obitelj: prava vrednota?

Nauciti razgovarati

Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"

Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?

Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?

Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ

Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu

Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca

Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca

Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje


ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.

Dijete prijetilo BOMBOM u skoli

Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?

Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro

Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?

Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem

O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?


ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA

Vase dijete ima dijabetes?

Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!

Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu

Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati

Inkluzija osoba s invaliditetom

Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?

Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom

RAZNO

Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva

Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu

Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan

Alkoholizam i posljedice

O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo

Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača

2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje

1. Trebamo VAŠU POMOĆ

Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"

Žene koje previše vole

Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a

PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu

Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito

Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid

Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom

Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja

Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan

Aktivno nenasilje

KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci

DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.

Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece

Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek

Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU


Što je ovom blogu cilj?



Vratimo Hrvatskoj osmijeh!

Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!

Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.

Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.

Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.

Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.

Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.

Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.

Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.

Što je ovom blogu cilj?

Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.

Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.

Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.

Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.

“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy

Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!

ZLOČIN I KAZNA - Granice 3

Nakon nekoliko prevedenih tekstova o postavljanju granica i pravila djeci, objavljujemo post koji je napisala jedna mlada učiteljica, blogerica tičerica. Iako još nema vlastitu djecu, ima "kratko iskustvo rada u školi, i višegodišnje iskustvo odgajanja psa" i ovo su njena zanimljiva razmišljanja o temi.

Debata je otvorena i ispod ovog posta, veselimo se vašim što brojnijim komentarima, prijedlozima i idejama.

Mare



ZLOČIN I KAZNA

Kako su tema već nekoliko postova granice, pravila i kažnjavanje, evo, kapnut ću i ja koju „mudru“. Već sam ranije, u komentarima, spomenula kako roditeljskog iskustva nemam – ali stoga imam bogato iskustvo odgajane osobe, imam kratko iskustvo rada u školi, i višegodišnje iskustvo odgajanja psa. Iako se ovo zadnje mnogima čini beznačajno, meni je u mnogočemu promijenilo stavove prema odgoju djeteta, i odgoju uopće – dokazalo mi, između ostalog, koliko je odgoj bilo koga zahtjevan posao, pa se nadam da mi se neće zamjeriti ako budem vukla paralele i posuđivala primjere iz meni poznatog i iskustveno doživljenog konteksta.

Dakle, granice… Svi se slažemo da ih treba biti. Svi smo sporazumni da pravila trebaju postojati. Cjelokupni društveni poredak se temelji na pravilima. Ovo se mora, ovo se smije, ovo se ne smije. A svako kršenje pravila povlači za sobom sankcije, jer, ukoliko sankcija ne bi bilo, nitko se ne bi osjećao obvezan pridržavati se pravila. Pravila variraju: mogu biti društvene norme ponašanja, čije se kršenje sankcionira negodovanjem ili izopćavanjem iz zajednice, posrednim ili neposrednim putem. Mogu biti zakoni, za čija kršenja postoje propisane kazne.

Iz pozicije promatrača, čini mi se da se susrećemo s jednim problemom: djeca i mladi ne poštuju pravila, izuzev onih koja si sami stvaraju unutar svojih društvenih skupina. Uzrok tog problema je to što se odgoj djece u zadnjih desetak godina pretvorio u ples po žici: pred djecu se postavlja sustav pravila, no ta pravila nitko ne provodi, to jest, nitko ne sankcionira njihovo kršenje. A u slučaju da se dijete jednom, prekršivši pravilo, izvuče nekažnjeno, pokušat će opet. (Ne radi se tu samo o djetetu, ni odrasli nisu bolji, samo što se kod odraslih sankcioniranje ipak provodi mrvicu dosljednije.) Jedan primjer iz moje svakodnevice: imam pravilo da svaki sat dva učenika ponavljaju riječi iz prošlih lekcija (naravno, za ocjenu). Ako imam dva dobrovoljca, super. Ako nemam, otvaram imenik. Lijepo su mi se javljali neko vrijeme. A onda je došao taj dan: bila sam umorna i živčana, pomalo bezvoljna, nitko se nije javio, i ja sam samo prešla preko toga. Idući sat se opet nitko nije javio. Ni sat nakon toga. Moja greška: da sam taj sat nasumično odabrala dva učenika, idući sat bih opet imala dva dobrovoljca. (Potvrđeno: nakon što sam to napravila, ponovno se svaki sat javljalo dvoje učenika.)

Posljedice neprovođenja pravila su povećanje društveno neprilagođenog ponašanja u djece i mladih. Rastuća količina nasilja, kako nad vršnjacima, tako i nad odraslima s kojima dolaze u dodir: psihički teror koji vrše na roditeljima, i psihički, a ponekad i fizički teror nad učiteljima, profesorima i drugom djecom u školi.

Po mom skromnom mišljenju, uzroci tome su brojni i slojeviti, ali mogu se svesti na ovo: u drugoj polovini dvadesetog stoljeća donesen je epohalan zaključak: djeca su ljudska bića sa svim pravima koja im time pripadaju. Što je skroz u redu. I onda se krenulo u realizaciju tih ljudskih prava. Isto tako u redu. Potom se došlo do zaključka kako je kontraproduktivno, barbarski, a potom i protuzakonito, fizički kažnjavati djecu. To se napravilo tako da se fizičko kažnjavanje (zakonski) zabranilo, a da se nije ponudila nikakva alternativa. Dolazimo do toga da se govori kako je kažnjavanje, samo po sebi, negativno i kontraproduktivno. Djeca ne razumiju kaznu. Da, sigurno. Ponovno se vraćam na primjer iz života: moj pas. Došao je k meni kao štene, i trebalo ga je podučiti osnovnom redu: ne jedemo papuče, ne skačemo na ljude, dolazimo kad nas se pozove… Neke od stvari sam ga uspjela naučiti pozitivnom motivacijom: pozovem ga, on dođe, uvalim mu keksić. Druge stvari se nije moglo naučiti pozitivnom motivacijom: nagraditi ga kad god ne jede papuče? Ne bih rekla. Ne, nego ga kazniti kada ih jede. Novinama po guzi, malo ga stresti, viknuti na njega… I psić je jako brzo naučio da papuče, kao i drugi predmeti izuzev njegovih igračaka, nisu za žvakanje i rastavljanje na atome. A nitko me ne može uvjeriti da je moj pas (koliko god on pametan bio) inteligentniji od jednog djeteta, koje komunicira sa svijetom, crta, pjeva, igra se… No, tajna je u tome da između akcije i reakcije prođe kratka količina vremena. Istući novinama psića par sati nakon što je napravio svinjariju neće polučiti nikakav rezultat. On će tu kaznu povezati sa zadnjom stvari koju je učinio: veselo vas došao pozdraviti nakon što ste se vratili doma i ugledali svo rublje sa sušila izgriženo i razbacano. Ali, ako ga uhvatite dok kida to isto rublje sa sušila, i kaznite ga, pa to ponovite par puta, brzo će shvatiti da kidanje rublja/žvakanje papuča/uništavanje cvijeća/ostale svinjarije znači kaznu.

E, ako jedan psić može povezati akciju i reakciju, sigurno to može i jedno dijete. Dakle: kao i psića, dijete treba nagraditi (što može biti i jednostavna pohvala, ne mora mu se kupovati Playstation ako pospremi svoje igračke) kada učini nešto dobro, i kazniti kada učini nešto protivno pravilima. Kod djeteta je stvar malo kompliciranija, jer novinama po guzi baš i neće polučiti pretjerane rezultate, a i zbog toga što su djeca inteligentnija od psa, pa obično traže i objašnjenje. Možda to neće direktno reći: a zašto sam ja sada kažnjen? Ali će se pitati. Treba mu to objasniti dovoljno jednostavnim jezikom da bi to shvatilo. Ili, još bolje, kaznom primjerenom „zločinu“. Petogodišnjak je pokidao bakino cvijeće. Umjesto da mu se zabrani TV ili igranje s prijateljima, puno bolja ideja je kazniti ga time da baki mora pomoći posaditi novo cvijeće u vrtu. Zašto moraš saditi cvijeće umjesto da gledaš svoj nadraži crtić? Jer si ga ti pokidao. (U moje vrijeme bi kazna bila dvajs'pet po turu, i onda još pomoći baki da posadi cvijeće, no to je već druga priča. :D)

S druge strane, svi smo često prisustvovali šarmantnom događaju kada petogodišnjak u trgovačkom centru zavija poput tvorničke sirene, jer mu mama neće kupiti ovo ili ono. A mama ga vuče za sobom, on zavija, cijeli trgovački centar se ori, i mama ne poduzima ništa. Na kraju možda i popusti, pa mu kupi željenu a nepotrebnu glupost, ili odustane od kupovine i zaputi se doma sa svojom tvorničkom sirenom koja će zavijati još tko zna koliko dugo. U oba slučaja, dijete je prošlo bez sankcija za društveno neprihvatljivo ponašanje. Po čemu će dijete znati da je zavijanje u trgovačkom centru neprihvatljivo? Po tome što će dobiti svoju igračku? Onda će idući puta još jače zavijati. Po tome što su ono i mama otišli doma? Djetetu to ne znači puno u životu. Može mama do sutra objašnjavati da se ne smije urlikati ako nešto nije po tvom, ali ako za isto to urlikanje ne uslijedi kazna, teško da će dijete njezino „ne smiješ“ shvatiti ozbiljno.

Naša kultura ubrzano prihvaća zapadnjački model fokusiranja na djecu, gdje se djetetu dopušta sve, i ne kažnjava ništa. Dobar primjer za ovo je četverogodišnja rođaka. Došla je s mamom k nama. Spremno sam joj izvukla punu kutiju igračaka, moja sestra se igrala s njom. U jednom trenutku je htjela nešto reći svojoj mami, koja je upravo bila u pola rečenice. Počela je urlikati i udarati majku po nozi, dok ova nije prestala pričati, i dopustila kćeri da kaže svoje. Ni u jednom trenutku joj nije ni na koji način natuknula da to što radi nije u redu. To je obrazac ponašanja koji uočavam kod mnogo roditelja s malom djecom. Kada djeca postanu nesnosna, najlakše je pustiti im da provedu svoju volju. No, što djeca uče iz toga? Da se mogu služiti svim sredstvima kako bi dobila što žele. Zar je onda čudno da djeca odrastaju uvjerena da su središte svijeta, i da im je sve dopušteno? A ako ih i zadese neke posljedice, poput loše ocjene u školi zbog nerada, to izaziva bijes, ogorčenje i još veću količinu destruktivnog ponašanja, jer ih nitko u roditeljskom domu nije podučio kako su pravila tu da bi se poštovala, i kako kršenje pravila nosi sa sobom i posljedice u vidu kazne.

Takva djeca odrastaju u teenagere koji zlostavljaju svoje vršnjake, roditelje, profesore… u adolescente koji se opijaju i sudjeluju u tučnjavama. U mlade ljude kojima je koncept odgovornosti potpuno stran, jer njihova (ne)djela nikada nisu imala sukladne posljedice.

Po mom skromnom mišljenju, uz pozornost koja se u medijima posvećuje sprečavanju fizičkog kažnjavanja, trebalo bi se jednako toliko pozornosti posvetiti nužnosti nekog oblika kažnjavanja djece, jer puštajući ih da kroz djetinjstvo prolaze bez pravila i posljedica, roditelji čine medvjeđu uslugu i njima i sebi.



29.01.2009. u 12:40 sati | 21 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Arhiva >>

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?


Protiv Nasilja

Napravi svoju značku

Web Counter
Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kućanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemačkog:
Mag. Sanja Jović
- Prijevodi razni:
Kućanica u Japanu
Image Hosted by ImageShack.us
Buketić za Sanju, Zlicu i Kućanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.
Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us



LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.


Image Hosted by ImageShack.us


KORISNI LINKOVI:

Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoć, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoć
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnička delikvencija (uključujući savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetničkoj delikvenciji
Udruga Tić - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tić - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlično mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Đus
Đus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tičerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamović
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kućanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Đus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih dođe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaćama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kućanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Čiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se