NINOČKA VASILJEVNA, S PROLJEĆA

petak , 20.04.2018.

dolje oko ust'-kamenogorska
već su se davno rascvjetale dunje višnjici i jabuke
a pčelama noge otežale od proljetne pornografije

međutim tu gore kod nas
na obalama jeniseja oko vereščagina
istom puca led i naguravaju se sante
a na mojoj ninočki vasiljevnoj
tek napupale usne i obje bradavice
sjever je to

ona je čistokrvna gola breza
pa sam joj injektirao toplinu juga
metodom usne na usne kroz koru
i djelomično kroz korijen
vrlo duboko

kad je povratila dah
rekla je ah svene
gdje si više?

ždralovima sam te dozivala u preletu
ti divlji rise
jelene moj mošusni
ti zlatni medvjede ti tigru sibirski

eh moja ninočka
ljubav moja
uvijek je tako nježna kad je zaljubljena u proljeće

SPECIJALNI SLUČAJ LJUBAVI

četvrtak , 19.04.2018.

Ima samo jedan način
Da vječno gledam u tvoje usne,
Dok izgovaraš: VOLIM TE.

A to je,
Da se u tom trenutku
Od tebe udaljavam brzinom svjetlosti,
Vječno k tebi okrenut.

Tako da me sljedeći trak svjetla s tvojih usana,
Kad prestaneš izgovarati VOLIM TE,
I kad se tvoje usne umire i ohlade,
Nikada ne dostigne,
Pod cijenu naše beskrajne udaljenosti.

Znam u koju oblast fizike spada ovaj fenomen,
Ali u koju vrstu ljubavi?

Ne znam.

SAE vs. GEORGE GORDON BYRON

Lord Byron: ŽENE

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;

Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:

Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.
.

Sven Adam Ewin: PAKOSNI SAVJET

Žena je gora od Mefista!
(OK, pretjerah s grubim tonom)
No i danas je žena ista,
Složio bih se sa Byronom.

Uzdah ni danas fora nije,
Ti budi drzak. Nježnost sakrij.
Kad je daruješ – zadivi je!
Biraj poklon sa sedam čakri.

Neka joj se od njega smanta,
Muško si, valjda imaš žicu!
Mjesto najskupljeg dijamanta,
Pokloni cvijet joj… Proljetnicu!

A koji cvjetić? To je tâbu.
No izbjegavaj… visibabu!

RIJEČ-DVIJE UZ MOJU KNJIGU SONETA

srijeda , 18.04.2018.

Prije mjesec dana
Izašla je iz štampe, u izdanju Matice hrvatske,
Moja knjiga „175 SONETA“.

I? Kakve su reakcije?

Navest ću četiri. Prva je nužna.
Druga je dovoljna. Treća je kolegijalna.
Četvrta je apsolutno pretjerana.

Prva reakcija: jedna moja obožavateljica
Potegla je iz Splita u Zagreb da bi kupila knjigu.

Druga reakcija: profesor književnosti, akademik, kaže,
Gospodine Svene, nijedna buduća povijest hrvatske književnosti,
Nijedna antologija, pa čak nijedna školska čitanka,
Neće moći bez tvojih pjesama.

Treća reakcija: kolega, vrlo uvaženi pjesnik, žali
Što u knjigu nisam uvrstio i nekoliko soneta u formi ve esa s njim.

Četvrta: profesor književnosti, također akademik, kaže,
Čast mi je imati u ruci knjigu
Najvećega živućega hrvatskog - i šire - pjesnika.

Pritom napominjem, a to uopće nije nevažno,
Da se s navedenim osobama ne znam niti sam ih ičim zadužio,
A da bi se očekivao uobičajeni uzvrat usluge.

Time su dati ekstremi gabarita u kojima će se kretati pohvale.
Pokude i objedi, bit će, dakle, izvan njih. Na čitateljima je da se opredijele.

HIMNA PARADAJZU

utorak , 17.04.2018.


Gledaš silnu svađu oko rebalansa.
Zaklinjanja oko pljačke i pretvorbe.
I dok gledaš sve to pruža ti se šansa,
Da popiješ čašu - paradajz čorbe.

Otkud se toliko invalida slilo?
Brojiš kljaste, lude, nijeme, slijepe, gluhe.
Dok se pitaš otkud, bolje bi ti bilo,
Da popiješ čašu - paradajz juhe.

O moralu svaki slatko pripovijeda,
Odričuć se pritom vlastite majčice.
Umjesto da psuješ, da ih psuješ s reda,
Rađe popij čašu - soka od rajčice.

Vidiš kapitalce kako tutnje prugom,
Samo sitna riba tu i tamo žglajza.
Da pitaš sakralce zašto muče műkom?
Nemoj! Bolje popij - čašu paradajza.

Ti si gladan, ali ne igraj se vožda,
Hranu nećeš naći glumeć Jana Husa.
Zaroni u smeće. Kopaj. Traži. Možda
Nađeš i ti čašu - paradajz-đusa.

Kad pogledaš kamo odlaze nam djeca,
I kad vidiš da smo kao narod tropa,
A tebi u ajncu padne kec na keca,
Natoči si čašu paradajz dropa.

Rezigniraj. Trpi. To je danas „zakon“.
Ne daj da te zgazi podivljala stoka.
Umjesto da zoveš da ustane Drakon,
Rađe popij čašu - paradajz soka.

Ali ti se ne daš. Tebi još je stalo,
Stalo da te drže gordim ljudskim stvorom.
Nemoj. Rađe lijepo stani pred zrcalo,
Pa što vidiš, gađaj - trulim pomidorom.

KAKO SAM NASAMARIO PROKRUSTA

- Umoran si, vidim. Postelja ti treba.
Za visoke ljude uvijek imam popust.
Spavat ćeš mi noćas kao mala beba.
Nego, hajde, lezi, - ponudi mi Prokrust.

- Krevet ti je kratak. Nekako bez veze.
- Sredit ćemo stvari… Ti brigu ne beri.
Ja tad s nogu skinem drvene proteze,
Pružim se, a krevet točno mi po mjeri.

Otišo je, a da pozdravio nije.
Smetnuo je posve što je bila tema.
Spavao sam slatko kao nikad prije.
Kad ujutro gledam, a Prokrusta nema.

Provirim kroz vrata (na vratima rupa)
I vidim ga bijesnog, kako kose čupa.

IZVLAČIŠ VJEDRO S VODOM

Ja star sam vrlo. I ti si vrlo stara.
I već si slaba (a glumiš da si vedra!),
A jedva vodu izvlačiš iz bunara
Misliš da ne znam - da grabiš pola vjedra?

Vanjska fasada samo naivne vara.
Pustinja Gobi davno su naša bedra.
Na dnu pepela tinja tek nešto žara,
Brzace bistre prekrila već je sedra.

Gledam te nježno… Zadnje tercine pišem.
Je l' ono bješe Sagan, Dobar dan, tugo?
Gledam te nježno. I prestajem da dišem.

Izvlačiš vjedro s vodom... Gledam te dugo.
Odjednom prazan okvir: nema te više!
Hvata me strašna slutnja Futura Drugog.

.
(Iz zbirke "175 SONETA", Matica hrvatska, 2018.)

ODA KOŽI

Sloj epiderme, što se zove koža,
Naša koža, u kojoj sve što jesmo,
Samo je davno unajmljena loža,
Za predstavu što bit ćemo i bjesmo.

Koža nas dijeli od svih i od svega,
Nerede naše sakriva u tami.
Ona je naša posljednja protega,
Gdje skončajemo, beskonačno sami.

Koža je konac i početak svijeta,
Ključevi raja i pakla su u nje.
Čitamo na njoj i tragove Dlijeta,
Otisak Prsta i upitnik Sumnje.

Čas je na šiljku, čas je oderana,
Kad nema kuda - skupo se prodaje.
Modrica puna, puna živih rana,
Udarce prima, ali i zadaje.

Katkad kožu za drugu kožu damo,
Gubitak pritom bolno osjećamo.
A nekad nam, kroz cvjetnu portorôžu,
Poneko drag… uvuče se pod kožu.

Ima kôž koje su grube građe;
Debela koža posebno se cijeni.
Takva se često na obrazu nađe
Pa licu ne da se zacrveni.

Ponekad kožom slatki žmarci mile,
I tada ljubav dlačice joj diže,
Pa bude nježna, bude sva od svile,
Da usne vrele po njoj lakše kližu.

Naša je koža – naša kuća mira!
Svaki bi da joj vlasnik biti može.
Ali na kraju, kad nas deložira,
Znamo da tek smo - podstanari kože.

I stari koža… Stari ko gangrena.
Stari u boji. Po zakonima rasta:
Crvena, nara, žuta, pa zelčna,
Plava, modra … i basta!!!

Ljubičasta.

SAE vs. TRISTAN TZARA

ponedjeljak , 16.04.2018.

Tristan Tzara: GRADIĆ SIBIRU

“Plava svjetlost koja nas drži zajedno spljošten na stropu
to je još uvijek moj prijatelj
kao oznaka paklene vrata zaglavi na medicini boci
to je mirno kuća tresti moj prijatelj
a zatim se sagnuo heavy dance nudi stara vremena hopping u vremenu na brojčaniku
netaknut ovratnik cut lokomotive lampe ponekad se među nama
i ispuhuje ste nazvali su ga mirno piti krovovi tin haringe kutija sjaj i moje pristojan srce na niže niske kuće najvišim najniže na što želim galop i trljati ruku na tvrdom stolu krušnim mrvicama sna oh da, ako smo mogli
novi vlak pokazuju tele kule prekrasnog boravka na klupi
bez obzira koliko lijepe tele list što ga slijedi hladan očekujem govori glasnije
srca i oči uvaljati u usta
kreće
a unuci u krvi [to anđeo? Mislim svatko tko dolazi]
pokrenuti čak i brže
uvijek svugdje smo ostati između crne prozore “
.

Sven Adam Ewin: DA DA DA DA

hrvati takozvani hrće i hrćanke nas ima ravno 4 milijarde
od toga odbiti tri milijarde devetsto devedeset šest milijuna još nerođenih
dajte hrvatine vrijeme je da naučimo ponovo materinski

i
i

već smo veliki
imamo godinu i pol
broj cipela broj zaljulja
kako pluta pijani zub velike mise
stid nas ne znamo

drugo
kako zabiti velike količine snijega u činu kapetana
počnimo s tepanjem da da da da
ne ne
da da
neda
arnerić
parni valjak
kakve veze ima parni valjak?

vratimo se dadaizmu
čitajmo tristana i tzaru
jer dolar & lira su hrpa papira
sol papar dodati jakost
%“?*)$!¨+ i sve to u u u voltima

ja ću nožem po francusko-njemačkom rječniku
pa gdje ubodem tu sadi infinitiv po mulju
friško frigaj na ulju pa sve pošalji
dehaelom
u finu
materinu

paziti sklonost marljivo
sekunda u de pleuritis drugi korijen krp

SANJARENJE

nedjelja , 15.04.2018.

Suton.
Na stolu starom,
Baka prebire grah.
Sami su,
Djed s gitarom.
To davno bješe. Ah…

(… Lice njegove drage za zavjesom se žari,
Svibanjska noć je čarobna, prepuna pjesama ptica.
On pod prozorom njenim prebire po gitari,
A medeni fis-septim kaplje sa svih šest žica…
I dragoj srce taknu. I zavjesa se maknu…)

A onda draga graknu:
- Prestani više, dida, čandrljat po toj stvari…
Po toj… Kako se zove?... Po toj… po toj… gitari!

Dida prebirat presta. I odloži gitaru.
Njegova serenada doživjela je krah.
Sa svojom dragom može u ljubavnome žaru,
Još samo prebirat… grah.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se