Kako sigurno nećete dobiti posao

srijeda , 08.02.2017.

Kada se vaš biznis širi, dobijete volju i potrebu zapošljavati.
Prvo se krenete raspitivati među kolegama, imaju li koga za preporučiti...
"Nemam ti, ma ne znam, ne bih ti baš nikoga preporučila da sam ziher da će dobro raditi. A jesi lzvala HZZ?" - česti su odgovori
Ne predajem se pesimizmu jer, hej! pa u Hrvatskoj ima tisuće i tisuće kvalitetnog nezaposlenog kadra! I ja ću sigurno naći nekog super super!
Nakon par dana oglas se objavljuje kroz HZZ, Facebook, Twitter i slične kanale i vijest o potrazi za super osobom u super rastućem projektu za lijepu početnu plaću i fenomenalno radno okruženje i atmosferu je vani! Juuuhuuu!

Prvi dan
1 primljeni CV, bez molbe. Općenito napisan, s nimalo pokazane želje da bi osoba iole željela raditi baš kod mene

Drugi dan
2 primljena CV-a, sa zanimanjem koja su blizu marketingu kao krave od Mjeseca

Treći dan
3 primljena CV-a bez kontakt broja, imalo opisa u životopisu o školovanju i radnom iskustvu, te sa nijednom jedinom rečenicom o tome što im je 'upalo u oko' kod našeg natječaja.

Nema veze, idem pozitivno dalje i pozivam troje na razgovor.
"Gdje ste vi? u Prečkom? A kako da ja dođem do vas? Ok, vidjet ću..."
Rekao je prvi i nije se pojavio...

Druga je odgovorila ovako...
"Da, da, ja sam. Razgovor za posao? Da dođem? Ok, može. Nikako mi ne odgovara sutra. Možete li prekosutra? U 11h? Hmmm, ne bih mogla. Možete li u 13h? Da, da, hvala, vidimo se."
I pojavila se u 13h haleluja!

Započinjem razgovor veselo i prijateljski, razmišljajući da olakšam curi i pokažem da smo mi vrlo opuštena ekipa.
I cura, sa savršenim obrazovanjem i savršenim životopisom te savršenom molbom mi odgovara:
"Da vam budem iskrena, nisam očekivala da ćete me zvati. Znate, ja vam sad radim ilegalno. Ha ha ma ne ilegalno, mislila sam reći na tuđi studentski. I tako ću do kraja ožujka, jer moram. Tako da jedino ako bi vama odgovaralo od ožujka. Da. A i da vam budem iskrena, ne bih ja baš radila u marketingu, više bih komunikacije ali da ne moram puno ljudi zvati jer mi je to onako uf, teško znate. Znam, nije dobro da ja sad tu svoje mane govorim, ali znate ja bih najradije radila u modnoj industriji, to me jako zanima i da malo radim s modom možda u nekoj agenciji a onda da prijeđem kod njihovog klijenta. Znate, da vidim kako je i s druge strane, baš u nekoj tvrtki. Pa bih ja onda radila kod vas npr.6 mjeseci i onda kod vašeg nekog klijenta 6 mjeseci i onda bih odlučila gdje dalje. Ali najiskrenije, najradije od sveg bih odmah radila za sebe. Ne znam još što i kako i nemam baš iskustva i strah me, a i savjetnici u HZZ-u me tjeraju da idem na razgovore a meni to nije interesantno. I, neću vas više gnjaviti, ali baš bih najradije naj naj da me HZZ makne iz evidencije i da onda počnem raditi za sebe. Ali nisam još sigurna. Moram razmisliti. Mogu li vam javiti što bih do...petka?"

Draga Doroteja. Ovo ne da nije bio nimalo ugodan razgovor za posao, već ti od srca savjetujem da na ovakve razgovore više ne ideš. Ne želiš biti u evidenciji HZZ-a? Odjavi se i traži sama. Ne želiš raditi po agencijama? Ne idi na razgovore s njima. Ne želiš zapravo raditi nigdje, osim za sebe? Kreni korak po korak i počni razvijati projekt, koji želiš pokazati svijetu.

"Oprostite, znam da sam vam potrošila vrijeme, kao i mnogima prije vas. Zato me i nitko ne želi zaposliti. Ne znam ni sama još što želim iako idem prema 27-oj..."

Čitaj, istražuj, informiraj se i razgovaraj sa roditeljima koji te hrane, prijateljima i braćom. Nemoj obilaziti ljude i tvrtke, tražeći nešto što ne želiš nikako. Shvati sama sa sobom ŠTO JE TO ŠTO ŽELIŠ RADITI, a zatim se javi upravo takvim firmama i ljudima. Prouči čime se bave. Oduševi ih otvorenom molbom i razgovorom u 4 oka. Oduševi ih toliko da požele zaposliti te istog časa. Daj sve od sebe i sigurno ćeš uspjeti!

"Jooj hvala vam...rijetko tko mi ovako iskreno kaže, a svi nas plaše...."

A je li na razgovor došla i treća osoba?
Sa podosta lošim životopisom, skoro pa nikakvom molbom i nezavršenim fakulteteom, pojavila se ona! "Hvala vam što ste me primili, baš sam se jako razveselila vašem pozivu! Proučila sam sve što radite i vidim se u projektu odmah, ma krenula bih raditi sutra! Vrlo sam vrijedna, brzo učim i sve što god budete trebali, ja sam tu. Mislim da imamo jako jako velike šanse za ogromni uspjeh i sigurna sam da ćete sa mnom prosperirati!"

Woow! I eto. Sa fakultetom ili bez, sa molbom ili bez, sa savršenim edukacijama ili bez ikakvog završenog tečaja, na kraju posao dobivaju oni koji na razgovor za posao dođu sa stavom i željom, da znaju gdje žele biti i kuda (barem otprilike) stići. ludthumbup


Oznake: posao, job, nezaposleni, nezaposlenost

Nema više banana splita

četvrtak , 17.07.2014.

Ove sam godine posjetila Rovinj i naravno proškicala što sve ima u tom slatkom gradiću u Istri.
A ima toga puno, puno. Predivan stari grad na poluotoku, čisto more, srdačni ljudi, svakojake turističke zanimacije i naravno dobra hrana.



Budući da je hrana ono što mi gotovo uvijek ostane najviše u sjećanju (kad volim jesti :), evo što sam primijetila....

1. porcije u restoranima su nevjerojatno male. Kako bi rekao moj dragi: "Jel ovo spravljeno za ljude ili hobite?"
Razumijem da je npr.meso skupo i da restoran želi zaraditi, ali brate daj mi 3 krumpira više a ne 2 sitne polovine minijaturnog i uz to 1 list salate
U trenucima kada ste gladni i kada biste pojeli vola na ražnju, u restoranima se vjerojatno nećete najesti jer osoblje obično ne prakticira onu----- daj-izdašnije-pa-ću-ti-doći-i-sutra-i-prekosutra-i-i-i......... Ili možda samo žele da ostanemo mršavi???

2. prodavačice obično ne znaju engleski, a talijanski kako koja. Budući da 90% turista, uključujući i mene, ne znamo talijanski, očekuješ da će žena znati da kruh znači BREAD, ali nažalost ne zna...
Smiješnu scenu vidjela sam u pekarnici Mlinar odmah u centru Rovinja. Dolazi strankinja, koja očito zna samo english...
prodavačica - nijemo gleda (jer ne zna koji jezik priča kupac) ili kaže izvolite (što je ok, jer ipak smo u Hrvatskoj)
turistkinja: "Can I have some bread please?" (Molim vas kruh)
prodavačica - šuti i odlazi do frižidera s vodom i pokazuje joj na flašicu vode sa upitnim izrazom lica???
turistkinja: "No, no, bread..."
prodavačica - podiže jogurt do vode i pokazuje ženi dal to možda želi??
turistkinja - gestikulira rukama da bi joj pokazala da ne želi vodu ni jogurt već kruh
prodavačica br.2 odiza: "Ma kruh želi, kruuuuuuuh!!!!!!"
mi ostali koji čekamo na red ---- u nemogućnosti da pomognemo sirotoj turistkinji jer smo zanijemili od iznenađenja da prodavačica u špici sezone, u Istri, u pekarnici koja je poznati brend i koja prodaje KRUH ne zna da na engleskom KRUH znači BREAD.
Što bi tek bilo da je žena htjela prerezan burek?

3. kuglice sladoleda su mikroskopske. Nevjerojatno živcira kad naručite 2 kuglice sladoleda za 8kn/kuglica i onda vam donese nešto, što morate mikroskopom tražiti po zdjelici.
Ok, znam da je sladoled LEDO i da je ipak kvalitetniji od šećer+voda verzije, ali daj brate potegnu tu KUGLICU kako spada, pa da ližemo sladoled kao ljudi, a ne liliputanci...

4.
"2 banana-splita", zamolim konobara u fancy restoranu uz more, u sklopu poznatih Maistra hotela
"Ne radimo banana-split kup...." - kaže simpa čovjek
"Ne radite? Zašto? Pa imate sladoled..." - kažem
"A nisu nam dozvolili da radimo...." - dopuni
"Nisu vam dozvolili da radite najpoznatiji sladoledni kup u ljetnoj sezoni na moru?"
"Imali smo mi puno ideja, ali eto nisu sve prošle...."
"Aha..."

I tako je banana-split postala hrvatska ideja koja više nema prođu. Što smo lizali, lizali smo, sad je vrijeme da pojedemo sladoled i onda lijepo u trgovinu kupiti bananu i pojesti. Dođe vam na isto, ionako se sve to smućka u želucu cerek lud

inače, sve super u Rovinju i svakako otiđite thumbup hrvatska
A za one koji vole jesti, 3 su načina na koji si možete pomoći
1.na frižider našarafite kotačiće pa ga odvucite po autocesti za sobom (blizu je, cca.3h i tamo ste)
2.ponesite 5.000 kn extra za hranu (i koju paštetu)
3.budite sretni jer napokon možete na godinama planiranu dijetu. Pa kad nije pomogla mjesečeva, pomoći će rovinjska.... njami party







Oznake: banana split, Rovinj, sladoled

Prodavačice i engleski

Ove sam godine posjetila Rovinj i naravno proškicala što sve ima u tom slatkom gradiću u Istri.
A ima toga puno, puno. Predivan stari grad na poluotoku, čisto more, srdačni ljudi, svakojake turističke zanimacije i naravno dobra hrana.



Budući da je hrana ono što mi gotovo uvijek ostane najviše u sjećanju (kad volim jesti :), evo što sam primijetila....

1. porcije u restoranima su nevjerojatno male. Kako bi rekao moj dragi: "Jel ovo spravljeno za ljude ili hobite?"
Razumijem da je npr.meso skupo i da restoran želi zaraditi, ali brate daj mi 3 krumpira više a ne 2 sitne polovine minijaturnog i uz to 1 list salate
U trenucima kada ste gladni i kada biste pojeli vola na ražnju, u restoranima se vjerojatno nećete najesti jer osoblje obično ne prakticira onu----- daj-izdašnije-pa-ću-ti-doći-i-sutra-i-prekosutra-i-i-i......... Ili možda samo žele da ostanemo mršavi???

2. prodavačice obično ne znaju engleski, a talijanski kako koja. Budući da 90% turista, uključujući i mene, ne znamo talijanski, očekuješ da će žena znati da kruh znači BREAD, ali nažalost ne zna...
Smiješnu scenu vidjela sam u pekarnici Mlinar odmah u centru Rovinja. Dolazi strankinja, koja očito zna samo english...
prodavačica - nijemo gleda (jer ne zna koji jezik priča kupac) ili kaže izvolite (što je ok, jer ipak smo u Hrvatskoj)
turistkinja: "Can I have some bread please?" (Molim vas kruh)
prodavačica - šuti i odlazi do frižidera s vodom i pokazuje joj na flašicu vode sa upitnim izrazom lica???
turistkinja: "No, no, bread..."
prodavačica - podiže jogurt do vode i pokazuje ženi dal to možda želi??
turistkinja - gestikulira rukama da bi joj pokazala da ne želi vodu ni jogurt već kruh
prodavačica br.2 odiza: "Ma kruh želi, kruuuuuuuh!!!!!!"
mi ostali koji čekamo na red ---- u nemogućnosti da pomognemo sirotoj turistkinji jer smo zanijemili od iznenađenja da prodavačica u špici sezone, u Istri, u pekarnici koja je poznati brend i koja prodaje KRUH ne zna da na engleskom KRUH znači BREAD.
Što bi tek bilo da je žena htjela prerezan burek?

3. kuglice sladoleda su mikroskopske. Nevjerojatno živcira kad naručite 2 kuglice sladoleda za 8kn/kuglica i onda vam donese nešto, što morate mikroskopom tražiti po zdjelici.
Ok, znam da je sladoled LEDO i da je ipak kvalitetniji od šećer+voda verzije, ali daj brate potegnu tu KUGLICU kako spada, pa da ližemo sladoled kao ljudi, a ne liliputanci...

4.
"2 banana-splita", zamolim konobara u fancy restoranu uz more, u sklopu poznatih Maistra hotela
"Ne radimo banana-split kup...." - kaže simpa čovjek
"Ne radite? Zašto? Pa imate sladoled..." - kažem
"A nisu nam dozvolili da radimo...." - dopuni
"Nisu vam dozvolili da radite najpoznatiji sladoledni kup u ljetnoj sezoni na moru?"
"Imali smo mi puno ideja, ali eto nisu sve prošle...."
"Aha..."

I tako je banana-split postala hrvatska ideja koja više nema prođu. Što smo lizali, lizali smo, sad je vrijeme da pojedemo sladoled i onda lijepo u trgovinu kupiti bananu i pojesti. Dođe vam na isto, ionako se sve to smućka u želucu cerek lud

inače, sve super u Rovinju i svakako otiđite thumbup hrvatska
A za one koji vole jesti, 3 su načina na koji si možete pomoći
1.na frižider našarafite kotačiće pa ga odvucite po autocesti za sobom (blizu je, cca.3h i tamo ste)
2.ponesite 5.000 kn extra za hranu (i koju paštetu)
3.budite sretni jer napokon možete na godinama planiranu dijetu. Pa kad nije pomogla mjesečeva, pomoći će rovinjska.... njami party






Oznake: Rovinj, more, turisti, hrana

Prosjakinja vs.poduzetnica

petak , 07.02.2014.



Nakon što sam ustala oko pola 8, pripremila prezentacije za 3 sastanka, pojela na brzinu i obukla se...odjurila sam u grad obavljati sve po spisku...
Imam svoju firmu i dnevno obavim oko 100 taskova te obično presjedim 10-12 sati.
Noge mi naotiču, bole me križa i kronično sam neispavana, ali eto...tako je to, kad želiš uspjeti i radiš za sebe.

Nakon 3.sastanka, na kojem sam uspjela dogovoriti kompenzaciju prostora za moj sljedeći event i na kojem nisam dogovorila plaćene poslove (nema veze, nada umire zadnja:), sišla sam niz stepenice garaže i ugledala gospođu cca.35 godina, dobrog zdravlja kako se čini, koja stoji pored lifta, PROSI i priča na savršenom engleskom sa hrpom stranaca!

Prva pomisao: WTF!!!!! (oprostite na izrazu)
Druga pomisao: žašto ova žena negdje nije direktorica/managerica ili možda poduzetnica?
Stranci su otišli dalje, ona je skupila par 20-ica i 50-ica u svojoj kutijici, počela gledati u mene (dok sam vadila zadnjih 10kn da platim parking) i jednostavno nisam mogla a da je ne pitam:

"Nema posla a?"
"Za mene nema!" - brzo je odgovorila
"Pa što ste po zanimanju, ako smijem pitati?" (engleski pričaš super, mislim si)
"Diplomirani ekonomist i bivši obrtnik!" - nadodala je.
"I nema baš nigdje posla kažete?"
"Nakon 12 godina što sam radila za sebe, više mi do toga nije" - rekla je mirno
"Ali novaca ima, znate..." - rekla sam
"Ima? A gdje?" - pitala me.
"U EU fondovima, poticajima od države, investitora, poslovnih anđela...samo trebate imati ideju i puno raditi...a onda će vam ljudi rado pomoći.." - zaključila sam, želeći istaknuti da nije sve tako crno i da možda - ne treba prositi.
"Za mene nema i ovo je sad moja realnost!" - zaključila je i ona

I eto, ja sam produžila dalje, došla do svog Fiat Punta kojem je baš benzin počeo svijetliti, razmišljajući što još da smislim ne bih li zaradila RADOM i ovaj mjesec ne ušla u minus (obično svaku zarađenu kunu reinvestiram natrag u firmu)....sjetila sam se naravno koječega, došla kući, uključila komp i evo još uvijek radim...

A dragoj gospođi, bivšoj poduzetnici, želim da sutra skupi još više novaca u svojoj kutiji (na što neće platiti PDV i porez na dobit kao ja) te da lijepo fino mirno stoji (s OGROMNIM natpisom navješenim na vrat...pomozite, dajte...) i da usavršava i dalje svoj engleski kad sretne strance!

Živjela Hrvatska i stav: propadoh jednom, pa mi se sad fućka za rad, odoh prosit pored fancy garaže

p.s.autorica ne misli ikada prositi, makar joj i firma propala. Otvorit će novu, pokrenuti nešto drugo ili se zaposliti, makar i za minimalac.
Nije sramota raditi, ali je itekako sramota - odustati raditi.





Oznake: poduzetnici, poduzetnica, poduzetništvo, prosjak, novac, zarada, biznis

Kako oprati krastavce u veš-mašini

subota , 30.11.2013.

Ajde reci Martini kaj si jučer napravila, rekla je jedna moja prijateljica drugoj smijući se na sav glas. Što pobogu, pitala sam? I uslijedilo je zanimljivo objašnjenje o pranju krastavaca....

Nisam baš imala puno vremena, a morala sam oprati tonu krastavaca. Pa sam ih lijepo stavila u veš-mašinu i oprala! - rekla je ponosno.
Ha ha, koja ideja! Ali sviđa mi se - rekla sam.
Druge cure nisu bile ovako fine. Rekle su mi da sam pukla...
A eto, ja te razumijem - dodala sam smijući se.

Kako i vi možete oprati krastavce u veš-mašini

pripremite krastavce
tutnite ih u mašinu
NE ubacujte prašak ni omekšivač (ipak je riječ o krastavcima:)
ne uključujte centrifugu
staviti na najmanju moguću temperaturu i najmanje vrijeme pranja
hrabro pokrenite mašinu i cca.15 minuta na miru Božjem radite nešto drugo (pr.napokon prolistajte novi ženski magazin, prosurfajte ili uredite nokte:)
izvadite brzinski oprane krastavce i uživajte u njihovoj daljnjoj pripremi kao što je kiseljenje i sl.

Živjela ženska hrabrost/ludost! :)

Oznake: krastavci, pranje, žene

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se