Idu li biznis i beba u Hrvata?

Većina ljudi pomislila bi kako mala beba ne može smetati ikome, tko (samostalno) radi u Hrvatskoj, a opet mnogima zasmeta 'problem' kada žena odluči biti mama

Situacija

Našla sam se nedavno u jednoj prilično zanimljivoj situaciji. Tvrtka je tražila marketing stručnjaka, koji zna i dizajn, i ja sam se javila preko poznanika. Prvih pola sata vlasnik i direktor tvrtke ispitivao me o meni, što je bilo ok. Gdje sam se školovala, koja su mi iskustva, kakve reference, kakva trenutna znanja. A onda me počeo ispitivao za privatni život i vrijeme koje bih 'dala' njegovom poslu.

"Majka znači? Hm, hm, godinu i pola sin ima? Auf, puno vas onda treba. Mali je još, imam vam i ja unuke znate" - počeo je svoj 15-minutni monolog.
"Mi smo vam ovdje obiteljska firma. Radimo žena i ja, dva sina i snaha, a svi naši kooperanti stalno su s nama. Često ostanemo i iza 7,8 uvečer raditi, žene odu doma djeci a da, a mi ostajemo jer ima puno posla..."
"A mali kreće u vrtić? To je dobro. Koliko biste onda mogli biti na raspolaganju? Nekad treba raditi i vikendima, osobito ako su eventi, događanja, druženja s novinarima..."
"A htjeli bi mi pokrenuti i malo digitalnog marketing znate, pa imamo poslovnicu u Rijeci, tamo isto treba puno toga smisliti i napraviti, onda bismo one filmiće na You Tubeu koje sad svi rade, i to bismo, je, sve treba, puno toga..."
"Aha i to ste radili. A baš nam to treba. Jako rijetko nađemo osobu i marketing agenciju, a da bi nam to sve mogao i htio odraditi. A pomoć nam gori za sutra. Već kasnimo i otvaramo novu poslovnicu u Zadru. Raditi se mora!"
"I tako kažete mala beba. Ajde dobro. Mi vam se javimo onda pa ćemo vidjeti što se možemo dogovoriti. Pozdravite muža i bebu!"

Nakon 3 sata, koje smo proveli u kolikom tolikom dijalogu, čovjek me ispitao od Adama i Eve što i kako bih mu još mogla pomoći. Vrlo su mu zanimljiva bila moja iskustva, iznenadio se mojim poznavanjem materije koja mu treba i spremnošću da krenem raditi već sutra.

Večer

Istu tu večer, mobitel je zazvonio u 20.30 h uvečer. Beba je spavala, i ja sam se uredno ali potiho javila.

"Evo mi bi vas unajmili, hoću reći vašu firmu jelte. Jeste li u mogućnosti doći sutra u 8:00 kako bismo odmah počeli s prebacivanjem radnih zadataka jer evo moramo krenuti što prije" - ponudio je gospodin. "Trebat će nam to i to i to i to i..." - i tako 25 minuta.

Drugog jutra, ustala sam u 6, sredila se, obukla, probudila sina, nahranila ga, presvukla, odvela u vrtić i u 7.50 bila ispred vlasnikovog ureda.

Do 8.15 nije bilo nikoga osim čistačice, koja mi je objasnila kako gazde obično dolaze oko 9...
U 8.45 stigla je vlasnikova žena, pitala me koja sam sad ja, i objasnila da je njezin muž hitno morao obići životinje...
Kakve sad životinje, mislila sam si ali nije bila moja stvar da pitam.
U 9.15 u firmu je došao vlasnik odnosno gazda.

"Ehehe a vi ste stigli! Svaka vam čast! Evo nemojte se naljutiti ali ja sam htio vidjeti hoćete li vi stvarno doći tako rano ujutro kad eto imate malu bebu znate. A i uvečer sam vas zvao jer majke se obično ne jave iza 7 uvečer ehehe. Ajte eto prvi korak smo riješili!"

I tako sam dan provela u prebacivanju posla na mene, zapisivanju zadataka koje je trebalo riješiti jučer, i okvirnom dogovaranju oko posla koje ću krenuti raditi još danas uvečer. "A barem do 21 odradite, a vidim da možete, znate hitno nam je!"

Kraj

Neću reći da je cijela poslovna struktura funkcionirala prilično tromo i teško, a posebice jer su odnosi muž-žena-sinovi-snaha-zaposlenici-vanjski kooperanti imali manjak komunikacije. Neću reći ni da se znalo desiti, više od pola radnog dana, da žene nisu bile dostupne na mobitele, jer su otišle i obavljale nešto privatno. Neću reći ni da su tata i sinovi imali konje, koje je trebalo ići vidjeti i prekontrolirati jesu li zbrinjeni, a neću reći ni da su tata i sinovi imali apartmane na moru, za koje se također moralo smisliti kreativnih načina oglašavanja i potruditi se da se ti apartmani iznajme što prije (uračunato u agencijsku naknadu, bez nade da taj zadatak dodatno naplatim).

Za kraj, neću reći ni da je lik bio šupak te me izmuzao za 20% manju naknadu od dogovorene, u ime dugoročne suradnje, njegovih nenaplaćenih računa i visokih troškova poslovanja, a da bi si na kraju poslovne godine kupio zgradu za radnike (!) i 2 nova Mercedesa (!).

Idu li biznis i beba u Hrvata? Idu. Kao po loju. Osim ako imate gram mozga, pa sa određenim Hrvatima, njihovim ženama, sinovima, snahama i unucima odlučite ne surađivati. Živjela Hrvatska


p.s.svaka slučajnost sa stvarnim događajima i osobama sasvim je slučajna

Oznake: biznis, beba, hrvati, marketing

Čuda su moguća

Upitate li malo dijete kako staviti konja u automobil, vrlo je vjerojatno da će vam odgovoriti: Uzmeš konja i staviš ga u auto! Na isto pitanje, odrasla će osoba razmišljati i premišljati, ne bi li dokučila zagonetku.

A ponekad, stvari su toliko jednostavne, da ne mogu biti jednostavnije. I čuda su vrlo moguća. Ako u njih vjerujete

Kada ne biste imali sliku gore kao dokaz, biste li povjerovali u to kako je netko utrpao konja u auto i vozio ga gradom?

Vrlo vjerojatno ne biste!

Bez ikakvog pametovanja, tvrdimo da je:
-moguće uspjeti bez pomoći države
-moguće uspjeti na temelju vjere u sebe i svoje sposobnosti
-moguće uspjeti bez veza, samo na temelju dobre ideje
-moguće činiti čuda, u branši/području, za koje se specijaliziramo i s njim se žestoko 'hrvamo' tijekom dugog niza godina

Za svako u budućnosti ostvareno čudo, potrebno je napraviti - prvi korak.

photo by Zvrkajlo

Oznake: čuda, uspjeh, biznis