23

srijeda

listopad

2019

Idu li biznis i beba u Hrvata?

Većina ljudi pomislila bi kako mala beba ne može smetati ikome, tko (samostalno) radi u Hrvatskoj, a opet mnogima zasmeta 'problem' kada žena odluči biti mama

Situacija

Našla sam se nedavno u jednoj prilično zanimljivoj situaciji. Tvrtka je tražila marketing stručnjaka, koji zna i dizajn, i ja sam se javila preko poznanika. Prvih pola sata vlasnik i direktor tvrtke ispitivao me o meni, što je bilo ok. Gdje sam se školovala, koja su mi iskustva, kakve reference, kakva trenutna znanja. A onda me počeo ispitivao za privatni život i vrijeme koje bih 'dala' njegovom poslu.

"Majka znači? Hm, hm, godinu i pola sin ima? Auf, puno vas onda treba. Mali je još, imam vam i ja unuke znate" - počeo je svoj 15-minutni monolog.
"Mi smo vam ovdje obiteljska firma. Radimo žena i ja, dva sina i snaha, a svi naši kooperanti stalno su s nama. Često ostanemo i iza 7,8 uvečer raditi, žene odu doma djeci a da, a mi ostajemo jer ima puno posla..."
"A mali kreće u vrtić? To je dobro. Koliko biste onda mogli biti na raspolaganju? Nekad treba raditi i vikendima, osobito ako su eventi, događanja, druženja s novinarima..."
"A htjeli bi mi pokrenuti i malo digitalnog marketing znate, pa imamo poslovnicu u Rijeci, tamo isto treba puno toga smisliti i napraviti, onda bismo one filmiće na You Tubeu koje sad svi rade, i to bismo, je, sve treba, puno toga..."
"Aha i to ste radili. A baš nam to treba. Jako rijetko nađemo osobu i marketing agenciju, a da bi nam to sve mogao i htio odraditi. A pomoć nam gori za sutra. Već kasnimo i otvaramo novu poslovnicu u Zadru. Raditi se mora!"
"I tako kažete mala beba. Ajde dobro. Mi vam se javimo onda pa ćemo vidjeti što se možemo dogovoriti. Pozdravite muža i bebu!"

Nakon 3 sata, koje smo proveli u kolikom tolikom dijalogu, čovjek me ispitao od Adama i Eve što i kako bih mu još mogla pomoći. Vrlo su mu zanimljiva bila moja iskustva, iznenadio se mojim poznavanjem materije koja mu treba i spremnošću da krenem raditi već sutra.

Večer

Istu tu večer, mobitel je zazvonio u 20.30 h uvečer. Beba je spavala, i ja sam se uredno ali potiho javila.

"Evo mi bi vas unajmili, hoću reći vašu firmu jelte. Jeste li u mogućnosti doći sutra u 8:00 kako bismo odmah počeli s prebacivanjem radnih zadataka jer evo moramo krenuti što prije" - ponudio je gospodin. "Trebat će nam to i to i to i to i..." - i tako 25 minuta.

Drugog jutra, ustala sam u 6, sredila se, obukla, probudila sina, nahranila ga, presvukla, odvela u vrtić i u 7.50 bila ispred vlasnikovog ureda.

Do 8.15 nije bilo nikoga osim čistačice, koja mi je objasnila kako gazde obično dolaze oko 9...
U 8.45 stigla je vlasnikova žena, pitala me koja sam sad ja, i objasnila da je njezin muž hitno morao obići životinje...
Kakve sad životinje, mislila sam si ali nije bila moja stvar da pitam.
U 9.15 u firmu je došao vlasnik odnosno gazda.

"Ehehe a vi ste stigli! Svaka vam čast! Evo nemojte se naljutiti ali ja sam htio vidjeti hoćete li vi stvarno doći tako rano ujutro kad eto imate malu bebu znate. A i uvečer sam vas zvao jer majke se obično ne jave iza 7 uvečer ehehe. Ajte eto prvi korak smo riješili!"

I tako sam dan provela u prebacivanju posla na mene, zapisivanju zadataka koje je trebalo riješiti jučer, i okvirnom dogovaranju oko posla koje ću krenuti raditi još danas uvečer. "A barem do 21 odradite, a vidim da možete, znate hitno nam je!"

Kraj

Neću reći da je cijela poslovna struktura funkcionirala prilično tromo i teško, a posebice jer su odnosi muž-žena-sinovi-snaha-zaposlenici-vanjski kooperanti imali manjak komunikacije. Neću reći ni da se znalo desiti, više od pola radnog dana, da žene nisu bile dostupne na mobitele, jer su otišle i obavljale nešto privatno. Neću reći ni da su tata i sinovi imali konje, koje je trebalo ići vidjeti i prekontrolirati jesu li zbrinjeni, a neću reći ni da su tata i sinovi imali apartmane na moru, za koje se također moralo smisliti kreativnih načina oglašavanja i potruditi se da se ti apartmani iznajme što prije (uračunato u agencijsku naknadu, bez nade da taj zadatak dodatno naplatim).

Za kraj, neću reći ni da je lik bio šupak te me izmuzao za 20% manju naknadu od dogovorene, u ime dugoročne suradnje, njegovih nenaplaćenih računa i visokih troškova poslovanja, a da bi si na kraju poslovne godine kupio zgradu za radnike (!) i 2 nova Mercedesa (!).

Idu li biznis i beba u Hrvata? Idu. Kao po loju. Osim ako imate gram mozga, pa sa određenim Hrvatima, njihovim ženama, sinovima, snahama i unucima odlučite ne surađivati. Živjela Hrvatska rolleyeshrvatskasmijeh


p.s.svaka slučajnost sa stvarnim događajima i osobama sasvim je slučajna

Oznake: biznis, beba, hrvati, marketing

28

petak

rujan

2012

Kamata je 8.svjetsko čudo



Vjerujem da ste svi čuli za kamatu. Obično je spominjemo u kontekstu lihvarskih kredita, banaka koje nas pljačkaju i sl. Međutim kamata je odlična stvar samo je trebamo preokrenuti da radi u našu korist. Za inspiraciju ću opisati jedan primjer koji sam malo prilagodio našoj situaciji, a originalno sam ga pronašao u knjizi Investiranje:

Jednog jutra brat je pregledavao fresh blogove i naletio je na blog pod nazivom novac.blog.hr. Kad je pročitao kakvih ovdje ima fantastičnih stvari jednostavno je doživio prosvjetljenje. Odlučio je da njegov novac radi za njega umjesto obrnuto. Odlučio je investirati 400 kn mjesečno svaki mjesec. Novac je ulagao u investicijski fond čiji je prosječan godišnji porast bio 8%. I tako je nastavio ulagati cijeli svoj radni vijek. Budući je počeo s 28 godina kada je otišao u penziju u 65 godini života na računu je imao preko MILIJUN KUNA (1.090.000 kn) ušteđevine. Da je kojim slučajem njegov fond zarađivao 12% godišnje (a neki fondovi u Hrvatskoj se razbacuju i sa većim prinosom samo im ja ne vjerujem) u penziju bi otišao sa 3.3 milijna kn. Čak tri puta više.

Međutim ono što je u ovoj priči važno je činjenica da je brat imao i mlađu sestru. Ona je bila deset godina mlađa i kada je brat otkrio ovaj blog imala je 18 g. Srećom brat ju je nagovorio da i ona štedi te je i ona ulagala 400 kn mjesečno u isti fond sa prinosom od 8%. Nažalost, sestra nije bila disciplinirana kao brat i uspjela je štedjeti samo 10 g. - dok je živjela kod staraca. Kad se odselila zaželjela je više love trošiti na sebe i svoje uživanje. Jednostavno je ostavila te novce u fondu i više nije uplatila niti jednu kunu.
Kada je njezin brat išao u penziju u 65. godini imao je preko milijun kuna na računu. Šta mislite kolika je imala sestra kada je ona imala 65 godina?
a) 500 tisuća
b) isto kao i brat
c) više od brata?
Uzmite u obzir da je brat uplaćivao 400 kn mjesečno punih 37 godina, a ona samo prvih 10 godina i sljedećih 37 godina ništa.

Točan odgovor je C. Sestra je imala oko milijun i četristo tisuća kuna na svom računu. Kamata je učinila svoje. Njezin novac je stvorio novi novac. Vrijeme je novac, a sada znate i zašto. Naravno razlika bi bila još drastičnija da je prinos fonda bio 12%. U tom slučaju sestra bi u 65.g života imala preko SEDAM I POL MILIJUNA KUNA! Što je još zanimljivije sa kamatom od 12% imala bi duplo više novaca od brata u trenutku kad bi on išao u penziju odnosno u svojoj 55.g. života.

Brat je ukupno uplatio 177.600 kn i nakon 37 godina imao je 1.090.000 kn
Sestra je uplatila 48.000 kn i nakon 47 godina imala je 1.400.000 kn

Koliko godina Ti imaš? Šta čekaš?

Napomena: priča je odraz idealnih uvjeta koji ne uključuju inflaciju i brojne probleme sa gubljenjem novaca, koji se mogu javiti tijekom štednje.

Oznake: kamata, novac, zarada, biznis

26

srijeda

rujan

2012

Imate li hrabrosti za posao izvan Hrvatske?



Mnogi razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. Ne zbog toga što im se ne sviđaju Čačić ili politička situacija. Prvenstveno zbog toga što se vani živi bolje. A ljudi žele živjeti bolje i priuštiti nešto svojoj djeci. Oni koji su se ohrabrili otići, itekako o tome govore. I kako su sretni...

Sretni par Ivan i Ivana iz Hvatske danas živi u Kuala Lumpuru, gdje su otputovali trbuhom za kruhom. A kako bi i drugim Hrvatima, jednako željnima kruha, pomogli da se ohrabre i potraže posao van RH, pokrenuli su blog, web stranicu i Facebook stranicu privlačnog naslova Living Your Dreams

Kako su oni krenuli?
"Svi koji nas poznaju znaju da smo Ivana i ja jako aktivni na genijalnoj društvenoj mreži Couchsurfing (preko koje primate putnike iz cijelog svijeta u svoj dom, te im nudite besplatan smještaj. Isto vrijedi kada i vi putujete),te na relativno novoj stranici Airbnb (slično kao i Couchsurfing, samo vam gosti plaćaju za boravak puno manje nego u hotelu).

Preko Couchsurfinga smo do sada hostali više od 70 ljudi iz cijeloga svijeta, a nas su ljudi preko CS ugostili dok smo bili u San Franciscu, Tallinnu, Ivanu u Budimpešti, mene s prijateljima u New Delhiju. Negdje početkom prosinca došao mi je neočekivani mail od direktora tvrtke Optimal Power Solutions u kojoj radi Mitch (čovjek kojega sam ugostio u Zagrebu). Pisalo je da me Mitch preporučio za posao, jer smo ista struka, te da mu pošaljem CV što sam i napravio te smo od tada obavili 1-2 razgovora putem Skypea i izmijenili par mailova. On mi je ponudio posao u Kuala Lumpuru koji sam i prihvatio. Ivana je odlučila isto doći sa mnom i eto nas sad 10 000km od Hrvatske" - napisao je Ivan na svom blogu.

A vi? Imate li hrabrosti napraviti isto kao ovi mladi ljudi? Nama bi, najiskrenije, bilo najdraže da nemate jer nam pametni, sposobni i vrijedni ljudi trebaju u Hrvatskoj, više nego ikada. No, podupiremo svaku ambiciju i korak naprijed, bez obzira gdje nas to odvelo.

Oznake: posao izvan Hrvatske, posao, biznis

21

petak

rujan

2012

Čuda su moguća



Upitate li malo dijete kako staviti konja u automobil, vrlo je vjerojatno da će vam odgovoriti: Uzmeš konja i staviš ga u auto! Na isto pitanje, odrasla će osoba razmišljati i premišljati, ne bi li dokučila zagonetku.

A ponekad, stvari su toliko jednostavne, da ne mogu biti jednostavnije. I čuda su vrlo moguća. Ako u njih vjerujete

Kada ne biste imali sliku gore kao dokaz, biste li povjerovali u to kako je netko utrpao konja u auto i vozio ga gradom?

Vrlo vjerojatno ne biste!

Bez ikakvog pametovanja, tvrdimo da je:
-moguće uspjeti bez pomoći države
-moguće uspjeti na temelju vjere u sebe i svoje sposobnosti
-moguće uspjeti bez veza, samo na temelju dobre ideje
-moguće činiti čuda, u branši/području, za koje se specijaliziramo i s njim se žestoko 'hrvamo' tijekom dugog niza godina

Za svako u budućnosti ostvareno čudo, potrebno je napraviti - prvi korak.

photo by Zvrkajlo

Oznake: čuda, uspjeh, biznis

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.