Idu li biznis i beba u Hrvata?

Većina ljudi pomislila bi kako mala beba ne može smetati ikome, tko (samostalno) radi u Hrvatskoj, a opet mnogima zasmeta 'problem' kada žena odluči biti mama

Situacija

Našla sam se nedavno u jednoj prilično zanimljivoj situaciji. Tvrtka je tražila marketing stručnjaka, koji zna i dizajn, i ja sam se javila preko poznanika. Prvih pola sata vlasnik i direktor tvrtke ispitivao me o meni, što je bilo ok. Gdje sam se školovala, koja su mi iskustva, kakve reference, kakva trenutna znanja. A onda me počeo ispitivao za privatni život i vrijeme koje bih 'dala' njegovom poslu.

"Majka znači? Hm, hm, godinu i pola sin ima? Auf, puno vas onda treba. Mali je još, imam vam i ja unuke znate" - počeo je svoj 15-minutni monolog.
"Mi smo vam ovdje obiteljska firma. Radimo žena i ja, dva sina i snaha, a svi naši kooperanti stalno su s nama. Često ostanemo i iza 7,8 uvečer raditi, žene odu doma djeci a da, a mi ostajemo jer ima puno posla..."
"A mali kreće u vrtić? To je dobro. Koliko biste onda mogli biti na raspolaganju? Nekad treba raditi i vikendima, osobito ako su eventi, događanja, druženja s novinarima..."
"A htjeli bi mi pokrenuti i malo digitalnog marketing znate, pa imamo poslovnicu u Rijeci, tamo isto treba puno toga smisliti i napraviti, onda bismo one filmiće na You Tubeu koje sad svi rade, i to bismo, je, sve treba, puno toga..."
"Aha i to ste radili. A baš nam to treba. Jako rijetko nađemo osobu i marketing agenciju, a da bi nam to sve mogao i htio odraditi. A pomoć nam gori za sutra. Već kasnimo i otvaramo novu poslovnicu u Zadru. Raditi se mora!"
"I tako kažete mala beba. Ajde dobro. Mi vam se javimo onda pa ćemo vidjeti što se možemo dogovoriti. Pozdravite muža i bebu!"

Nakon 3 sata, koje smo proveli u kolikom tolikom dijalogu, čovjek me ispitao od Adama i Eve što i kako bih mu još mogla pomoći. Vrlo su mu zanimljiva bila moja iskustva, iznenadio se mojim poznavanjem materije koja mu treba i spremnošću da krenem raditi već sutra.

Večer

Istu tu večer, mobitel je zazvonio u 20.30 h uvečer. Beba je spavala, i ja sam se uredno ali potiho javila.

"Evo mi bi vas unajmili, hoću reći vašu firmu jelte. Jeste li u mogućnosti doći sutra u 8:00 kako bismo odmah počeli s prebacivanjem radnih zadataka jer evo moramo krenuti što prije" - ponudio je gospodin. "Trebat će nam to i to i to i to i..." - i tako 25 minuta.

Drugog jutra, ustala sam u 6, sredila se, obukla, probudila sina, nahranila ga, presvukla, odvela u vrtić i u 7.50 bila ispred vlasnikovog ureda.

Do 8.15 nije bilo nikoga osim čistačice, koja mi je objasnila kako gazde obično dolaze oko 9...
U 8.45 stigla je vlasnikova žena, pitala me koja sam sad ja, i objasnila da je njezin muž hitno morao obići životinje...
Kakve sad životinje, mislila sam si ali nije bila moja stvar da pitam.
U 9.15 u firmu je došao vlasnik odnosno gazda.

"Ehehe a vi ste stigli! Svaka vam čast! Evo nemojte se naljutiti ali ja sam htio vidjeti hoćete li vi stvarno doći tako rano ujutro kad eto imate malu bebu znate. A i uvečer sam vas zvao jer majke se obično ne jave iza 7 uvečer ehehe. Ajte eto prvi korak smo riješili!"

I tako sam dan provela u prebacivanju posla na mene, zapisivanju zadataka koje je trebalo riješiti jučer, i okvirnom dogovaranju oko posla koje ću krenuti raditi još danas uvečer. "A barem do 21 odradite, a vidim da možete, znate hitno nam je!"

Kraj

Neću reći da je cijela poslovna struktura funkcionirala prilično tromo i teško, a posebice jer su odnosi muž-žena-sinovi-snaha-zaposlenici-vanjski kooperanti imali manjak komunikacije. Neću reći ni da se znalo desiti, više od pola radnog dana, da žene nisu bile dostupne na mobitele, jer su otišle i obavljale nešto privatno. Neću reći ni da su tata i sinovi imali konje, koje je trebalo ići vidjeti i prekontrolirati jesu li zbrinjeni, a neću reći ni da su tata i sinovi imali apartmane na moru, za koje se također moralo smisliti kreativnih načina oglašavanja i potruditi se da se ti apartmani iznajme što prije (uračunato u agencijsku naknadu, bez nade da taj zadatak dodatno naplatim).

Za kraj, neću reći ni da je lik bio šupak te me izmuzao za 20% manju naknadu od dogovorene, u ime dugoročne suradnje, njegovih nenaplaćenih računa i visokih troškova poslovanja, a da bi si na kraju poslovne godine kupio zgradu za radnike (!) i 2 nova Mercedesa (!).

Idu li biznis i beba u Hrvata? Idu. Kao po loju. Osim ako imate gram mozga, pa sa određenim Hrvatima, njihovim ženama, sinovima, snahama i unucima odlučite ne surađivati. Živjela Hrvatska


p.s.svaka slučajnost sa stvarnim događajima i osobama sasvim je slučajna

Oznake: biznis, beba, hrvati, marketing

Pametni znaju kako se dijele letci

Zamislite sljedeći scenarij: tiskali ste 1.000 ili više letaka ili brošura i unajmili ljude da vam ih ostave po raznim punktovima u gradovima.Ono na što niste računali, a dostavljačima letaka je ionako svejedno (glavno da zarade) jeste da će - pasti kiša.

I tako su vaše skupocjene brošure podijeljene, poput ove na fotografiji, kiša pada sve više i šanse da ih itko živ otvori su -0,100%. Razlog: uništile su se od vode.

Kako zapravo dijeliti sveprisutne letke?
-uz malo više mašte, ne samo stajanjem poput kipova na izlazima iz shopping centara
-uz gerila akcije
-u kasliće, ciljano, kada imate akcije...a ne svaki Božji dan, i kada je kiša i kada je snijeg i kada se papir osuši od sunca
-sa manje informacija i jednostavnije
-rjeđe, a ne češće
-uvijek s nadozorom onih koji ih za vas dijele

Budite pametniji, trošite svoj marketing novac kvalitetnije. Tako ćete postići puno bolje rezultate. Letci ostavljeni na automobilima tijekom proljetne kiše? Radije taj novac donirajte, primjerice našoj redakciji koja će vam napisati kvalitetne promo tekstove. Bez naznake da će ih uništiti nevrijeme...:)

Oznake: letci, dijeljenje letaka, marketing, guerrilla