Zovem se ljubav

subota, 03.01.2009.

02.01.2001. Ja ću biti sretna ili smisao života prvi put

Sjedim na krevetu usred dana, želim nešto napisati, da problemi i kontradikcije ostanu na ovome papiru.
Ne želim se po tisućiti put vraćati na smisao života jer to više nema smisla, iako se na kraju sve svodi na to.
Hm, o čemu da pišem, možda o ljubavi? Ne mogu pisati o onome što ne mogu osjetiti, zapravo osjećam ali ne onako kako bi trebala, u pravilu - sretno. Sve što osjećam je tuga, duboka tuga i usamljenost bez obzira koliko ljudi je oko mene.
Ponekad mi se čini da više uopće ne poznajem ljude oko sebe. Došla sam do te razine tuge (koju naravno ne pokazujem u javnosti) da više ni sama neznam što želim i što da mislim.
Potpuno sam zbunjena i polako se gubim, padam sve dublje u tu neopisivu tugu, dok na kraju neću biti potpuno izgubljena, a nitko to ne razumije...
A pošto to nitko ne razumije i ne može ili ne želi shvatiti tko će me naći kada se potpuno izgubim?
U tome sam ponovo potpuno sama, samo ja, prepuštena sama sebi, da savladavam sve prepreke, probleme, nevolje... da postignem ono što želim.... želim sve... a zapravo je to ništa...

Želim da budem sretna, da zauvijek tugu ostavim u prošlosti gdje bi i trebala ostati... no zašto se vratila?
Vratila se da moj put do sreće bude sve teži i gori, vratila se jer ne želi da budem sretna, ne želi da uživam u sreći, da se prepustim njenim blagodatima... Vratila se da mogu biti tužna i plakati, plakati.... da mogu pisati beskrajno tužne pjesme i nizati gluposti na papir... vratila se da mi uništi samopouzdanje i vjeru u sebe koju sam tek nedavno stekla... a sada to gubim...
Vratila se da se ne mogu skoncentrirati i da želim zauvijek osati u zemlji snova... svom vlastitom svijetu iz mašte... no više ni to ne mogu, do te mjere se tuga vratila....
Dolazim do krajnosti, ni svijet iz mašte više nije dovoljan, želim barem mali djelić toga u stvarnom životu, no to su mrvice i to ponekad.
Pitam se da li ću kad biti barem upola sretna kao što sam oduvijek željela. To pitanje me i vodi dalje, da nastavim... ovu vječnu borbu i traženje sreće...
Da mi srce bude mirno i duša spokojna... da li se to može desiti prije moje smrti? Da barem na tren ne mislim o ničemu, ne razglabam o stvarima koje nemaju smisla, da baš ništa ne mislim.... ležim u mekanoj mirisnoj travi, blizu harmonije (moja najdraža tužna vrba) i gledam u nebo.... Lagani povjetarac diše umjesto mene i da mi smiri dušu od beskrajnog traženja i lutanja...
Ali sada je zima, zubato sunce i ledeno hladan vjetar, sve je pusto... nema lišća, zelenila.. preostaje mi jedino moja soba, moj posljednje utočište kad nema drugog... jedini je problem što ovdje ne mogu prestati razmišlljati i to me izluđuje... do beskraja...

Kad bih mogla zaustaviti vrijeme... da ne teče... da sve oko mene stane... da me nitko ne vidi i nitko ne čuje.... da mogu vrištati iz svega glasa.... JA ĆU BITI SRETNA! derati se i plakati dok vrijeme stoji... dok me nitko ne vidi i ne čuje... osim Boga i Anđela ...

Zaustaviti vrijeme.... zagrliti drvo... poljubiti travu... plakati s vodom...
samo priroda i ja...

Ali vrijeme se ne može zaustaviti, to je samo puko maštanje da mi olakša surovu svakodnevicu...
Još samo 3 tjedna i onda ću ostati u sobi i pisati.. pisati koliko me volje dok imam vremena... a sada vremena nemam a svejedno pišem... to me opet zabrinjava pa se ne mogu potpuno opustiti.
Moram se sada vratiti u svakodnevicu... ja sam vječni sanjar, uvijek sam bila i uvijek ću biti...

Lutati svijetom, tražeći sreću, pjesničku dušu... nekoga tko će mi dati ljubavi i snage da budem sretna.
Da pišem sretne pjesme i budem sretna.

Vrijeme teeče i ja moram ići... nastaviti svoj život... a onda ponovno u vječnu potragu koja se svodi na smisao života.
Ovo pisanje mi je donekle smirilo osjećaje, ali ne mogu se potpuno smiriti... dokle god neću postići ono što želim, ono što trebam! Adieau......

03.01.2009. u 22:18 • 0 KomentaraPrint#


  siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2023 (1)
Travanj 2022 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)

Opis bloga

Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa sadašnjim te sadašnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.