Pingvin Sitnog Zuba

Vrapci su oguglali na pravilo struke: i u medijima koji imaju jak PR-odjel s alkemijskim zadatkom pretvaranja zutila u novinarstvo, barem se trecina uradaka svodi na krpe i zivotne pouke sponzorusa. (Op.a.: Drugim dvjema trecinama dominiraju sponzori.) Impreativ je zivjeti u realnom svijetu gdje se kruh zaraditi mora, a nadgradnja .... Iako su, po prirodi opskrbe kruhom, sponzoruse neprestano u potrazi za sjajnijim mecenom, najvaznije stranice medija u Hrvata povremeno naglase kako te cure zele nesto stvarno izuzetno posebno. Na primjer: "muskarca koji ce ih znati nasmijati". Uzgred, Vinko Bresan ili Zeljko Pervan vjerojatno bi na takvom konkursu poznatih Hrvata kotirali viskoko. A sad ozbiljno. Vecina zena, obicne neupadljive djevojke - ups! …nisam provjerila jesu li jos u vecini?! - zalazu se za druge kriterije. One snuju o do-zla-Boga dosadnim tipovima. Sama pomisao na momka saljivdziju izaziva im neugodno dizanje zeluca.

Intimno osjecam nelagodu prema postavci da bi mi netko trebao biti redovito zabavan: kao da je arogantno. Nije me - a kako to ustvari prezaliti!? - priroda bas tako podarila da si mogu priustiti ambicije da mi frajer prsti od smisla za (balkanski?) humor te vozi tenk s beemve nakackom. No, kada sam vec kod ispovijedanja, cim vidim fotku razvikane koke uspjesnog dekoltea uz naslov "Ona samo zeli frajera koji ce je nasmijavati", pitam se zar joj samoj vec nije dovoljno komedije? Sve iz zavisti.

Napominjem da, raspredajuci ovako, nisam zaboravila na zlatno pravilo novinarske struke koje zabranjuje da naslov ima dodirnih tocaka s pripojenim mu tekstom. Nije pozeljno ni da prilici stavovima koje je netko iznio novinaru, a ni samom misljenju autora. Od uradaka ciji naslovi odrazavaju stvarne izjave ili sadrzaj, urednik valjda pravi loptice koje nesmotrenom tekstopiscu ostave kvrgav pecat na celu "upozorenje pred odstrel".

- Koji ti je ovo naslov!!? - vice urednik nakon sto je maldog novinara spucao zguzvanim A4.
- "Ruzicasta pileca polenta - hit na trzistu unatoc upozorenjima".
- Nemoj me pravit papkom! Ili ti stvarno mislis da ce ovaj naslov nesto prodat?!
- Dobro, nije "breaking news", ali intervju o prehrani peradi i nalazima inspekcije u osnovi nije seksi.
- To ti ja prican! Ne moze to bit u naslovu, ni u uvodu! Stavi nesto o Rozgi! O njenoj prehrani! O perju u suknji!
- Mislite da se ona tako hrani?
- Ma ne hrani se ona uopce.
- Nego ste mislili da bi mogla imati kokosje perje iz Miljevaca, pa da to povezem?
- E! Stavi u naslov da joj je ginekolog otkrija zarazu zbog tog perja u suknji!
- Znamo li mi da ona koristi perje iz tih peradarnika? Ili bar nekih u blizini?
- Mali, ti's uskoro poc doma ne pocnes li me brze svacat! Usput da ti recen, prije nega sta dodju do kupaca, ostaci bestija danas proputuju vise zemalja nego najveci avion iz kroacijine flote. Perje ti je dio iz Bangladesha, dio iz Austrije, malo iz Turske i nesto iz Miljevaca! Jesi me cuja!?
- Jesam. … A da napisem ipak dermatolog?... Ginekolog je mozda preintimno?
- Ti's dobit otkaz buden li ja ovako gubija vrime!
- Dobro… staviti cu ginekologa.
- I to ne jednog, bar dvojicu. Nije to bija obicni slucaj, nego komplicirani, masu pregleda, sumnjive bakterije, jel znas?!
- Da.
- Naravno, one ginekologe bez imena. Zastita osobnih podataka i privatnosti.
- Jasno.
- I nemoj mi slucajno spominjat suknju! Nadji kako se zove to sta ona nosi.
- Hocu li onda od drugog paragrafa nastaviti s problemima u pilecem mesu?
- Ne znan oce li bit mista za sve to danas. Vaznija je vijest sad ovo s Rozgom i zarazom. A moran stavit i dobru sliku.

.

Oznake: salmonela, trovanje, pravila

"Iako sve vani nije med i mlijeko" - kazuju tipicni sretnici koji su prije dva-tri mjeseca napustili Hrvatsku - "mi zivimo svoje snove". "Umjesto da doma propadamo" - naslucuje se nerijetko, ako nije izreceno. Kroz potonju godinu ili dvije, po velikim je novinama u Hrvata objavljen gotovo jednak broj clanaka o Rozgi koliko i o mladima koji su se spasili odlaskom iz drage nam domovine. Pada li to Rozgi popularnost ili je odlazak iz drzave seksi poput njenog osakacenog korzetica? Bilo kako bilo, cinjenica je da mladi "klikaju" i "lajkaju" poticanje iseljavanja. Kao domoljubna te drustveno odgovorna Hrvatica, odmah se pitam: "Kako bi ja to mogla unovciti?"

Dragi mladi, agencija "Idite sretno" nudi sve sto vam treba za brzo i uspjesno iseljavanje. Pred vama su brojne opcije te personalizirana usluga. Izaberite iz nasih kataloga drzavu, kontakt osobe, strucnu spremu, poslodavca, jahtu za slijedeci odmor, boju naslonjaca u uredu, religiju buducih susjeda, blizinu shopping centra, kozmeticki salon za egzoticne kucne ljubimce… Samo je vasa masta granica. Slijedite svoje snove. Mi smo uz vas kako bi ih pretvorili u udoban zivot.
Nakon tri GO-paketa, svaki slijedeci vam prodajemo s 10% popusta.

"Idite sretno" su:
9 centara u Hrvatskoj, od cega 6 u Slavoniji.
32 vanjska suradnika iz: Drzavnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, Sveucilista dr. Vaso, Opus Dei, Caritasa, HHOa, WWFa, Skladgradnje, Hypo Banke, Udruge branitelja i HNSa.
3 regionalna ureda u inozemstvu: Cipar, Liechtenstein, Panama.

Hvala nasim friskim emigrantima sto svojim svjedocenjima pridonose nasem uspjehu.

Uspjesne iseljenike, sto srecu vrlo brzo nalaze van hrvatskih granica, cesto krasi zavidna samouvjerenost. Bar tako ispada kada novinari prenesu njihovu pricu. Nakon dva do tri tjedna "vani", oni suvereno opisuju nove sredine, ljude, obicaje i drustvene prilike. Covjek shvati ono u sto je dosad s pravom sumnjao: i najozbiljniji sociolozi i slicni ucenjaci zapravo prodaju "muda pod bubrege" kad provode nekoliko godina istrazujuci ono sto se za desetak dana dade spoznati. Nasi emigranti ukazuju nam, izmedju ostalog, na mogucnosti sto cekaju da dohrli jato duhom otvorenih, pristojnih, druzeljubivih i vrijednih Hrvata sklonih postivanju pravila. Da (!), takva nam je reputacija u Europi: prilicno razlicita od one koja prati nase balkanske susjede (da ne bude zablude ;-)).

Mozete imati puno povjerenje u "Idite sretno". U nasem su timu samo najkvalitetniji suradnici. Potencijalni poslovni partner, koji je u vise od tri zemlje proveo dulje od cetiri godine, nije nalazio zgodnim konzultanski opisivati niti jednu od drzava. Tvrdio je da bi vjerojatno iznosio stereotipe (i svoje i tudje) te, naravno, vlastiti dozivljaj. I jedno i drugo bile bi iskrivljene slike te bi neposteno i povrsno bilo koristiti ih u savjetodavne svrhe.

Tip nije razumio elementarne pojmove poslovanja. Povrsnost nam je uvijek dobro pristajala, a u 21. stoljecu je apsolutni hit. Prakticki se samo ona jos dobro prodaje.

Stoga, ako naidjete na necije dubioze o (ne)odlasku iz svoje zemlje, ne uzimajte ih u obzir:
- Zivot izvan prvotno zadane domovine moze biti sasvim lijep i ispunjen.
- Kako se netko proveo "u tudjini", stvar je njegove osobnosti, obrazovanja i srece.
- Svatko tko ima zelju i priliku, moze pokusati. Povratak ne znaci poraz.
- Novac nije sinonim za srecu, mada - pored kvalitetnijeg kruha ili kolekcije koznih torbica - moze kupiti i nemalu kolicinu uzbudljivih trenutaka.
- Kada se jednom iskorijenite iz svoga okruzenja, tesko cete se ikada vise igdje ukorijeniti.
- Ako su nekada i naporni - obitelj, stari prijatelji i setnje po centru vaseg grada - imaju vaznu ulogu u vasem zivotu. Ako iselite na duze vrijeme, ljepotu i korist od sati provedenih s njima necete nadomjestiti.


Postoje ljudi koji su izvrdali zamkama i sjano im ide u iseljenistvu. Njima bi vjerojatno bilo sjajno i kod nas.

.

Oznake: savjeti, inozemstvo, iseljenistvo

Gotovo je s Einsteinom! Srusili ga Hrvati!

Dugo se i drzao za ova moderna vremena strelovitih promjena. Neka je pao! Ionako su mu najpoznatije teorije bile "da-Bog-sacuva". U tisucinkama promila brojali su se oni koji su ih pokusavali razumjeti, a kad si ih slusao imao si dojam da im se zapleo ne samo jezik zbog ponavljanja nepojmljivih pojmova. Vecina ljudi - napravite ispitivanje ako ne vjerujete - Einsteina poznaje po portretu s jezikom. Sa slike, kao Brada Pitta.

Teorija velikog Einsteina raspala se posve neocekivano, prije nekoliko dana, u Domu umirovljenika "Zenta" u Splitu. Naime, jednu gospodju u pristojnim godinama su primili u dom, nakon nepunih 8 godina cekanja. Dva dana poslije, moja je necakinja, u 7. mjesecu trudnoce, sebe, muza i dijete upisla na listu cekanja za listu cekanja. Kruze price da je ispunjenje svih uvjeta birokratskog postupka nedovoljno za ulazak u dom za zivota, osim ako ste s Galapagosa.
- Koliko nedovoljno?
- Iza ledja vam se cinicni cinovnik smije. Prije no sto vas zaboravi pridoda dozu suosjecajnog sazaljenja. Ako je jos mlad referent. "Sama je kriva sto nije stekla valjane kumove i rodjake" - rekla bi gospodji bivsa predsjednica jedne gradske skupstine.

U modernom hrvatskom rjecniku kao sinonim za nesnalazljive stoji "stoka sitnog zuba". Pitate, naravno, kako je nasoj gospodji ipak uspjelo? Strpljen, spasen - kaze narodna. No, osam godina cekanja u doba kada vas je zub vremena vec nagrizao ne spada u kategoriju strpljenja. "Osam godina cekanja" je istinski naslov Beckettovog Godota. Gospodju iz nase price, kao i mnoge, zivot je istrenirao pesimisticnom optimizmu. Trpis stoicki uzaludnost i cekas, ako se ipak nesto ugodno dogodi. Ponekad naidje dobra vila, a i mrvice iz njene ruke su blagodat.

Jesam li vec rekla da su u domu "Zenta" ucinkoviti i brzi? Osam se godina ne oglase, no kad vas pozovu, u roku od pet dana morate useliti, cak i ako ste hospitalizirani na traumatologiji u bolnici 120 km sjeverno od Toronta. Strogo se drze pravilnika, koji je podredjen jedino Ustavu Republike Hrvatske i pozivima rodjaka i kumova. Na dan useljenja valja potpisati ugovor. Kod javnog biljeznika. Kako se radi o zrelijim osobama ogranicenog dosega kretanja, "Zenta" humano zakljucuje da je lijepo da biljeznik dodje u dom.

Svaki potpisnik naravno placa usluge biljeznika. U koje spadaju i putni troskovi. Naime, pozrtvovni je biljeznik morao zatvoriti radnju na Plokitama i otici do kilometar i pol udaljene Zente. Dvosmjerna karta. Prvi umirovljenik stavi potpis na ugovor, biljeznik ovjeri te pozeli stranci dug sretan vijek. Onda juri do automobila, vozi na Plokite do svog Ureda. Odmah se potom vraca natrag, te obavlja poslove oko ugovora za slijedeceg umirovljenika. I tako pet puta Plokite-Zenta-Plokite. Tamo-amo. Nevjerojatnom brzinom.
- Koliko je brz?
- Nijedan poznati zakon fizike ne poznaje tu brzinu. Brzi je od svjetlosti.
- Po cemu ste to zakljucili?
- Profinjenom naucnom metodom gledanja. Kad ugasite svjetlo te ga odmah zatim upalite, u djelicu sekunde zapazit cete da je svjetla nestalo. No javni je biljeznik toliko brz da nema nikakve mogucnosti da najosjetljiviji receptor akceleratora u centru za nukleranu fiziku zamijeti njegovo kretanje do Plokita i natrag. Svi su veliki pokusi u fizici obustavljeni. U Split su pohrlili najveci svjetski znanstvenici te strucnjaci u domenama teleportiranja i metafizike. Stigao je i David Copperfield. I Zdravko Mamic. Zanima ga biljeznik kao krilo, a investirao bi i u neprimjetno nestajanje. Za projekt "Remetinec".

- Cekajte. Mozda vas biljeznik zapravo cijelo vrijeme ostaje u domu? I ne odlazi nikud?
- Nemoguce. Ne bi valjda bio tako bezobrazan da svakom od potpisnika, k tome hrvatskih umirovljenika, naplati ocito nepostojece putne troskove?
- Da, u pravu ste. Ipak mi je zao sto je Einstein pao. Bio je simpaticna megafaca.
- Ta ne bi valjda socijalni radnici u domu za skrb o starijima i nemocnima dozvoljavali da se zakidaju njihovi sticenici?
- Da. Ne bi. Bilo bi to pretuzno. Nepodnosljivo.
- Ni ja to ne bi podnijela. Bez redovne naknade za dusevnu bol.

.

Oznake: Einstein, Zenta, DOM UMIROVLJENIKA, biljeznik

Ovo je moj trip. Naime, u zadnje vrijeme, uzasno zelim imati talenta za pisanje. U pravo vrijeme: nedavno su pojeftinili kriteriji. Dva kg mozga, kazu, lako se nadje. Obilna ponuda.
Pristojno je predstaviti se na pocetku, za svaki slucaj. Spadam u grupu humanoida pod nazivom stoka sitnog zuba - lat. duplotupocus pochis dentis - , definiranu kao: "vrsta rasprostranjena na jugoistoku Europe, pristigla u st. VII na Balkan i rubna podrucja koja s Balkanom nemaju nikakve veze, a koju je krajem XX st. prvi opisao jedan hrvatski povjesnicar zoologije". Usput receno, kad bi imala krupne zube, obzirom na moja stroga eticka nacela, ja bi ih sebi sama povadila. Ako ne bi uspjela preprodati Inu.

Dvoumila sam o zapocimanju s blogom. Da li da se upustim s njim, il' bolje ne? Statisticki je potvrdjeno da danas vise ljudi pise nego sto cita. Nakon duzeg nadjacavanja s nemilosrdnim podacima, uspjela sam nedavno preci na olakotno vjerovanje da je omjer ipak podjednak. Pretpostavimo da oni koji pisu obicno i citaju. Bar svoje uratke. Tzv. "selfie-citatelji". No, budem li se zamarala svim otegotnim okolnostima, nastavit cu ciniti fatalnu pogresku; nikada ni ne pokusati ostvariti svoj san: postati selfie-citatelj.

Jasno, pokusavam kreirati kvalitetan osobni stil. U trenucima kad mi to ne ide - otprilike zadnjih 25 godina - nastojim imitirati svoje uzore, koji bajdvej, rade u Hrvatskoj i sire. Mozda se ne bi ni stigla zabavljati ovako - jer kao zena/majka/kraljica/zaposlena/+kucni ljubimci, imam i previse obaveza - kazem, mozda ne bi ni piskarala da su moji omiljeni kolumnisti obzirni prema vjernoj publici. Da se trude i objavljuju, recimo, 10-tak clanaka dnevno. Vjerojatno doziraju, mangupcici, vodjeni trzisnim zakonom da je rijetka roba vrijednija te psiholoskim trikom da je draze ono sto se duze ceka. Sluzbeno se opravdavaju da moraju ici djetetu na skolske informacije te posjetiti baku, ili se informirati za buduca poetska nadahnuca … nabrojili bi vam oni cudo valjanih razloga. Kad znaju s rijecima. A mi u publici moramo cekati. Meni se, izmedju ostalog, cini da se moji omiljeni komentatori ne osvrcu bas na cinjenicu da nasem narodu treba svaka, bas svaka molekula naboja suprotnog depresiji i obeshrabrenju te da su oni preuzeli odgovornost u tom smislu.

- Jesi vidio Matu? Nema ga vec par dana, ni na fejsu, ni na kavi…?
- Oli nisi cuja!? Mate se ubija prozakom jer Slobodna vec tri tjedna ne objavljuje tekstove LJ.Z. (podaci poznati urednistvu).
- Mislis, namjerno se otrova?
- Nije skroz. Samo je uzeja previse neki dan, poceja je bit u krizi jer je dugo ceka da se LJ.Z. vrati s bolovanja i objavi koji tekst.
- Bidan. … Kako znas da je LJ.Z. bija na bolovanju?
- Oli nisi cita da ga je pretuklo u Varosu? Nekom vlasniku kafica, setalista, plaza nije se svidija jedan njegov tekst i bum… natamburalo covika.
- E, triba ovde kod nas pazit kad nekoga ides uvridit.
- Ali ovaj je stvarno izgleda da ga nista na svitu ne vridja.
- Onda bi moga otic u politiku?

.

Oznake: selfi, citanje