srijeda, 28.05.2014.

Na Učki ''Colorado''



Iz morske dubine visoko digla se planina Učka. Tajanstvena, stroga i nepredvidiva. Divlja u ljepoti.
Za sunčanih dana predano otvara svoja šumovita vrata. Putovi su isprepleteni njezinim proplancima i vrhovima. Izletnici, turisti i planinari njezinu su ljubitelji.

Do Poklona dolazimo busom i skrećemo desno šumom do proplanka obraslim makijom. Nakon sat hodanja dočekuju nas livade zasađene povrćem. U blizini je lovačka kuća zvučnog imena Mirjanica. Naziv se odnosi na vrijedne ženske ruke. Žarko pokušavam vjerovati lovcima da im povrtnjak koristi za prehranu životinja.

Nedugo kad sam se približavala lovačkom domu začula sam zvonca misleći da tjeraju ptice – napasnike. Četiri prekrasna konja pasla su travu za doručak. Oko vrata ljuljala su im se zvona. Ugledavši me potekli su prema meni. Nisam imala ništa da ih zasladim pa sam šmugnula u šumu.

Uskoro dolazim do engleske kuće. Jesu li domaćini Englezi ili se samo prave?

Stado ovaca čuva ''vau vau'' kitnjastog repa.

Na raskršću šumski put vodi do Bresta pod Učkom, a desno prema ''Coloradu'' preko širokih livada.

Ako imate imalo istraživačkog duha skrenuti ćete lijevo uz kamene zidine i tu kroz gusto šiblje, bodljikavu šmriku, po zaraštenom i nevidljivom putu, izbodeni , izgrebani, raščupani, s rupama na odjeći stići ćete na rub stijena.
Nagrada slijedi. Jedinstven pogled: planina Učka sa vrhom Vojak (1400 m), Vranjska draga, Ćićarija, razbacani otoci i impozantna zgrada s tunelom. Sigurno ćete sjesti, odmoriti se, prezalogajiti, disati miris borova pomiješan s mirisom mora. Maštati i osjećati.

Na tom rubu nastao je strah od rastanka svijetla, koja umire u mraku bespuća.

Dalje krenemo desno i uskoro dospijemo među brežuljke, satkane od sivo – plavog lapora. Između vijuga bistri potočić. Bučno slijeće niz stijene stvarajući vodopad ''Colorado'' ili škrilje. Prolazimo kroz oblak stvoren na krilima divljeg anđela. Jedna je kapljica veselo skakutala. Stigla je oluja. U kapljicu uvukla se grozničava strepnja. Nestala je u vrtlogu pomahnitale bujice.

Tamo negdje visoko i daleko još teče i teče i priča priču iznova…
… i iznova o slapu.

Urez njezinog imena u kamenu. U ljubavi i vječnosti.

Kad naiđete sjetite se male dušice, zaigrane biserne kapljice. Duboko udahnite.. zadržite.. i pogledajte sjenu koja živi na slapu.

- 19:43 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2012.

Dani budući


Image and video hosting by TinyPic

Ispod zajedničkog neba
zvijezda
na krilima vjetra
iznad plavog mora
u buđenju zore
zlaćanim zrakama Učke
zagrljaju čipkaste duge
bjelinom snijega grobničkih Alpa.
BUDUĆI DANI

S mirisom cvijeća
rascvjetane krošnje
u laticama različka
opojne lavande
kadulje
jorgovana
ljepoti orhideje
ispjevane pjesmom
lelujavim vlatima trave.


BUDUĆI DANI
U dvorima dobrih duša
znanju genijalaca
nepredvidivim djelima umjetnika
smiraju dana
zaigranom mjesecu
svi
DANI BUDUĆI
tvoji
moji

Image and video hosting by TinyPic

- 15:41 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Tragom tvog života

Image and video hosting by TinyPic

Bila si sretna. Imati sreću znači imati sve. Uvijek nasmijana, pozitivna, nosila si se sa svakidašnjim životom.
Najednom, u crnom danu si oboljela. Mlada, premlada.
Dugo si se liječila. Predugo. U takvoj teškoj bolesti izvirale su sve tvoje vrline. Bila si izuzetno odvažna, hrabra. Čim ti je zdravstveno stanje bilo bolje na licu ti je zasjao osmijeh, radost. U tebi je postojala vrlina iznad ljudskih poimanja. Hrabrila si nas iako je tebi bilo najteže.
Tako, jednom zgodom dok si bila na liječenju u dnevnoj bolnici, medicinska sestra je rekla starijem bolesniku koji je trebao dobiti transfuziju krvi: ''Kad vas pozovem, odmah dođite.'' Bolesnik odgovara: ''Doći ću, ali nemojte me zvati za vrijeme OBEDA!''. Sestra: ''Bila vama OBEDA ili ne, morate odmah doći!''. Tada je malo zastala i upitala: ''A što je to vama OBEDA?''.
Takvom si pričom zaklanjala svoje bolne trenutke s kojima nas nisi htjela žalostiti. Bila si nam svima uzor. Mene si uvijek poticala . Napisala si pismo o meni gdje među ostalim pišeš: '' Mogla si biti sumorna, mračna, ljuta, beskorisna, stara, tužna i malena. Ali, ne. Odlučila si biti mudra, pustolovna, staložena i pametna. Čudna strast je u tebi. Znaš što je ljepota tišine i sunčevog sjaja, tajnovitost mraka, bistrina zraka, miris kuša i lavande, tiha snaga zemlje.''
Svojim si načinom postojanja utkala stazu obasjanu sjajem zvijezda. Odlučila sam živjeti život tvog sna.
Kada zaželim biti kraj tebe, duboko zaronim u dušu i tu si ti, skrivena, zaštićena. U toj ranjenoj duši pronašla sam tvoju poruku: ''Život je kao kapula. Skidaš listove i često zaplačeš.''
Danas sam ti napisala pismo, o tebi i za tebe. Napisala sam ti i dvije pjesme. Kažem ti: ''Brinem se o tvom sinu.'' A što da me nema? Tko bi ti donio na grob upravo narančaste cvjetove koje si tako jako voljela?
Kad bi samo znala… kad bi samo mogla znati… koliko te volim.



Silvana Milić

- 14:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

TRČANJE ZA REPOM

Image and video hosting by TinyPic

JOSIP PUPAČIĆ: "NIŠTA NIJE TAKO VELIKO I LJUDSKO KAO TUGA SPOJENA S LJUBAVLJU."

Trčimo za srećom pokušavajući je uhvatiti. Udahnemo je, ali je izdah ukrade.
Ima raznih repova: čupavih, kratkodlakih, bodljikavih, pernatih, golih, kratkih i dugačkih. Različitih boja, duljina i debljina.
Penzioneri strpljivo stoje u repu. Bolesnici pred ambulantom. Mnogi u repovima čekaju zaposlenje. U repu poneki ulaze u socijalne kuhinje. Lica odražavaju zabrinutost, tugu.
Neke su osobe sklone zarobiti nas svojim podebljim repom. Migoljimo se, protestiramo, ali nema nam koristi. One su vampiri koji lebde nad našom glavom. Upotreba repa metle biti će od koristi. Pobjeći će u vidu lastavičjeg repa.
Ponosni, dižemo glavu prema nebu. Nastaje čarobna duga, i nestaje. Vraća se nova, u prelijevanju upečatljivih boja. Potrčimo i hvatamo sreću. Stvoren je nebeski rep.
Cijelog života trčimo.
Sreću uhvate rijetki.
Njihova je to sreća.
Još uvijek trčim, pokušavajući složiti mozaik života.

Image and video hosting by TinyPic
Silvana Milić

- 14:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

PALENTAR


Image and video hosting by TinyPic

Va svakoj kuhinje
Na zidu
Obešen
Vlada palentar.

Grobnišćice znaju da
''Niš ni bez palente
Kompirice''
No, vole je i Primorčice –
Pa je palenta palentaru
Tako
Dota va daru.
S njom se zavrti, obrnja
Tanca i valja
Bez palente
Niš ne bi valjal
Jadan naš palentar.

Image and video hosting by TinyPic

- 13:40 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Čupa

ČUPA

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Zapravo, rodila sam se kao Čupka, ali mi se moja osobna njegovateljica obraća nadimkom Čupa. Osnovna misao moje sluškinje prvenstveno je brinuti se o mojoj ugodi. Dobro me hraniti, utopliti, njegovati.
Volim jesti pržene ribe, naravno, bez kosti i repa, pečeno pile, piti Bioaktiv.
Pokušavam joj to vratiti predenjem, maženjem i hvatanjem miševa, velikih skakavaca, gušterica. Ponekad uhvatim pticu. Sve joj donesem na balkon.
Vlasnica ne veliča uvijek moje vještine. Baš je čudna!

Lijeno sam ležala u svojem krevetiću i razmišljala što dalje.

Kada bi padala kiša i bilo loše vrijeme, pretvarala sam se u zvijer. Imam u sebi takve gene. Preci su mi divlje, sibirske mačke. Željela sam skočiti do Cresa, na Trg bana Jelačića, na glavu hranilice, dobro je izgrepsti i izgristi. Valjati se u vrtu po mekoj zemlji. Volim plavičasto nebo i zvijezdu Sjevernjaču.

U Rijeci na Trgu Sv. Artija živio je čupavi, sivi mačak, imenom Čečenko. Njegova dijela govorila su više od riječi. Početkom proljeća sadio je cvijeće i slao ga u Nacionalni park Mljet. Ne samo da je volio Čupu, nego joj je svakog dana slao osjećajna, mirišljava pisma i žarko crvenu ružu. Rodila se ljubav. Dane su provodili zajedno.

Posjetili su Gorski Kotar, hrvatske otoke, Čupin krevetić. Željeli su imati dijete. Puno male sićušne dječice.
Zajedno su išli u Narodno kazalište Ivana pl. Zajca, napivši se prije toga hladne vode iz fontane. Posjetili su i Art ulicu u kojoj su vidjeli mnoge postere njihovih predaka i rođaka. Ujutro bi u vrtu čitali Novi list.

Vjerujte, bila je to lijepa, odana, mačja, čupava ljubav.

- 13:32 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 27.05.2011.

IZLET PLANINARA SENIORA 15.05.2011. PJEŠAČENJEM DO ZDRAVLJA ORGANIZATOR HPD "STRILEŽ" CRIKVENICA



Posebnim smo se autobusom uputili prema Crikvenici koju smo zaobišli i skrenuli prema Novom Vinodolskom te produžili do mjesta Ledenice. Mnoštvo se planinara odazvalo. Prisutni su bili planinari gotovo iz svih riječkih društava, zatim iz Bjelovara, Virovitice, Varaždina, Samobora i Istre. "Novi List" je pisao o 370 okupljenih planinara.
Pozdravni govor uz dobra želje uputila nam je preko ogromnog zvučnika pročelnica HPD "Strilež". Podsjetila me na krimi filmove gdje se traži bezuvjetna predaja kriminalaca.
Za vrijeme vožnje profesor – planinar kratko se osvrnuo na područja i mjesta koja će nas tog dana okružiti. Mjesto Ledenice, objasnio je, dobilo je naziv po ledini, a ne po hladnoći. Spomenuo je kulu iznad Ledenica, koja je činila stratešku obranu od napadača Turaka. Govorio nam je i o Vinodolskom zakoniku. Željela sam više saznati o svemu, pa sam zavirila u knjige i Internet.
Vinodolski zakonik izvorno je napisan 1288. godine (13. Stoljeće) i u njemu se utvrđuju prava i dužnosti kmetova i feudalnih gospodara sa razrađenim kaznenim pravom. Govori se o globi za prijestupe. Donijete su i zakonske odredbe o pravim žena, o njihovoj osobnoj i moralnoj zaštiti. U 21. stoljeću žene još uvijek traže ta ista prava. U kojem su vihoru nestala sva ova prava?
Grupa od pedesetak planinara krenula je autobusom do Klenovice i tu pješačila do Smokvice i nazad.
Ostali planinari uputili su se prema vidikovcu čija se padina strmoglavo obrušila prama moru. Ono nas je obgrlilo svojim plavetnim čarima. Niski valovi milovali su luku Povile. S lijeve strane visoko na brežuljku, pozivala nas je stara gradina, Ledenička kula. Samosvjesna i zaštitna šepurila se stoljećima na vrhu brijega. Ledenička kula povezna je u lancu mnogih drugih: Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika. Ove su kule nadzirali krčki i frankopanski knezovi. Prije njih bile su dom Liburnima.
Prošavši ispod kule otvorio se pogled na "stazu kuša". Po rasutom kamenjaru s malo pijeska vladali su grmovi procvalog opojnog, mirisnog kuša. Udisali smo punim plućima. Sva moja suptilna čula priklonila su se ovom rajskom vrtu. Tu sam postala žena iz Vinodolskog zakonika: slobodna, sretna i zaštićena.
U tom kršu rastu smreke, očvrsnute od bure, kiše i snijega. Od njih se izgrađuju jarboli i putem Derešnice voze do luke. Narod je u tom kršu živio vrlo teško pa su se bavili "trajbom". Postoji anegdota: "Evo prodajem ti kravu koja daje mnogo mlijeka. Ako ne vjeruješ, pitaj moga pokojnog brata."
Dalje nas je čekao uspon uz selo Črnavac. Ovo selo ima svoju legendu: Naseljavaju ga stanovnici ličkih područja. Međutim, Turci pljačkaju životinje i imovinu, odvode ljude u ropstvo. Mještani su smislili kako da stanu na kraj ovom teroru. Porazmještali su se po rubovima jama, pustili ih u selo, zaskočili ih, poubijali u tolikom broju da ih nisu mogli sve pokopati, pa su se mnogi ucrvali. Po tome je selo dobilo naziv. U tom selu danas živi malo stanovnika. Mnogi su se iselili. Vidjela sam samo jednu noviju kuću sa crvenim krovom. Ispenjali smo se na najvišu točku koja je vezana za Kapelski put. Iznenađenje: Slijedi ponuda raznih sokova, Coca-cole, vode. Tu smo posjedali, ručali i odmorili se. Do mene je sjedio planinar iz Bjelovara. Nakon kratkog upoznavanja upitala sam ga što misli na kojoj smo visini, pod upitnikom predlažući 400 metara. Njegov odgovor: "i kusur". Dobro došao "kusur" u Primorje!
Kapelskim smo putem planinarili oko 1 sat pod budnim očima valovitih proplanaka. Oznaka nas je dalje vodila spuštajući se prema planinarskom domu "Vinište" gdje su nas pratile kišne kapi svakim korakom sve gušće. Spust je postao klizalište crne zemlje i kliskog kamenja. Postali smo planinari – akrobati, ljuljajući se s desna na lijevo, preskačući prepreke atletskim skokovima. Pri podnožju na širokoj šumskoj stazi dežurao je GSS-ov kombi. Veoma mudro! Sve su staze bile dobro označene, na raskršćima s velikom strelicom, a granje porezano. Hvala planinarima iz Crikvenice.
Došavši u Klenovicu, čekao nas je ručak. Samo kakav! Servirane su nam Omega masne kiseline i posebno značajna krumpir salata, nezaobilazna namirnica u svijetu političara.
Poneki planinari iz autobusa "seniora" željeli su plesati, ali su brzo otplesali.
Povijesno mudri, zdravstveno osnaženi, duševno ispunjeni i politički osviješteni krenuli smo putem prema Rijeci.

Silvana Milić

- 13:16 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 20.04.2011.

Presedan

Izlet planinara ''Seniora'' 3.IV.2011.
Put za Lanišće, L.D.''Brdo'', Zvončev vrh, Crni vrh, Lisina, Jurdani


PRESEDAN

S neba, visoko, sunce, pozvalo nas je na izlet. Mnogo je planinara u autobusu. Ravnom stazom brzo smo stigli do L.D.''Brdo''. Slijedi predah i dogovor. Prema Zvončevom vrhu odvaja se grupa hitrijih. Vrh je odisao smirenošću, razgranatim stablima, žamorom i srdačnošću pridošlih trinaest planinara. U taj čas pristiže planinar Vjeko i donosi sreću. Fotografija bilježi ljepotu planina. Lijepi su i planinari. Posložili smo se i ... osmijeh. Za nama ostaje Zvončev, a pri spustu susrećemo našu sljedeću grupu, upućujemo riječi pozdrava i obavezno: ''Sretno!''.
Uputili smo se prema padinama Crnog vrha. Dočekala nas je gusta borova šuma, koja je visinom parala nebom. Između borova virilo je stijenje. Bio je to naš Crni vrh. Zadovoljno smo posjedali. Ujedno je to bilo vrijeme ručka i odmora. Iz naprtnjače našeg vodiča najednom je izronila četka za kosu. U čudu sam gledala četku, koja je trebala služiti uljepšavanju. Evo asocijacije! Jedna takva četka podređena je perzijskoj, divljoj, dugodlakoj – mojoj ljubimici, čupavoj maci imenom Čupa. Nevjerojatno! Slušajte, nastaje presedan.
Spuštamo se iznad visokih padina i između gudura. Put vodi prema Lisini. Puls proljeća opija naša osjetila šumskim mirisima, rascvjetalog, poljskog cvijeća i ukrasnih grmova. Nekada obradivi vrtovi nude nam ružičaste haljine trešanja, jabuka i kruški. Poželjela sam se vinuti na krov svih ljepota. Dolaskom na Lisinu sjetili smo se planinarskog doma, ljubaznog domara i mnogo šetača, te roditelja u igri s djecom. Tužno je bilo gledati današnju ruinu.
Dalje putem, naišli smo na odlagalište gradskog smeća. Neizdrživ prati nas smrad, a jato galebova otima se za posljednje ostatke hrane. Dio asfaltnog puta čini nam se predugačkim. Stižemo u Jurdane pomalo umorni, prašnjavi. Čekajući autobus naš je vodič ponovo potražio četku. No nje nema.

NA CRNOM VRHU, 1037 M VISINE, OSTAO JE ČUČATI NAŠ PRESEDAN.

- 13:12 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

Gabriel Garcia Marquez: Posljednji pozdrav jednoga genija


Povukao se iz javnoga života iz zdravstvenih razloga.
Svojim je prijateljima poslao je pozdravno pismo:

“Kada bih samo na trenutak mogao zaboraviti da sam tek prah,
i kada bi mi Bog dao još malo života, iskoristio bih ga na najbolji mogući način…”
“Vjerojatno ne bih rekao sve što mislim, ali bih sigurno mislio sve što govorim.”
“Znao bih cijeniti stvari,ali ne zbog onoga što predstavljaju,nego zbog onoga što znače.”
“Spavao bih malo, sanjao bih više, znajući da u svakoj sekundi u kojoj zatvorimo očigubimo šezdeset sekundi svjetla.”
“Nastavio bih hodati kada drugi stanu; budio bih se kada drugi utonu u san."
“Ljudima bih pokazao kako se varaju kada misle da zaljubljenost prestaje sa starošću…ljudi, naime, postaju stari kada prestaju biti zaljubljeni.”
“Djetetu bih dao krila, ali bih ga pustio da samo nauči letjeti.”
“Starim bih ljudima rekao da zaborav - a ne starost – donose smrt.”
“Toliko sam naučio od ljudi…
Naučio sam da svi hoće živjeti na vrhuncu planine, a nisu spoznali da je prava sreća u načinu na koji se čovjek uspinje do vrhunca.”
“Shvatio sam da kada novorođenče prvi puta svojom ručicom uhvati prst svojega oca, ono ga se drži zauvijek.”
“Shvatio sam da čovjek drugoga čovjeka smije gledati s visine samo kada mu pomaže da se pridigne.”
“Toliko sam toga od vas naučio!
No, sve će mi to biti od male koristi, jer kada sve to bude složeno u kovčeg, ja ću biti na umoru.”
Kaži što osjećaš i čini što misliš.
Sutrašnjica nije nikome zajamčena, ni mladima ni starima.
Možda danas posljednji puta gledaš one koje voliš.
Nemoj, dakle, oklijevati. Djeluj danas, jer sutrašnji dan možda nikada ne će stići, i sigurno će ti biti žao onoga dana kada nisi uzeo vremena za osmijeh, za zagrljaj, za poljubac, onoga dana kada si bio prezaposlen da bi im uputio posljednju želju.

Budi blizak onima koje ljubiš;
prišapni im da ih trebaš; ljubi ih i dobro se brini za njih;
uzmi si vremena reći “razumijem te”, “oprosti”, “molim te”, “hvala”, i sve ostale riječi ljubavi koje znaš.

Pokaži svojim prijateljima i dragima
koliko su ti važni.

Ako to danas učiniš,
sutrašnji dan ne će biti kao jučerašnji
,
… što i nije beznačajno.
Razmisli…

- 13:10 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 30.03.2011.

Izlet planinara ''SENIORA'' 20.11.2010.

POKLON – PLANIK – ''BRDO'' – VEPRINAC


Planinski vjetar uz kristalno sunčan dan upravo je bio namijenjen planinarima. Dvije grupe bez teškoća dolaze na Planik. Neki planinari iz drugih društava pridružili su se ovom uvijek atraktivnom izletu. Svaki poveći kamen na Planiku bio nam je zaštita od vjetra. Tu smo prezalogajili, upisali se u knjigu, upotrijebili pečat. Pozdrav nam je uputila planina – kraljica, Učka. Pitoma. Visoki metalni relej odudara na njoj. Pogled je uhvatio krivudave obronke Hahlića, Obruča, Gumanačke. Na Malom Planiku dojmila nas se manja grupa planinara.
Nastavljamo putem ispod Malog Planika uz vodiča koji preporuča da ga slijedimo. Nema svugdje planinarskih markacija. Naše su cipele veselo preskakivale grančice i grane, kamenje, nakupine lišća i kliske terene.
Odu proljeću uputili su veseli, šareni šafrani rastući na tankoj nožici, bezbrojni žuti jaglaci i bijele klimave visibabe. Sa visokih krošanja čuo se raznolik cvrkut ptica i mi smo postali dio tog čarobnog trenutka. Stopili smo se u bilu prirode.
Došavši na ''Brdo'', posvetili smo mu deset minuta odmora. Nastavak slijedi do Veprinca. Planinari su i čarobnjaci. Iz naprtnjače planinarka nudi čokoladu, kao listići tanku, pakovanu u nježnom omotu. Veoma ukusna. Bila je to prava nagrada.
Osobno, nedostajalo mi je samo jedno jedino.
Jedino jedno.

Silvana Milić

- 19:51 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Priče, putopisi, poezija

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se