ČUPA
Zapravo, rodila sam se kao Čupka, ali mi se moja osobna njegovateljica obraća nadimkom Čupa. Osnovna misao moje sluškinje prvenstveno je brinuti se o mojoj ugodi. Dobro me hraniti, utopliti, njegovati.
Volim jesti pržene ribe, naravno, bez kosti i repa, pečeno pile, piti Bioaktiv.
Pokušavam joj to vratiti predenjem, maženjem i hvatanjem miševa, velikih skakavaca, gušterica. Ponekad uhvatim pticu. Sve joj donesem na balkon.
Vlasnica ne veliča uvijek moje vještine. Baš je čudna!
Lijeno sam ležala u svojem krevetiću i razmišljala što dalje.
Kada bi padala kiša i bilo loše vrijeme, pretvarala sam se u zvijer. Imam u sebi takve gene. Preci su mi divlje, sibirske mačke. Željela sam skočiti do Cresa, na Trg bana Jelačića, na glavu hranilice, dobro je izgrepsti i izgristi. Valjati se u vrtu po mekoj zemlji. Volim plavičasto nebo i zvijezdu Sjevernjaču.
U Rijeci na Trgu Sv. Artija živio je čupavi, sivi mačak, imenom Čečenko. Njegova dijela govorila su više od riječi. Početkom proljeća sadio je cvijeće i slao ga u Nacionalni park Mljet. Ne samo da je volio Čupu, nego joj je svakog dana slao osjećajna, mirišljava pisma i žarko crvenu ružu. Rodila se ljubav. Dane su provodili zajedno.
Posjetili su Gorski Kotar, hrvatske otoke, Čupin krevetić. Željeli su imati dijete. Puno male sićušne dječice.
Zajedno su išli u Narodno kazalište Ivana pl. Zajca, napivši se prije toga hladne vode iz fontane. Posjetili su i Art ulicu u kojoj su vidjeli mnoge postere njihovih predaka i rođaka. Ujutro bi u vrtu čitali Novi list.
Vjerujte, bila je to lijepa, odana, mačja, čupava ljubav.
Post je objavljen 19.04.2012. u 13:32 sati.