srijeda, 20.04.2011.
Presedan
Izlet planinara ''Seniora'' 3.IV.2011.
Put za Lanišće, L.D.''Brdo'', Zvončev vrh, Crni vrh, Lisina, Jurdani
PRESEDAN
S neba, visoko, sunce, pozvalo nas je na izlet. Mnogo je planinara u autobusu. Ravnom stazom brzo smo stigli do L.D.''Brdo''. Slijedi predah i dogovor. Prema Zvončevom vrhu odvaja se grupa hitrijih. Vrh je odisao smirenošću, razgranatim stablima, žamorom i srdačnošću pridošlih trinaest planinara. U taj čas pristiže planinar Vjeko i donosi sreću. Fotografija bilježi ljepotu planina. Lijepi su i planinari. Posložili smo se i ... osmijeh. Za nama ostaje Zvončev, a pri spustu susrećemo našu sljedeću grupu, upućujemo riječi pozdrava i obavezno: ''Sretno!''.
Uputili smo se prema padinama Crnog vrha. Dočekala nas je gusta borova šuma, koja je visinom parala nebom. Između borova virilo je stijenje. Bio je to naš Crni vrh. Zadovoljno smo posjedali. Ujedno je to bilo vrijeme ručka i odmora. Iz naprtnjače našeg vodiča najednom je izronila četka za kosu. U čudu sam gledala četku, koja je trebala služiti uljepšavanju. Evo asocijacije! Jedna takva četka podređena je perzijskoj, divljoj, dugodlakoj – mojoj ljubimici, čupavoj maci imenom Čupa. Nevjerojatno! Slušajte, nastaje presedan.
Spuštamo se iznad visokih padina i između gudura. Put vodi prema Lisini. Puls proljeća opija naša osjetila šumskim mirisima, rascvjetalog, poljskog cvijeća i ukrasnih grmova. Nekada obradivi vrtovi nude nam ružičaste haljine trešanja, jabuka i kruški. Poželjela sam se vinuti na krov svih ljepota. Dolaskom na Lisinu sjetili smo se planinarskog doma, ljubaznog domara i mnogo šetača, te roditelja u igri s djecom. Tužno je bilo gledati današnju ruinu.
Dalje putem, naišli smo na odlagalište gradskog smeća. Neizdrživ prati nas smrad, a jato galebova otima se za posljednje ostatke hrane. Dio asfaltnog puta čini nam se predugačkim. Stižemo u Jurdane pomalo umorni, prašnjavi. Čekajući autobus naš je vodič ponovo potražio četku. No nje nema.
NA CRNOM VRHU, 1037 M VISINE, OSTAO JE ČUČATI NAŠ PRESEDAN.
- 13:12 -
