POKLON – PLANIK – ''BRDO'' – VEPRINAC
Planinski vjetar uz kristalno sunčan dan upravo je bio namijenjen planinarima. Dvije grupe bez teškoća dolaze na Planik. Neki planinari iz drugih društava pridružili su se ovom uvijek atraktivnom izletu. Svaki poveći kamen na Planiku bio nam je zaštita od vjetra. Tu smo prezalogajili, upisali se u knjigu, upotrijebili pečat. Pozdrav nam je uputila planina – kraljica, Učka. Pitoma. Visoki metalni relej odudara na njoj. Pogled je uhvatio krivudave obronke Hahlića, Obruča, Gumanačke. Na Malom Planiku dojmila nas se manja grupa planinara.
Nastavljamo putem ispod Malog Planika uz vodiča koji preporuča da ga slijedimo. Nema svugdje planinarskih markacija. Naše su cipele veselo preskakivale grančice i grane, kamenje, nakupine lišća i kliske terene.
Odu proljeću uputili su veseli, šareni šafrani rastući na tankoj nožici, bezbrojni žuti jaglaci i bijele klimave visibabe. Sa visokih krošanja čuo se raznolik cvrkut ptica i mi smo postali dio tog čarobnog trenutka. Stopili smo se u bilu prirode.
Došavši na ''Brdo'', posvetili smo mu deset minuta odmora. Nastavak slijedi do Veprinca. Planinari su i čarobnjaci. Iz naprtnjače planinarka nudi čokoladu, kao listići tanku, pakovanu u nježnom omotu. Veoma ukusna. Bila je to prava nagrada.
Osobno, nedostajalo mi je samo jedno jedino.
Jedino jedno.
Silvana Milić
Post je objavljen 30.03.2011. u 19:51 sati.