četvrtak, 31.07.2008.
SMS - Do bola
Da budeš sretna, da budeš voljena,
oduvijek samo to sam htio,
da nekog voliš i taj ne'ko da budem ja,
ali to nikad nisam bio.
Od mene ostaće, znam, samo sjena
kad jednom kažeš mu ''Da!'' za sva vremena.
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim,
a volim te do bola.
Kojim ću putem do dna
to samo moja duša zna,
ranjena, napukla na pola.
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim,
a ja te volim više.
Al' vidim da nemam kud,
da na mom srcu uzalud
tvoje ime piše.
Budi mi sretna i ja ću usnama
osmijeh nakratko da vratim.
Vremena imam, život je predamnom
cijeli da za tobom patim.
Od mene ostaće, znam, samo sjena
kad jednom kažeš mu ''Da!'' za sva vremena.
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim,
a volim te do bola.
Kojim ću putem do dna
to samo moja duša zna,
ranjena, napukla na pola.
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim,
a ja te volim više.
Al' vidim da nemam kud,
da na mom srcu uzalud
tvoje ime piše.
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim,
a volim te do bola.
Kojim ću putem do dna
to samo moja duša zna,
ranjena, napukla na pola.
Kako ću živjeti s tim
ako ti sreću poželim s njim,
a ja te volim više.
Al' vidim da nemam kud,
da na mom srcu uzalud
tvoje ime piše.
- 20:51 -
ponedjeljak, 28.07.2008.
Sada znam da je stvarno kraj
Upravo se večeras dogodilo ono čega sam se bojao...
21:03h
- Hej imam onak sretnu vijest...
- Kad si me se sjetila očigledno je sretna. Jedino ne znam za koga?! Za tebe, za vas ili? Šta je? Trudna si i udaješ se?
21:08h
- Oho,pun pogodak!
- Bilo je samo pitanje vremena. Ništa... Sretno! Uživaj... To je to!
21:13h
- A jebiga,kad sam to najmanje htjela,dogodilo se... Netko je prvi morao razbiti led,tj. napravit sranje!
- Kada nešto ne želiš da se dogodi, obično se baš to dogodi. Ne znam šta da ti kažem... Nisam siguran koliko si ti sretna zbog toga, on vjerojatno jest, a mene ne moraš ni pitati kako se osjećam nakon ovog saznanja.
21:20h
- Ma sretna sam,sam mi je malo bed zbog svatova,e... Nemoj biti u depri,nađi dobru curu i učini istu stvar!
- Samo ti uživaj i budi sretna. Zaslužila si to. Naći ću si neku curu jednog dana... Valjda... No, niti jedna neće biti kao ti. Mogu li te unaprijed zamoliti za sliku tebe u vjenčanici?
21:26h
- Ne... Biti ću debela,i neprepoznatljiva,tako da NE!
- Znao sam da ćeš naći izgovor.
21:29h
- Dobro,pošalji adresu pa ćeš vidjet,sad sam se povećala za dva konfekcijska broja,a ne za tri mjeseca!
- Čujemo se nakon tvog vjenčanja ako mi zaista budeš htjela dati fotku. Čuvaj se i ne brini za konfekcijske brojeve.
21:33h
- Hahaha... Kaže twiggy osoba!
- Uglavnom... Hm!
Tako je tekao razgovor od početka do kraja putem SMS-a između moje bivše cure Nađe i mene.
Sada je stvarno kraj...
- 22:20 -
subota, 26.07.2008.
Premotam malo unatrag, pa stisnem Play
...i stvar krene od prošlog petka kada sam išao po sestru u Osijek. U autu mi je svirao prvi album grupe Ramirez. Stalno sam se vraćao na ''Iste cipele''. Pjesma mi je tako prejebeno odlična. Stalno sam ju pjevušio i onda CD u mojoj glavi preskoči. Izgleda da je izgreban. Biti će da je brazda duboka kada je laser počeo očitavati tek od srijede kada sam navečer na HRT1 gledao film ''Fallen'' (Pali anđeo) sa zgodnim Denzelom Washingtonom. Čini mi se da gotovo u svakom filmu gdje glumi postoji scena sa njim gdje je u socijalnim bijelim boksericama u kojima mu se ne ocrtava ni kurac, a kamoli guza, ali je zato uvijek u uskoj bijeloj majici kratkih rukava preko koje se jako dobro ocrtavaju izbočine svih njegovih mišića.
Ovaj mu je film odličan kao primjerice onaj ''The Bone collector'' (Sakupljač kostiju) gdje mu je društvo pravila Angelina Jolie. O čemu se u ovom filmu radi? E, pa radi se o tome da detektiv Odjela za umorstva, John Hobbes (Denzel Washington), svjedoči smaknuću serijskog ubojice i teškog psihopata Edgara Reesa, nakon čije se smrti ubojstva počinju ponavljati što zbunjuje policiju; je li u pitanju suučesnik, imitator ili nešto treće... Kasnije sve upućuje kako se prilikom Reesova smaknuća oslobodila nekakva zla sila, pradavni demon divljine, odnosno pali anđeo Azazel koji je osuđen da bez oblika luta svijetom i nastanjuje tijela živih bića, prenoseći se iz jednog u drugo najobičnijim dodirom.
CD opet malo preskoči i prebaci me na četvrtak navečer i film na Novoj TV ''Don't say a word'' (Ne reci ni riječ) koji sam pogledao i koji me također oduševio. Inače nisam baš ljubitelj Michaela Douglasa, ali... Film je stvarno super. Radi se o tome da grupa lopova ukrade nekakav dragulj, ali na kraju prevare šefa bande i otmu dragulj. Nakon desetak godina, psihijatra Nathaniela Conrada (Michael Douglas) pozovu da pregleda poremećenu djevojku Elisabeth (Brittany Murphy). Tog trenutka, stari šef bande, Patrick otme Nathanovu kćer, te ga prisili da od Elisabeth sazna tajni broj koji će ga odvesti do dragulja. Film je tijekom cijele radnje napet, a Brittany Murphy me oduševila svojom ulogom. Stvarno je odlično odglumila.
Petak. Jutro. Obrijao sam se. Razmišljam o sinoćnjem filmu. Gubim se... CD u glavi preskače. Ove digitalne stvari zaista nekad znaju zadavati glavoblje. Uzimam aspirin. Kuham si kavu i ne znam je li aspirin već počeo djelovati ili mi je bolje od samog mirisa svježe kuhane kave...
CD je proradio na prošloj suboti. Preskočio je unatrag. Večer je. Idem van. Ana i Ivana dolaze po mene. Odlazimo u Našice. Na benzinskoj kupujem litru piva i kutiju cigara. U parku smo Ivana i ja ispili litru i malo me već zanosilo. Stvarno sam ispao iz štosa... Odlazimo u Cristu i sjedamo na terasu. Nema konobara. Odlazim unutra i naručujem cugu. Poznajem konobara, ali se ne mogu sjetiti imena. Dva piva i bijeli bambus stižu za naš stol. Kasnije smo otišli u Dance. Cajke deru. Opet pivo. Nije mi dobro. Izlazim van na zrak. Lik me žica cigaru. Ne dam!! Vraćam se unutra. Sada mi je dobro. Naručujem si gin-tonic. Volim taj okus. Nešto kasnije odlazimo. Ana i Ivana me ostavljaju ispred kuće. Liježem u krevet i pišem Saši poruku. Prokleti srcedrapajući SMS...
Prokleti CD ponovno preskoči i sada konačno nekako normalno radi. Jučerašnja je večer. Saša me zove da dođem k njemu. Otišao sam kod njega. Provocirao me oko poruke. Idiot! Na kraju ga poljubim i legnem pored njega na trosjed. Znam, rekao sam da neću tako šta više dopustiti. Proklet bio! No, srećom nije otišlo dalje od poljubaca. Srećom! Zato sam ja njega podbadao oko Igora, njegovog sadašnjeg i istovremeno se osjećao tako jebeno jeftino... Dolazim u 4h ujutro kući i direktno idem u krevet.
Otvorio sam oči. Starci su nešto raspravljali u kuhinji i ti glasovi su mi išli na živce. Bilo mi je hladno u sobi. Sklupčao sam se u krevetu. Konačno sam ustao. Poželio sam barem malo Jack Daniel'sa da isperem sinoćnji trenutak slabosti iz usta.
CD ne radi dobro... Stalno neki klinac preskače. Vadim ga van... Tišina se prosula prostranstvom... Uživam...
- 20:21 -
utorak, 22.07.2008.
Ljubavna priča u Osijeku
- 18:20 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
subota, 19.07.2008.
Ramirez - Iste cipele
Tko je to sad tu?
Tko su ti ljudi na cesti?
Svi u glas govore,
a ti samo htjela bi sjesti.
Ne znam zašto plačeš
i zašto se čuju sirene...
Čemu sva ta svjetla?
To sigurno nije zbog mene...
Gle, tamo netko leži,
ne vidim baš sve.
Smiješno, al' mislim da nosi
iste cipele.
Imali smo sreću...
Dobro je da kasnimo...
Zamisli, kako čudno
baš tu je, pred mojim ulazom.
Bojim se da je loše,
uopće se ne miče.
Nije mi baš jasno
zašto mu ti nosiš svijeće.
Gle, tamo netko leži,
ne vidim baš sve.
Smiješno, al' mislim da nosi
iste cipele.
I tko sebi daje za pravo
da sve zaustavi?
Pristajem samo na jedno;
da netko nekog na kraju ostavi.
- 14:25 -
ponedjeljak, 14.07.2008.
Big Brother slabo vidi
U četvrtak sjedim kod Andree u stanu na krevetu, pijemo kavu i razgovaramo. Zazvoni mi mobitel. Pogledam tko me zove, a ono nepoznat broj. Javim se... S druge strane me glas pozdravi i pita jesam li to ja. Potvrdno odgovorim, a on nastavi kako me zove sa RTL Televizije da me obavijesti kako sam prošao u drugi krug izbora za Big Brother, te da je audicija u nedjelju u 9h. To je bilo to! Ostao sam isprva bez teksta, a Andrea me gledala šta mi je. Rekao sam joj da ne znam da li da skačem od sreće, da plačem ili da se bacim sa njenog balkona. Rekao sam joj o čemu se radi, jer nije znala ni da sam se prijavio.
Prošlo je dosta vremena otkako sam ispunio prijavnicu i poslao je, pa mi ni na kraj pameti nije bilo... Mislio sam da ako do sada nisu ništa javili, niti neće. Kad, gle! I tako su se malo dojmovi spustili na normalnu razinu...
Nedjelju ujutro vozio sam se za Osijek na audiciju i slušao prvi album grupe Ramirez i pjevušio ga. Stara je išla sa mnom. Došao sam tamo i vidim samo 14 ljudi. Sa mnom 15. Prvo što sam pomislio je da smo samo mi iz cijele Slavonije izabrani, pa sam procjenjivao kandidate ni sa kime stupajući u nekakav kontakt. Kasnije su nas pozvali u nekakvu malu salu u Hotelu i na naljepnice ispisali naša imena. Zatim smo si ih polijepili na prsa. Nakon toga su nas prebacili u drugu prostoriju u kojoj su bila tri stola. Za svaki stol je trebalo sjesti po 5 osoba. Sjeo sam za prvi. Tu su još sjele dvije cure i dva dečka. Cure su bile vrlo zanimljiva fizičkog izgleda, ali dečki baš i ne.
U prostoriju je uletio neki tip i rekao nam kako će on doći do svakog stola kako bi popričao sa svima nama, a također i još dvije cure. Tip je postavljao preglupa pitanja, na osnovu naših odgovora nas je valjda bodovao u svojoj glavi. Pitanja su bila u vezi Showa, ali ipak glupa... To je barem moje mišljenje. Morali smo se nas 5 međusobno nominirati. To je bilo zanimljivo čuti koga i zašto na osnovu tako kratkog (ne)poznavanja. Ja sam dobio dva glasa i to od muškog dijela. Jedan je rekao da sam prepovučen i pretih, što je zapravo i istina. No, meni treba nekoliko minuta da se ja opustim u nepoznatom društvu i da procjenim tko je kakav, što po izgledu, što po spiki koju prodaje. No, znam i ja jezik razvezati... Drugi je rekao da mu se moj fizički izgled ne sviđa. Kada sam to čuo, prvo mi je palo na pamet ''Hello! Čovječe, jesi gej, pa ti nisam sexy ili koji kurac?!''... Ni on se meni nije fizički svidio. Hahahahaha... No, onda ga je ovaj tip stalno provocirao podpitanjima... Na pitanje zašto bi trebali ući u Show su svi nekako OK odgovorili, a ja sam nadrobio nešto da ni sam ne znam što. Nekako sve nepovezano... Kasnije su samo promatrali o čemu pričamo međusobno, a prevrtjeli smo zaista svakakve teme. Od prehrane, pa do depiliranja muških prsa i općenite depilacije. To je trebalo slušati... (Brijanje?! Ne dolazi u obzir... Uzemš od cure trake za depilaciju i priljepiš na bradu, pa povučeš. (Dečki, nikako ne pokušavajte! Navodno boli k'o sam vrag.)) U početku svega toga me malo derala nervoza, ali popustila me kada je preostalo četvoro kandidata koji su sjedili za istim stolom razvezalo jezike. Uvidio sam da imaju zaista zanimljiv život prepun događanja što se ne bi moglo reći i za mene, jer dosta monotono živim.
I tako su se svi oni izredali za stolovima i povukli se na minutu da bi nam rekli kako nitko od nas 15 nije osoba kakvu traže za Show. Svi smo se međusobno blijedo pogledali u nevjerici. Nisam osjetio nikakvo razočaranje, jer sam to i očekivao. Nisam ja te sreće da me pukne nešto takvo. Nemam nešto posebno zanimljiv život, niti sam nešto poseban u pogledu fizičkog izgleda, tako da... Mislim da mi je najveći adut moj psihološki profil, ali da bi se on otkrio potrebno je dosta vremena, a oni ga nisu imali. Eto, za uspomenu mi je ostala Big Brother naljepnica na kojoj je ispisano moje ime. Ipak ja nisam rođen pod sretnom zvijezdom, ali bih svakako išao do kraja da su me stavili u Show.
Saznali smo da ima još dosta grupa po petnaestero ljudi koje će biti poslije nas... Otišli smo na kavu. Tu smo se još malo bolje upoznali. Zaista smo svi različiti, a od svih me se najviše dojmila medicinska sestra i bajkerica Andrea (ne, to nije ona Andrea s početka posta). Cura je super! Simpatična, pristupačna i sa dosta toga zanimljivog u životu. Nju bih definitivno poslao u Show. Vlatka je isto zanimljiva. Pljunuta Demi Moore u filmu G. I. Jane. I... Tako... Eto... Ispili smo kavu, popričali, razmijenili brojeve mobitela... Valjda ćemo ostati u kontaktu. Nadam se. A već je bilo spominjanje i neke iduće kave. Nadam se da će je zaista i biti, jer bih htio nastaviti ovo poznanstvo, prijateljstvo sa ovim zanimljivim ljudima. Ako ništa drugo, barem sam upoznao njih četvoro koji su fora i zanimljivi.
Zanima me samo koji će to ljudi biti u ovogodišnjoj sezoni Showa. Da vidim baš kakve su to profile ljudi tražili. A Tajland ću sigurno posjetiti sa vlastitim novcima jednog dana, neozvučen i bez kamera oko sebe. Možda jedino sa privatnom kamerom... A do iduće prijave (jer ću se prijaviti i slijedeći puta, ako bude bilo Showa) ostavljam Velikom bratu jedan veeeeliki belj...
- 19:36 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.07.2008.
Luka Nižetić - Ponekad poželim
Obuci haljinu
cipele najljepše što imaš
na lice stavi smijeh
a ja ću doći po tebe
kad krene ova noć
tisuću koraka za dvoje
zapleši sa mnom ovaj ples
U ponoć zvoni sat
nježna i lagana k'o svila
zaustavljaš mi dah
neću ti reći, jer već znaš
e, kad bih mogao
sad bih poletio bez krila
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Nad morem mjesec mlad
u oči skupila si zvijezde
k'o nikada do sad
srce mi šalje dobru vijest
e, kad bih mogao
sad bih zaustavio vrijeme
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Dok plešeš sa mnom ovaj ples...
Dok plešeš sa mnom ovaj ples...
- 20:08 -
utorak, 08.07.2008.
Smrt nedjeljom, idiot ponedjeljkom
Baš se nekako tromo osjećam posljednjih dana. Nezainteresirano za neke stvari koje moram obavljati, raditi... Užas!
Vikend mi je prošao prilično čudno, nesvakidašnji. Petak kao i svaki petak, a subota... Nisam mislio da ći ići van. Trebao sam ostati doma i učiti za ispit. No, jebeš štrebanje! Ajmo van... Znam da je Mirja radila drugu i da poslije posla ide dečku. Ani sam se javio, poslao joj SMS, ali nije ništa odgovorila. Ništa, Saša me zove da dođem do njega na kavu. Kavu u 23h?! Vratio se iz Njemačke od brata i otišao sam do njega. Standardno! Dođem, a on se baš ide istuširati... Ne znam ima li to već kakvo značenje?! Ništa, ušao sam u kuću... Sjeo, zapalio. Na TV-u je išao film Ralje, a iz zvučnika prijenosnog DVD playera je dopirao novi zvuk Colonije. Kupio je novi CD album u Zagrebu i to zbog samo jedne pjesme. Glupan! ...pa tko još kupuje original CD zbog samo jedne pjesme?! Jebalo ga Mirno more, al' dobra je pjesma... Ipak mi je najbolja Ostavi trag. Dok se on istuširao, ja sam skuhao kavu. Bio je sav sjeban, jer je krečio sobu... A fina guza naučila sve na gotovo i da za njega drugi rade. Nisam mogao vjerovati da je sam nešto radio, da nije zvao majstora da mu to napravi. Valjda zove majstora i kada mu rikne žarulja negdje, pa da ju majstor promijeni. Uglavnom, kasnije mu se javio Igor. Doći će. To je značilo da se ja moram što prije izgubiti dok se on dofura iz Osijeka. Jadno! ...očigledno je da Saša sav treperi kada se tako nešto treba odigrati. A Igor je previše ljubomoran. Ne znam šta bi rekao na to da zna da je Saša bio jedne večeri vani sa mnom?! I tako sam se ja izgubio do Našica. Zlatko je bio sa svojim društvom i cugali su. Blago njima, a ja se vozam k'o smrdljiva riba. Došao sam do njih i bilo je super... Zajebancija i opuštena atmosfera na visini. Šteta što je Marin otišao taman kako sam ja došao. Nije znao da ću doći.
Nedjeljno jutro uvijek prespavam. Poslijepodne sam proveo od stolice do stolice. Nije mi se dalo učiti. Predvečer sam oprao auto. Stara nije mogla vjerovati... Baš sam ga lijepo sredio i onda mi dođe reći da idemo na sladoled. Savršeno! Kao prvo - sredim auto i onda bi se mačka išla provozat... Kao drugo – cijela obitelj na sladoledu... Strava! Došli smo u slastičarnu i samo što smo sjeli, počne nekakva straka na terasi. Neka žena počela jaukati... Koji kurac?! Isprva smo mislili da je njihov pas nešto napravio, kad ono - muž joj se srušio. Srce, izgleda. Moja stara odmah tamo skočila, led za vrat i šta ja znam. A ja se ukomirao na stolici i promatram. Užasna situacija... Ne znaš šta bi. Ovi su u međuvremenu zvali hitnu i prošlo je sigurno nekih petnaestak minuta dok su došli, a u međuvremenu su ga uspjeli održati na životu. Došla je hitna i odmah je uslijedilo stručno oživljavanje. Dobio je nekoliko doza adrenalina. Sve je to trajalo nekih dvadesetak minuta. Sjedim. Promatram. Ljudi oko mene svi u čudu. Stari se sav uzjebo i kao da idemo kući... Onda sam se ustao i još gledao kako ga pokušavaju oživjeti i... Bilo je gotovo. Stravično! Čovjek mi je doslovce umro pred očima. Srećom, dobro sam to sve podnio, jer se obično na takve situacije i ine stvari totalno ukomiram. Sestra me pita da li sam OK i da li ću moći voziti... Sjeli smo u auto i ja zapićio doma. I onda me pita hoćemo li ići u drugu slastičarnu i naglo skrenem. Pojeo sam svoj sladoled i pola njezinog. Stari je nešto gunđao da mu je preslatko... Mislio sam u sebi ''Hoćeš i ti riknit?!''. Konačno smo došli doma i ja sam otišao direktno u krevet.
Ponedjeljak, 5h ujutro. Ustajanje. Spremam se za Osijek. U 6:30h krećemo. Staru ostavio na poslu i produžujem za Osijek. Išao sam po potpis iz TZK-a, odnosno prijepis potpisa iz starog u novi indeks. Došao sam pred Iktus na Promenadi. Bilo je 20 do 8h. Sjedim na klupici. Zapalio. Vidim, još se ljudi okupilo. Neki su došli odraditi zaostatke, neki samo po potpis. Minute su prolazile... Profesora nema. Velika većina ih je odustala više čekati ga. Onda je jedan dečko otišao u Iktus vidjeti gdje je profesor. Netko ga je zvao iz Iktusa... Profesor spava. Poludio sam. Nas je četvero na kraju ostalo ga čekati. Sunce je već lagano peklo, ali su nailazili nekakvi oblaci, pa su na nekoliko trenutaka prekinuli prženje. Preko, sa Kopike je dopirala glazba i bilo je dobro dok Maja Blagdan nije zarevila Bijele ruže. Onda je naišao jedan oblak iz kojega je palo nekoliko kapi, a profesora još nema. A nas četvero već živčani. Kad, evo, ide profesor... Obučen kao za na plažu. Na biciklu. Sunčane na nosu. Ide prema nama. Usta otvorena. Kako mi je došlo da ga mlatnem preko njih... Brzinski pogled na sat. 20 do 10. Pita nas da li mi njega čekamo... Mi svi potvrdno odgovorimo, ali sa tonom arogancije i živčanosti. Na to će on nama ''Odlično!'', pomislih u sebi ''E, idiota!''... Ispitao nas tko šta treba i sav bahat, kao i uvijek, da nam potpise koji smo trebali. Odoh zatim na faks, prijaviti Jeleni ispite i zatim sam došao do nje na kavu. Prešli smo neke teme još iz zajedničkog osnovnjaka, pa šta je bilo u međuvremenu dok se nismo sreli na faksu... E, legenda... Bilo je super malo se opustiti u normalnom razgovoru nakon čekanja onog bahatog idiota. Krenuo kasnije za Našice. Pokupio staru sa posla. Došao kući. Jeo i u krevet. Probudio se predvečer i ostatak večeri proveo pred kompjuterom. Nije mi se dalo učiti. I onda odjednom nevrijeme i nestane mi struje. Popizdio sam i po ne znam već koji put prokleo selo svoje malo. Otišao spavati.
Danas sam opet prespavao pola dana. Evo me na netu... Pišem post na Blogu i sada bi konačno trebao ići učiti. Valjda će mi ostati nešto u glavi. Razmišljam si da neću ići spavati noćas. Ujuto u 8h je ispit i nadam se da će biti pismeni.
- 17:32 -
nedjelja, 06.07.2008.
Dr. Alban - Born in Africa
The past has gone
The future is yet to come
Hear this
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
True born Africa I true
Cause I was born in Africa
Jah know
Say mi come from Nigeria land of oil
Land of diamond gold sugarcane
We plant cossawa & sweet potations
We have a lot of thing but no discipline
That is we got from colonialism
All this was Babylon business
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
White man never give up Africa
White man never give up the business
Why this division in Africa
Why this division in the system
It doesn't have no moral no self? conches?
Some of them went to America
Some of them went to the Carribien
Some of them died other Atlantic
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
South Africa Egypt
Libya Algeria
Zimbabwe Mozambique
Angola Rwanda
Nigeria Morocco
Tunisia Ghana
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
Going back to my root
Born in Africa
'cause I'm born in Africa
Born in Africa
- 17:33 -
utorak, 01.07.2008.
Tourists4Development - Burundi
Naiđoh na ovaj dokumentarac, reportažu sa putovanja nekih ljudi po Bujumburi u Africi. Odličan je, zanimljiv i poučan filmić. Uživajte!
T4D Burundi - Clip1 - Intro
T4D Burundi - Clip2 - Hotel Club du Lac Tanganyika
T4D Burundi - Clip3 - Lake Tanganyika
T4D Burundi - Clip4 - Bujumbura City
T4D Burundi - Clip5 - Kamenge & Ceres
T4D Burundi - Clip6 - Small Lakes Region
T4D Burundi - Clip7 - Gitega City
T4D Burundi - Clip8 - Burundi's Garden
T4D Burundi - Clip9 - Rusizi Natural Reserve
T4D Burundi - Clip10 - Busekera
- 22:37 -
