...u indigo svijetu

Glasno buđenje mislima
Stotine namrštenih glasova
Bune se jer oni vole tople snove.
Siječanjska gladna zima grize tijelo
Trčim na vršcima prstiju.
Ah,danas puše bura...
Zato je kosa tako neuredna!
Odjednom zatišje..
Krepka pomisao na Tebe
Oboren pogled i smješak u kutu.

Struje kraj mene šarena vozila
Još mrak nas svih obavija
Tek iza kojeg oblaka
Črveno sunce probija..

Korz zjevne poglede pratim Ga.
U nekim novim oblicima...
Danas je nježan i tih
Čini se tako lijepim.

Tapkam niz rijeke nekih ulica
Koje odjednom postaju moje
Putujem sivilom kamena i sjena
A ljepota iz njih vrišti.
Gledam stotine novih i starih lica
Jutros sam raspoložena za pozdrave.
Poznato ruho grada
Sada izgleda potpuno okrenuto
Nosim ga s dosad neviđene strane.

Prepoznajem melodiju što vuče se kroz misli
Prepoznajem i te osjećaje....
Konačno su slobodni
Bez kontrole vrludaju
I svugdje znatiželjne nosiće guraju
Pa što ako se smijem bez razloga?!

Stižu i prvi predstavnici ljudskosti
Heh,smiješni su u noćnim kapicama..
Oni ne čuju budilicu osjećaja.
Velike i teške riječi kotrljamo
A mene i ne zanima o čemu govorimo.
Pogled mi bježi na glasnika Tebe
Pa tko bi vjerovao da će mi ta stvarčica 21.stoljeća,
Postati tako sveta?

Joj koliko ljudi...
Koliko riječi,ideja.buke...
Strijelice poezije
I pametne metafore
I svih pokušaja da se nekom svide
Nešto malo matematike i pokoja knjiga,
Ah, danas su u meni tako tihi...
Ja tek neprimjetno klizim zrakom.

Bojim se da u silnoj sreći nestajem.
Dok gledam objektivima ljubavi
U jednom paketu ljepote
Sve je jednolično savršeno.
Pitam se:
„Mijenjam li se?“

Evo..stigao je i vječni pratioc
Donio mi je tišinu na krilima noći,
Svi su glasovi umorni,
Veliki su ljudi zaspali
E sada je trenutak
Kada sam najsitnija...
Moje oči su uz pratioca
Jer znam da on gleda i Tebe...
U dubokim snovima,
Mekanim osmjesima
I pokojim teškim uzdasima...

U mislima s Tobom,
Ovo je jedino doba kad sam spokojna