...u indigo svijetu

Tjelesa u rijekama plutaju
U žutim i mutnim vodama
Krste nas grijesima
Naših davno mrtvih predaka...
Dajte nam novo krštenje
Pravo na naš život...

U djetinjstvu namazanih očiju
Kroz naočale laži gledamo
Pa kasnije glupo govorimo
Da je Ljubav ta koja je slijepa....

Oslikavaju se đavli
U osmjesima mladih,pohotnih žena
Bujne guje u njedrima
Hihoću se Sudnjem danu..
A ne znaju da stvoriše Pakao na zemlji

Mi smo nekolicina pobunjenih učenika
U klupama pokvarenog doba
Čista srca prodorno
U oči vas gledamo...
Spusti glavu niže,
Sram iz tebe izdiše....

Leži dama u krevetu
Na crnom baršunu
Napola otkrivena
Mašta o njegovom pokretu.
I sve bi dala
Da pleše na ritam njegova disanja
Da uzdiše na njegovim preponama
Samo da je On opet tu.

Žali za propustima
U tako davnim danima
Izgubljenim zlatnim trenutcima
I tim pjesničkim poljupcima
Vjeruje da se samo jednom ljubi,
A ipak se još jednom nada....


Što toj lijepoj dami reći
I njezinoj otrgnutoj sreći?
Da zaista samo jednom se ljubi,
Il da je srce to koje odredi?

Dođi....pokazat ću ti nešto....

Krenut ćemo asfaltiranom cestom
Punom brzinom benzinskog motora
Jurit ćemo kroz nizine ovoga života
U bijelom,suncem obasjanom kabrioletu.

Prestravljene budućnošću
Osvrćemo se sigurnoj prošlosti
Gdje utabanim stazama koračasmo
Sa sigurne udaljenosti
Autocestu Ljubav
Krajičkom oka promatrasmo..

Crna kronika crvenoga svijeta
Posvuda slomljena srca
Poneka umrla duša
Bezbroj nesigurnih vozača
Preplašenih preživjelih putnika
Opijeni i nadrogirani
Za volan života sjedaju
A ipak još uvijek vjeruju.....

Noćna Damo...
Nemoj se bojati
Doći će tvoja izgubljena sreća
Na pragu života ćeš stajati
A srce će opet odabrati.
Stvorena si za Ljubav.....