otokpiwa

UNESCO nije samo našim poduzetnicima bol u guzici.

Evo tu, na Putu svile utvrdio se grad Khiva, fino strukturirana cjelina: cardo i decumanus, naokolo nakendano medresa, džamija, palača više komada i ostalo mahale. Na zapadnim vratima bila je nekada jedna vrlo važna medresa za 250 islamskih studenata, a danas je romantični hotel za 137 sparenih duša. Vlasnik - poduzetnik je bijelo SEPovao dvorište, koje je ranije bilo malterisano terakotom, stavio klima uređaja da kapaju u nj, u zahode sanitarija iz Peveca, vrata iz Brodomerkura, osim gdje su bila originalna. Ta originalna popravljena su ljepilom za parkete. Bilo je i proširenja, ali se ne razaznaju! UNESCO bi da se kompleks popravi sukladno modernim principima restauracije, ali kasno Marko na Kosovo stiže. Vlasnik bi da UNESCO sjaše.

U Khivi se nekad trgovalo robljem, a popularnu smrtnu kaznu izvršavalo se na maštovit način upriličen kao senzacionalan event na nekom od trgova. Zahvaljujući takvom zastrašivanju i silnoj brutalnosti, Khivanci su stekli reputaciju radi koje su dugo u sovjetsku eru imali najprije samostalnost, a onda autonomiju. U Khivi su radili najbolji majstori keramike, plave, bijele i zelene; drvodjelci koji su minuciozno izradili stotine stupova više hipostilnih dvorana... Stvarno finih dvorišta i iwana ima.

Pošten turist može kupiti dvodnevnu kartu i time priliku da obiđe svakog od ovih. U svima radi lokalno stanovništvo – tamnopute babuške koje drijemaju uz ulaz, prodaju terluke, spavaćice, ćilime i drugo. Sa tom kartom može se ući u sve, osim u mauzolej Pakhlavan Mahmouda, Herkula Istoka, antireligijskog perzijskog pjesnika. Za njega treba nadoplata. Pomislio bi čovjek: mora da je taj spektakularan. E pa nije! Mauzolej je nekakva novovjeka na-brzihen adaptacija. Ni pločica ni drvenih stupova. Nadoplata je za 700 godina staru autentičnu emociju koju Građani Khivanci čuvaju za svoga junaka.

U Khivi živimo nadomak utvrđenog grada, a marendavamo u Kopilici. U Kopilici se bolje jede i nikog nije briga što smo turisti koji potencijalno imaju hrpu dolara.

Mahmudov epitaf za kraj:
To crush one hundred Caucasian mountains with a pestle,
To languish one hundred years in prison,
To dye the sky red with the blood of one's heart,
Is easier than to pass one moment with a fool.