Bubamara


Priča o bubamari

Prije neki dan plivam. Valovi me pomalo smetaju, ali ništa zato. Malo ću sporije.
Ugledam bubamaru, okrenuta na leđa, muči se, poletjela bi, ali ne može. Smočenih krila, nožica okrenutih gore, bori se za život.
Uzmem bubamaru na ruku, i tako ona i ja plivamo, jednom rukom plivam, drugom u zraku sa njom.
Cilj je, da je dovedem do obale. Daleko sam bila odmakla. U jednom trenutku sav njen svijet bila je moja ruka. Rastrčala se bubamara po mojoj ruci sretna, suha...ali od ograničenog prostora moje ruke i njene brzine opet mi padne u more.
Opet je uzmem...i spasim....pa opet jedno pet šest puta...
Čvrsto sam odlučila spasiti je...
Doplivala ja, do jedne stijene...spustila moju bubamaru na suho...ona zamahnula svojim krilcima i poletjela..
Često promislim na moju bubamaru..
.što bi bilo da nisu bili valovi, pa da sam brže plivala, nebi je ni ugledala...što bi bilo...da me nije bilo briga za taj mali stvor...što bi bilo da sam je ostavila nakon prvog pada u vodu...


15.08.2013. u 14:06 | 4 Komentara | Print | # | ^

Prijatelji stari gdje ste...


Nema me dugooooooooooo...nemam vremena...živim brzo, brže...i ne znam kako se zaustaviti...
pokatkad mi padne napamet ono vrijeme kad smo se dužili na ovim prostorima, sklapali prijateljstva, upoznavali se, isčekivali postove, komentirali, svađali se, ne slagali se, tolerirali se, vrijeđali se, raspravljali..
.upitam se često..
gjde su ti ljudi sada, koliko su se promijenili..
.vidim neki su ugasili blogove, nema ih...
još dok sam bila često ovdje izgubili smo jednog anđela, i baš nekidan mislim, bože koliko je vremena prošlo, valjda je sve u redu sa djecom, anđel je bila izuzetna, mlada, pametna žena sa stavom...imala je postove savršene, životne i sjećam se da su uvijek izazivali jako veliko zanimanje i bile su žestoke rasprave

skolastiku smo svi pratili u dahu...osjećala se snažna posebnost...divno biće koje je svojom iskrenošću i pismenošću osvajalo sve...ona je dobrota i vrednota....

ema, leticija...jedna prekrasna duša posvećena svijetu...grli sve...gori...izgara...voli...daje se u neograničenim količinama...predivna, mlada, lipa žena...i zapamtila sam da ima ćerku mariju...kolika je sada narasla, vjerojatno ide u školu...i zamišljam je svake nedilje u crkvi sa mamom...

cruce blog...mlada žena, uvijek prisutna...draga...

moja drina...ko drina, samo ime nosi...rijeka koja ide svojim tokom...sigurna, pametna, dosljedna..nezaustavljiva, gorljiva...geni kameni...ona mi još čestita rođendan...a i ja sam njen zapamtila...jeli moja drina još u bitkama...jeli mi zdrava

moj merkat...dragi prijatelj, duša od mladića...imam mu mob imeniku...koliko radosti u onim brzim kavama kad navrati u moj grad...a kako tek pamtim naš prvi susret...ljeto, mjesto susreta crkva svete klare...di je moj merkat...oćeli ovo ljeto navratit ...pa da pričamo 100 na sat...jer puno toga imamo reći jedan drugom

sjećam se da je magdalena bila emina prijateljica...to je bilo vječno prijateljstvo, odano, puno ljubavi...nadam se da je još tako

pa bila je jedan mlada djevojčica masorica, mislim iz moga grada...drago jedno stvorenje

Pa bio je more nade i izvor nade...jesu li se vjenčali...njihova je priča bila zanimljiva

sanja...zadnje što znam dobila je malu curicu...ona je bila jako dobra prijateljica anđelu...jedna pametna žena, nemam pojma zašto sam je smjestila da je iz šibenika...

Zrno gorušice, je bila čudo od žene...sviđao mi se njen blog...bio je pun pametnih citata...i danas se njima služim, i često ih upotrijebim....

pa bila je jedna depresivna djevojka Oče naš...bože šta je s njom...jeli se netko na njenom putu našao tko će joj promijeniti smjer života..

i bila je jedna Valentina...koja bi uskovitlala duhove...nikako joj nisi mogao ugoditi...oštra, britka...bez emocija, topline...tko zna...možda je privatno sasvim dugačija...koje su rasprave bile s valentinom na svim blogovima...urnebes...rat...uvijek rat...a bilo je zanimljivo

i još jedan strašan blog...namjerno sam ga ostavila zadnjeg ...blog patera luke...čini mi se da nas je sve on povezao...nema dana da njegovu knjigu Ljubav je nesalomljiva , ne čitam (koju mi je merkat poklonio)...i evo iz ovih stopa...idem malo da svratim do njega, da vidim jeli još piše i kako je...

dragi prijatelji sve vas toplo pozdravljam i želim vam tisuće osmijeha na vašim licima...

vaš osmijeh1


23.06.2013. u 15:18 | 3 Komentara | Print | # | ^

Hvala prijatelju dragi...

Image and video hosting by TinyPic


Prije nekoliko dana nađemo se moj prijatelj i ja...čakulamo...brzo...još brže...jer vrijeme nam bježi...ja sam izašla sa posla...htjeli bi od sata napraviti dva...tri...cijeli dan...ali imamo šta imamo...nema pauze...ne gubimo ni sekundu...čak mi paralelno više misli idu koje želim izreć...ali izreknem onu koja prva dođe...i tako u navali..u bujici izgovorenih riječi...stalno mi je bila misao...bože, kako moj prijatelj ima lipe oči...velike...plave...bistre...pametne...iskrene...tople...ali nikako da to izreknem...i nakon rastanka još sam ja ćaukulala...sto stvri nisam izrekla...među njima i plave oči...pošaljem poruku...da kad ON i ode njegove oči ostaju...a MOJ PRIJATELJ mi uzvrati najljepšim riječima koje želim da ostanu trajno zabilježene, evo ovdje na ovim prostorima...dostupne svima koji pokucaju na moja vrata...

"Istina. Rijetko tko zna zanimat se za čovjeka i slušat. A kad govori, govori mudro. Oči su ti tako izgledale ,jer je tada u njima bila tvoja neuništiva ljepota."

Ljepota!? Ljepota je u oko promatrača...Hvala, što si ti moj promatrač...i moj prijatelj...

Idi...kuda si krenuo...iako mi malo žao...i neka sve što promatraš bude ljepota...osluškuj svoje srce...prepoznaji znakove...bit će sve onako kako treba...vjeruj mi...

26.06.2011. u 12:35 | 4 Komentara | Print | # | ^

Mom malom osmijehu...



Ništa na svijetu se ne može mjeriti sa ovom ljubavlju koju ovog trenutka osjećam.
Mila, tu sam pokraj tebe! Ja znam, ma koliko udaljena bila, ti me čuješ, osjećaš, vidiš! Srce moje, tu sam!
Hvala ti Bože, na Mom malom osmijehu, mojoj prekrasnoj kćerki, koja je moja snaga, moj život, moj ponos, moje sve.
(Evo, nešto dok se malo odmaraš. Pazi na zdravlje, molim te)


Nagrada je uistinu velika za one koji ustraju, a VELIKA je upravo zato što ustraje samo malen broj ljudi.

Mnogi podlegnu očaju i odustanu, ne shvaćajući da zapravo već posjeduju sve oružje potrebno za ostvarenje cilja.
Mnogi prepreke na putu doživljavaju kao neprijatelje, premda su one, uistinu prijatelji i pomagači.

Prepreke su nužne radi uspjeha, jer u svim važnim poslovima pobjeda dolazi tek nakon borbi i poraza.

Time svaka borba, svaki poraz vježbaju umješnost koja daje snagu, hrabri, čini izdržljivijim i sposobnijim, uvjerenijim i tako te svaka prepreka tjera da postaneš bolji…ili da odustaneš.

Sve što te spriječava,zapravo je mogućnost da kreneš naprijed, jer okreneš li se od prepreka, izbjegneš li ih – odbacio si svoju budućnost. (og mandino)


Voli te tvoja mama, do neba i preko...

31.01.2011. u 21:07 | 3 Komentara | Print | # | ^

Mojim prijama...



Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog dana, pijući ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju
kćerku.

''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listići čaja polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odeš negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene."

"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar se nisam upravo vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga, ja sam udana žena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i obitelj koju ćemo mi stvoriti svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život učinim smislenim.

Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela shvaćati da je njezina mama, ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice ostaju oslonac za nju.



Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je
naučila:

Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru..
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku.
Nekada će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo započele ovu avanturu zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim radostima i tugama koje su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedna drugoj.

Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Pusa,
(dobila od moje Edite)

30.01.2011. u 19:45 | 5 Komentara | Print | # | ^


Što je velikodušnost?

To je ljubav koja ima povjerenje.
Davanje koje ti daje život.
Jer živi smo samo onoliko koliko druge oživljujemo.
To je zato jer život teče.
Njegova je bit protočnost.
Onog trenutka kad u ruci sebično stisnemo ono što nam se čini naše – sami sebe upropaštavamo.
Jer mi smo kao i rijeka, koja se tim imenom zove sve dokle svoje obale iz trena u tren obdaruje novom vodom, kad bi iz straha da ne presuši stala da se sačuva, postala bi močvara.

Biti velikodušan znači imati dušu, biti duša od čovjeka.
Pater Luka Rađa

22.01.2011. u 22:23 | 0 Komentara | Print | # | ^

Što je povjerenje?...treći dio


Što je povjerenje?
To je nenaučena mudrost življenja. Ono što smo kao djeca primili, i čega se na žalost vremenom odričemo. Iz straha da ćemo ostati na ulici, da ćemo umrijeti od gladi...očajavamo i posežemo za vlastitim bedastoćama, nazivajući to ponekad mudrošću ili brigom za sebe.


Gasimo svjetlo, a palimo šteriku.. Ali strahu nema kraja. Onaj tko jednom posegne za koncima vlastitiog života zauvijek je osuđen na osjećaj ugroženosti, nikad nije dovoljno siguran, i uvijek mu je svega malo.

Imati povjerenja, znači bez vaganja činiti dobro, umnažati ljubav i ugrađivati se u djela koja ostaju - pouzdavajući se da ću sutra imati još više, onim istim pouzdanjem kojim znam da sunce koje je danas zašlo ujutro će ponovno izaći.

Pater Luka Rađa

06.01.2011. u 19:42 | 3 Komentara | Print | # | ^

Što je ljubav?...drugi dio


Ona je presudna potreba i uvijet za suvisao život. Jedini ambijent u kom je uopće moguće osmišljeno živjeti. Jer nam je prijeko potrebna žarko je iščekujemo od svakog lica, čeznemo za pažnjom, prihvaćenošću, razumijevanjem. Jer toliko za njom čeznemo , čini nam se da bi to drugima trebalo biti jasno, ako nam se učini da im pak nije jasno onda ih doživljavamo kao sporedne spodobe, beskorisne jedinike, ili kao neprijetelje. zaboravljamo da oni također trebaju našu ljubav.
Zaboravljamo da se ljubav prima tako da je dijelimo.
Tko je više daje taj je više i prima.
Ali isključivo onda kad prvi dajemo.
I to na način da dajemo ne očekujući da nam se istom mjerom uzvrati. Onom tko zaista ljubi najveća je radost drugog radovati.
Tko ljubav daje nikad nije nesretan.
Tko ljubav očekuje uvijek je nesretan.
Ljubav , dakle nisu tek tople emocije koje nas obuzmu s vremena na vrijeme. Niti su plemenite želje, ni velike riječi koje umijemo izgovoriti. Ljubav je u tom da zauzetom pažnjom nastojimo drugog uvijek nečim obdariti. Ali onim što drugi zaista treba, a ne tek nečim što se nama učini važno. Ljubav osluškuje stvarne potrebe drugog. zaboravlja se sebe i stavlja se u službu drugom.
Pater Luka Rađa

19.12.2010. u 17:40 | 1 Komentara | Print | # | ^

Znati živjeti...prvi dio


Život ide svojim tijekom, donosi nam izazove očekujući da ih svojom razboritom ljubavlju razumijevamo i iz njih zreliji, sretniji i smireniji izlazimo.

Mnogo je važnih stvari, mnogo nezaobilaznih obaveza, mnogo bitnih zahtjeva svakodnevnice. Ali, u tjeskobnom grču da se sve stigne, ne stižemo, prepadnuti za budućnost, grčevito se hvatamo propadljivih iluzija, svladavani od bujica emocija, gubimo mir.

Upeti da ovladamo događajima, ne zapažamo da su oni nama ovladali. Na koncu, život umjesto ljepote življenja postaje borba za preživljavanje.
Jer smo mislili da je sve važno, zaboravili smo najvažnije: NAUČITI ŽIVJETI.


Besmisleno je graditi kuću na pijesku, uzalud je lijevti vodu u posudu bez dna...Zaludu je što se ustajemo rano, što u znoju zarađujemo kruh, i slamamo se oko svog života...Sve je uzalud ako nema čvrstu podlogu. Sve tako stvoreno, prije ili kasnije postaje nam razlog očaja.

Mudar čovjek kući temelje udara na kamenu, a život gradi na LJUBAVI, POVJERENJU I VELIKODUŠNOSTI.
Pater Luka Rađa

03.12.2010. u 19:57 | 1 Komentara | Print | # | ^

Trenutak

<br



"Ima takvih magičnih trenutaka u našim životima kad nas nešto neodoljivo povuče. Neodoljivost.

Kad nam se to dogodi, tad kao da nas je grom iz vedra neba pogodio. Božja strijela doletjela. Infišani smo...metafizički ushit nam se zbio.

Kakva li apsurda: sadržaju samo jednog trena, sadržaj čitava života povjeriti.

No ,nije to stvar samo tog trena, već je to susret dugo isčekivan. Duša naša , makar toga i ne bili svijesni, dugo je meditirala taj pogled i čekala ga." p.Luka Rađa

21.11.2010. u 11:48 |
2 Komentara | Print | # | ^

< kolovoz, 2013  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Ja sam jedan od mnogih. No ja sam samo jedan.
Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto..
Zbog toga što ne mogu učiniti sve,
neću odbiti učiniti nešto što mogu.
( Edward Everett Hale)


Osmijeh1:

- se smije već 46 godinano
- ima ljubav svog životakiss
- i dva života kojima se ponosimwave
- plavušabelj
- voli ljudecerek



U čast jednom anđelu:)...ostavljam e-mail adresu.
Za prijatelje osmijeha: andjel2008@net.hr
andjel2008@net.hr zbog nekorištenja je ugašen.


Nova adresa: seky4@net.hr


Usput uvijek nešto pronađem:

"Molim da samoća ne boli više,
da dođeš u moj svijet
da svaka nada postane stvarnost
da svaki tren sa tobom
bude vječnost" (Vesna Parun)



Velika srca vole, a mala traže da budu voljena.
(R.Tagore)



Volim te, ne znajući kako, ni kada, ni odakle,
volim te iskreno, bez gordosti,
tako te volim, jer neznam voljeti drugačije.
(Pablo Neruda)



Skrivena bol-Dobriša Cesarić

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I neda mu prijeći u suze i riječi.

Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Ljubav-D.Cesarić

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;

A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?

O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.

U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.



Noć tajanstva - D.Cesarić

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.


Slutnja-D.Cesarić

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svoga gosta.

Suputnik-D.Cesarić

Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.

I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.

Enes Kišević


Između dva krika

Covjek sam, i nista neznam.
Mozda bih ti vise mogao reci.
Da sam svjetlo sto se gnjezdi
U ocima tvojim.
Jer da sam i jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem odkidao od ociju tvojih.


Prisutan kao svjetlost bez glasa-Enes Kišević

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti,
sad,
ovoga casa.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se