Prijatelji stari gdje ste...
Nema me dugooooooooooo...nemam vremena...živim brzo, brže...i ne znam kako se zaustaviti...
pokatkad mi padne napamet ono vrijeme kad smo se dužili na ovim prostorima, sklapali prijateljstva, upoznavali se, isčekivali postove, komentirali, svađali se, ne slagali se, tolerirali se, vrijeđali se, raspravljali..
.upitam se često..
gjde su ti ljudi sada, koliko su se promijenili..
.vidim neki su ugasili blogove, nema ih...
još dok sam bila često ovdje izgubili smo jednog anđela, i baš nekidan mislim, bože koliko je vremena prošlo, valjda je sve u redu sa djecom, anđel je bila izuzetna, mlada, pametna žena sa stavom...imala je postove savršene, životne i sjećam se da su uvijek izazivali jako veliko zanimanje i bile su žestoke rasprave
skolastiku smo svi pratili u dahu...osjećala se snažna posebnost...divno biće koje je svojom iskrenošću i pismenošću osvajalo sve...ona je dobrota i vrednota....
ema, leticija...jedna prekrasna duša posvećena svijetu...grli sve...gori...izgara...voli...daje se u neograničenim količinama...predivna, mlada, lipa žena...i zapamtila sam da ima ćerku mariju...kolika je sada narasla, vjerojatno ide u školu...i zamišljam je svake nedilje u crkvi sa mamom...
cruce blog...mlada žena, uvijek prisutna...draga...
moja drina...ko drina, samo ime nosi...rijeka koja ide svojim tokom...sigurna, pametna, dosljedna..nezaustavljiva, gorljiva...geni kameni...ona mi još čestita rođendan...a i ja sam njen zapamtila...jeli moja drina još u bitkama...jeli mi zdrava
moj merkat...dragi prijatelj, duša od mladića...imam mu mob imeniku...koliko radosti u onim brzim kavama kad navrati u moj grad...a kako tek pamtim naš prvi susret...ljeto, mjesto susreta crkva svete klare...di je moj merkat...oćeli ovo ljeto navratit ...pa da pričamo 100 na sat...jer puno toga imamo reći jedan drugom
sjećam se da je magdalena bila emina prijateljica...to je bilo vječno prijateljstvo, odano, puno ljubavi...nadam se da je još tako
pa bila je jedan mlada djevojčica masorica, mislim iz moga grada...drago jedno stvorenje
Pa bio je more nade i izvor nade...jesu li se vjenčali...njihova je priča bila zanimljiva
sanja...zadnje što znam dobila je malu curicu...ona je bila jako dobra prijateljica anđelu...jedna pametna žena, nemam pojma zašto sam je smjestila da je iz šibenika...
Zrno gorušice, je bila čudo od žene...sviđao mi se njen blog...bio je pun pametnih citata...i danas se njima služim, i često ih upotrijebim....
pa bila je jedna depresivna djevojka Oče naš...bože šta je s njom...jeli se netko na njenom putu našao tko će joj promijeniti smjer života..
i bila je jedna Valentina...koja bi uskovitlala duhove...nikako joj nisi mogao ugoditi...oštra, britka...bez emocija, topline...tko zna...možda je privatno sasvim dugačija...koje su rasprave bile s valentinom na svim blogovima...urnebes...rat...uvijek rat...a bilo je zanimljivo
i još jedan strašan blog...namjerno sam ga ostavila zadnjeg ...blog patera luke...čini mi se da nas je sve on povezao...nema dana da njegovu knjigu Ljubav je nesalomljiva , ne čitam (koju mi je merkat poklonio)...i evo iz ovih stopa...idem malo da svratim do njega, da vidim jeli još piše i kako je...
dragi prijatelji sve vas toplo pozdravljam i želim vam tisuće osmijeha na vašim licima...
vaš osmijeh1
