Rastava?
Jučer mi dođe prijateljica, moja draga, najdraža, najbolja...
Najbolja prijateljica, najbolja supruga, najbolja majka, najbolja nevista, najbolja sestra...
Do jučer smo obradile milijun životnih tema...
O životu, o braku, o prijateljstvu, o rodbinskim odnosima, o djeci....
Puna života, puna pozitive,puna savjeta dobronamjernih, uvijek spremna pomoći, uvijek je sve
vukla, sve stizala....nikad prigovarala...
Nije se zaustavljala, grmila je ko avion, nije ta znala za NE MOŽE SE...
Uvijek mi je bila uzor...i razgovor sa njom je uvijek bio kao ispovijed...
Nakon naših ćakula, uvijek bi odlazila lakša, poletnija,jača....SVE SAM MOGLA...
NJen muž, je moj dragi prijatelj...volim ga i poštujem, jer je NJEN...
Ne vidim mu mane...
Cijeli život je radio, nikad ga nije bilo kući...ona je odrađivala sve, ama baš sve, njegove roditelje odnjegovala, sve probleme u njegovoj obitelji rješavala, pubertetske probleme djece...
Lavica....
I ne samo lavica u svojoj kući...ta je svugdi stizala...gdje je trebalo...svakome u potrebi...je davala sebe, financijski koliko je mogla...
Nije zatvarala oči, pred ni jednom tugom...sve humanitarne udruge su je znale..
Sve je uveseljavala...
Odgojila predivnu djecu...Pametne, obrazovane mlade ljude, vrijedne, samostalne...iznad svega skromni i dobri...nalik na svoju mamu...spremne svakom pomoći...
Moja prijateljica uz moju obitelj je moje najveće bogatstvo....
Mogla bi o njoj pričati milijun godina, i nebi sve ispričala...
Jučer uz kavu, mi kaže: ŽELIM SE RAZVESTI...
Samo sam je tupo gledala, mislila sam da sanjam,ostala sam bez riječi...šok, nevjerica...
Šta da uopće kažem?
Milijun puta smo komentirale brakove koje smo poznavale, rezimirale da je toliko nesreće, da nitko više nije sretan, pitale se...što se događa sa ljudima...
Moja prijateljica je bila teška protivnica razvoda...gorljiva zagovornica braka pod svaku cijenu..
(vrlo je religiozna)...
Oko te teme se nikad nismo slagale...
Smatrala sam, da je jedan život i da ga ne treba potrošiti na onog ko te ne cijeni i ne poštuje...
Ako si falija, treba stvari ispraviti...
Naravno znala sam... da to nije lako...to su strašne traume...
I uvijek sam mislila ...to se nekom drugom događa...
I sad je tu....jedan RAZVOD...mojih prijatelja...kao da je moj...ne spavam, ne jedem, ne živim...
Što da joj kažem...ona i ne traži da išta kažem...traži samo da razumijem...
...da je predugo sama...da sve što je imala, sve je bilo na njenu inicijativu...cijeli život...
svaki poljubac...svaki zagrljaj...svako putovanje...svako druženje sa djecom...
svaki razgovor za ručkom...
...da se umorila truditi....da kad je prestala davati sebe...njega nema...on nema potrebe za njom...kad ona šuti....i on šuti....ne razgovaraju već dugo...
...sve manje ima snage da se pretvara pred djecom....kad su u posjeti...jer djeca su otišla svatko svojim putem i nemaju pojma o ničem...
...njega nema nikad kući....i ono što može da bude...on je negdje...ona nezna, čak ni gdje je..ne pita...on ne govori..ne zanima je...
...u kući je svatko u svom svjetu...nema svađa...nema vike...nema potrebe...samo tišina....i ravna crta....
...nije joj važno čak, ni dali ima nekog drugog....
Šta da joj kažem?
U meni sve vrišti NE....NEMOJ SE RAZVESTI...sad ja više sličim na nju, nego na sebe...
Moja prijateljica je moje bogatstvo...ovdje joj ne mogu pomoći...mogu je slušati...ona će morati sama odlučiti...ma šta odlučila , ja sam uz nju...
Potajno se nadam...da će se probuditi moja LAVICA...i moja gorljiva zagovornica braka...i da će moj mali tajni doprinos (razgovor s mojim dragim prijateljem, njenim mužem) uroditi plodom, da ih imam skupa...
JER VOLIM IH OBOJE....PUNOOOOOOOOOO
Ovo pišem, radi svih nas...koji se još uvijek mogu posvađati.... ne pričati..pa pomiriti...i nastaviti dalje...da ne dozvolimo , da predaleko odemo...i da povratka nema....
Ljudi moji, ovo me plaši...jer previše je rastava oko mene...
Plaši me, jer tko zna što me sutra čeka...
Post je objavljen 08.04.2018. u 19:17 sati.