O Filipu i Jakovu iz Biblije znamo
I što Predaja nam sveta kaže
Život dati nego ga sačuvat
Rad Istine bilo im je draže!
...
Isus mijenja Filipove mreže
I šalje ga u ribolov duša
A Filip krenu s vjerom, spreman,
Učitelju do smrti poslušan.

Riječ je njegova ostavljala traga,
I srca više nisu bila ista,
u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji,
obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista!

No optužen je da narod buni,
samo zato jer im je pokazivao Put,
U tamnicu je bačen nevin,
na križ raspet, pa kamenjem zasut.
...
Jakov mlađi, sin Marije Kleofine,
Isusu je po majci i rođak bio.
Hodao je bos i noćima bi klečao,
U siromašnom odjelu pokornički živio.


S Isusom je bio na gori Tabor
i vidio Njegovu slavu preobraženja,
a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu
I kako se slava u muku mijenja.

Bio je prvi biskup u Jeruzalemu,
o Isusu je hrabro propovjedao židovima
Mnoge je tako obratio na kršćanstvo
Al njegova se riječ nije sviđala svima.

Glavari židovski mu smrću zaprijetiše
govoreći da se Isusa odreći treba
Al Jakov je narod uvjeravao i dalje,
pa je mučenjem i on išao put neba.

Sa visine velike baciše ga dolje
a on se uspravi i tad moli za njih,
uzvratiše mu na to toljagom nekom
u želji da konačno bude tih.

Ova mučenika dva pokopana su skupa
U Rimu, u jednom grobu,
A život njihov ne želi šutjet ni danas
već primjer biti i ovom našem dobu.
...

DOK SE I DANAS MNOGIM KRŠĆANIMA PRIJETI
MOLITE ZA NJIH FILIPE I JAKOVE SVETI!
MOLITE ZA SVE NAS DA U VJERI USTRAJEMO
I ISUSA BOGOM UVIJEK HRABRO PRIZNAJEMO.

VAS JE ISUS IZABRAO MEĐU VJERNE UČENIKE
A VJERA VAŠA UBROJI VAS U SVETE MEČENIKE.
SVETI FILIPE I JAKOVE MOLITE ZA NAS
DA UVIJEK PREPOZNAJEMO UČITELJEV GLAS.

Španjolski vitez Ignacije, iz grada Lojole
u kasnoj dobi krenu u svećeničke škole
Tek u bolnici život Isusov i svetaca čita
pa velike odluke pravi kad se preispita.
...
U petnaestom stoljeću i po Božjoj želji
bi dvanaesto dijete u plemićkoj obitelji.
Vitez on posta slavan, hrabar i spretan
i mislio je da će tako živeć biti sretan.

U vojsci cara Karla časnik je bio
tri godine se hrabro, viteški borio.
U jednoj bitci ranjen je u desnu nogu
a to bi vrijeme kad se približi Bogu.

U bolničkoj dosadi neku knjigu traži
a zabavni romani bili bi mu najdraži.
No drugo mu daju, što nevoljko prima
-knjigu o Isusu i knjigu o svecima.

To duhovno štivo ga sve jače osvaja,
pa se na ispraznostima više ne napaja.
Milost Božja u njem budi druge želje
pa sad i on želi neko svetije veselje.

S Isusom se sada više želi družit,
Kralju Kraljeva želi vjerno služit.
Odbacuje taštu slavu i njezine čari
sad ga molitva zanima i svete stvari.

S Bogom u duši, vitez u duši osta
a slava Božja glavni cilj mu posta.
U samostanu na planini samoću traži
za velike odluke tu molitvom se snaži.

Život ispovjeda cijeli i zavjet vječan daje
da u djevičanstvu Bogu služit ne prestaje.
Ode zatim kod Manrese, u jednu špilju
te poče živjet neku sasvim novu zbilju.

Godinu dana provodi u strogoj pokori
pa tri četiri dana tijelo glađu mori,
bičuje se i leži na tlu onom vlažnom
a Božja milost dušu mu čini snažnom.

„Duhovne vježbe“ je knjiga koju tu piše
i napisa glavninu a kasnije će više.
I danas je to štivo koje se traži
jer čitanje to duhovni život snaži.

I u svetu zemlju propovjedat želi poći
Al od pola godine tamo više neće moći
Providnost ga natrag u Španjolsku vraća
pa se tu međ kršćanima apostolata laća.

Pronalazi šest mladića u kojima je vjera živa
pa s njima isusovce, Družbu Isusovu osniva.
U svima njima apostolski duh i velike želje
da nevjernicima po svijetu navjeste evanđelje.

Svete članove ima ta prva zajednica nova
a vrlo brzo broji mnogo novih članova.
Do smrti Ignacije im generalni poglavar biva
a kao ponizan i požrtvovan se tu otkriva.

Neograničeno povjerenje u Providnost ima
Što ga prati uvijek, u svim njegovim djelima.
U gorućoj ljubavi za Boga nalazi sreću
A gelo mu je: „Sve na Božju slavu veću“

Iscrpljen od pokore i mnogih napora
u šezdeset petoj svijet napustit mora.
Al u njemu je i rasla želja da se seli
pa se Domovini vječnoj u srcu veseli.

SVETI IGNACIJE OD LOJOLE
TEBE DANAS NAŠA SRCA MOLE.

IZMOLI NAM MILOST APOSTOLSKOG ŽARA
A I ZEMLJI NAŠOJ SVETIH MISIONARA.

MOLI ZA NAS IGNACIJE
I ZA SVE NAŠE TRUDE
PA DA RAD NAŠ - NA SLAVU BOŽJU BUDE.

Biskup ovaj bistar i blag iz prvog je stoljeća
a Crkva ga se i po velikoj hrabrosti sjeća.
Nije se opirao mučiteljima u onom danu
kad ga baciše u arenu, lavovima za hranu.

Nakon apostola Petra i biskupa Evodija
on je treći biskup što u Antiohiji sija.
Od pogana je rođen i iz robovske je klase
a mnoge ga vrline kao biskupa krase.

Za pravovjerje se puno bori s gnosticima
gdje se o duhu i materiji krivi nauk ima.
U službi svojoj nije žalio muke i truda
samo da što manje bude pogubnih zabluda.

I strpljenje sebi za duhovni cilj stavi
jer bijaše čovjek vrlo žestok po naravi.
Strpljenjem je htio problemima prići
i u malo riječi s riješenjem izići.

Riječi njegove iz prošlosti davne
bijahu snažne, istinite i jednostavne.
Od onda se čuva sedam njegovih pisama
a u njima pouka snažna danas i nama.

Iz tih pisama se vidi kakav je bio
I da je potpuno Isusov biti htio.
Pun iskrenosti i zanosa puk uvjerava
a i želju za mučeništvom tu povjerava.

Smrt ga ne straši ko ni apostole
koji posvjedočiše kolko Boga vole.
Od njih samih vjeru u uskrsnuće prima
pa i stoga tako vel'ku hrabrost ima.

U njegovo vrijeme Crkva je progonjena
al u vjeri u živog Isusa snaga je njena.
Amfiteatar u Rimu pozornica strašna biva
i tamo se mnoga nevina krv kršćana skriva.

Za vrijeme cara Trajana uhvatiše i njega
u Rim ga vode okovana, zbog ničega.
Presuda je bila da se baci zvijerima
samo zato jer kršćansku vjeru ima.

I prije nego Bog primi njegov duh
on biva međ zvjerima mljeven kao kruh
Tako mu se ispuni prije iskazana želja
da umre mučenički s vjerom u Spasitelja.

MOLI ZA NAS SVETI IGNACIJE
MAKAR NISMO U ARENI
DANAS KAO PRIJE.

I ONDA KAD KAD SE VJERA
PRIZNAVATI SMIJE
NAMA HRABROSTI FALI
SVETI IGNACIJE.

MOLI ZA NAS DA OSTANEMO
BOGU VJERNI U ARENI OVOG SVIJETA
DA U NAMA UVIJEK BUDE
ZA NEBOM ŽELJA SVETA.

SV. DOMINIK (utemeljitelj reda propovjednika)

Krajem dvanaestog stoljeća, u vrijeme svetog Franje,
rodi se i Dominik koji je o Bogu širio sveto znanje.
Dominik je postao utemeljitelj reda propovjednika,
u habitu bijelom, s plaštem i krunicom njegova je slika.

Nije čudo da se Dominik zanimao nebeskim svijetom
kad mu i majka Ivana bi proglašena ženom svetom.
U trudnoći svojoj ona psića sanja s bakljom u ustima
kako svijetom svijetlo nosi, kao da ga nosi svima.

Taj san o baklji slika je onog što Dominik živi
svjetlo vjere svijetu nosi, da suzbije nauk krivi.
U ono vrijeme krivovjerja, raskola i drugih sramota
on se za duše borio i riječju i primjerom svog života.

Dobro je znao da sve krasne riječi isprazno zvuče
ako u životu vjere nema, uzalud učitelji riječima uče.
Za obranu istine stoga želi okupiti dobre redovnike
koji će odgovor biti na ondašnje vjerske (ne)prilike.

I dobar broj čestitih mladića okupi se te ga sluša
jer i u njima gori plam za spasenjem vječnih duša.
Al Dominik ne želi od njih tek teologe il profesore
već da se i životom za evanđeoske ideale bore.

Osnuje on red propovjednika, u boj za vjeru kreće
i sa mnogim zabludama u to vrijeme se susreće.
S dokazima jasnim, u raspravama i propovjedima
sav se daje u širenje evanđelje i puno uspjeha ima.

Za bitke se Dominik pripremao u molitvi i pokori
pa selima i gradovima o Bogu puku snažno zbori.
U molitvi krunice on Isusu dugo vrijeme poklanja
i u zadaćama svojim na Gospinu pomoć se oslanja.

Njegova nutarnja radost na licu mu je odsjevala,
milost Božja ga je ko nekim plaštem mira odjevala.
Nije se dao zanijeti srdžbom zbog bilo kog razloga
pa su ga ljudi voljeli sresti ko da sreću oca dobroga.

Bogu je vrijeme poklanjao ko najboljem Prijatelju.
služio je Njemu vjerno s braćom svojom, u veselju.
Noćima se opet rado na molitvu i pokoru povlačio
pa je s Bogom drugujući revnošću za duše zračio.

Braća propovjednici uzora su imali u njemu,
u odjelu, u hrani, u kreposnu životu svemu.
Strpljivo podnosi mnoge slabosti svoje braće,
i tješi one što su upali u bolest i druge nedaće.

U pedeset prvoj Dominiku se već približio kraj
al on je spreman oprostit se s braćom i poći u raj.
I otputova mirno u Kraljevstvo koje srce voli
španjolski taj svetac kog danas cijeli svijet moli.

SVETI DOMINIČE,
TVOJE RIJEČI, KAO SJEME, NA PLODNA SU TLA PALE
JER SI KAO BAKLJA GORIO ZA EVANĐEOSKE IDEALE.
PUTEM TVOJIM POĐOŠE I MNOGI REDOVNICI
ŽELEĆ BOGU SLUŽIT KAO PROPOVJEDNICI.

MOLI ZA NAS,
MOLI ZA SVE KOJI BOŽJU RIJEČ SIJU
DA ONIMA KOJI ISTINU TRAŽE – BOGA OTKRIJU.
MOLI DA BUDEMO I MI KAO I TI VRIJEDNI
A DA DRUGE UČEĆ I MI SAMI
BUDEMO DOSLJEDNI.