Obscure

< kolovoz, 2007 >

P U S Č P S N

1 2 3 4 5

6 7 8 9 10 11 12

13 14 15 16 17 18 19

20 21 22 23 24 25 26

27 28 29 30 31

Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

In laugh and in sorrow...

One, two, Freddy's coming for you.
Three, four, better lock your door.
Five, six, grab your crucifix.
Seven, eight, gonna stay up late.
Nine, ten, never sleep again.

Moj mail:

elegija@net.hr

free web counter

Free Music

Šapni mi na uho i povest ću te...

MARTINA

-dijete ljubavi

-zaljubljeni djevojčurak

-ponekad dobro iznervirana

-buntovnica

-gimnazijalka

-glasna i elokventna

-začuđujućeg smijeha

-uvijek za pravdu

-visine od 180 cm

-odana martama

-sa crvenom špagom u kosi

-uvijek u crnom

-sportašica i umjetnica

-sarkastična i ironična

-zaljubljena u književnost

-živi uz glazbu

-nacionalno osviještena

-zimogrozna

-vedra i nasmijana

-ponekad tužna i pokvarena

-najbolje funkcionira u muškom društvu

-svugdje gura svoj nos

-voli pomoći

-zlopamtilo

-zvijer

-vodi bitke s brojevima

-želi uspjeti u naumima

-ponekad sebi dovoljna

-zaluđena svojim svijetom

-voljena

-nestandardna

Ona voli :

- Edgara Alana Poea
- maglu
- umjetničke fotografije
- nugat
- dugu kosu
- tople ruke
- sjediti na podu
- praviti grimase
- motore
- ogrlice s križevima
- zašorati nekoga
- metal i rock
- povijest i književnost
- gitaru
- jagode i šlag
- milku od ruma
- kada je sve savršeno
- nepravilnost pravila
- pisati
- pliš
- Real Madrid
- bakrene krovove
- sport
- filozofirati
- kada sijeva i grmi

Ona sluša:

Disturbed
In flames
Slipknot
Drowning pool
Sabaton
Dimmu Borgir
Devil Driver
Ill Nino
Bullet for my valentine
The 69 eyes
The sisters of mercy
Sonata Arctica
Pantera
Metallica
System of a down
Linkin Park
Rammstein
Iron Maiden
AC/DC
Edguy
Apocalyptica
Hammerfall
Nightwish
Evanescence
Within Temptation

Tako obična, a tako drugačija........

Ona čita:

Edgar Allan Poe
Charles Pierre Baudelaire
Wystan Hugh Auden
Lord George Gordon Byron
Franz Kafka
Federico Garcia Lorca
Gabriel Garcia Marquez

Antun Gustav Matoš
Miroslav Krleža
Viktor Car Emin
Josip Pupačić
Petar Preradović

Vesna Parun
Marija Jurić Zagorka
Irena Vrkljan

itd., itd......

Linkovlje

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

*Najdraži*

Gle, eno njenog princa
...T...
Matija lapan
Diabolis

A ostali, gotovo neaktivni

Ivonica
Adikica
Čagerica
skejter boj
Tonkica - Palonkica
Bracek moj
vampirya
Prx
Mataya

Gadura dizajn

Druga strana kolajne

Let me take you far away,
you'd like a holiday

TAKE YOUR HAND AND WALK AWAY...

IT IS LOVE THAT IS NOT ENDING..

...Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao,
ej kamo sreće da sam pjevat mogao...

Jesen u meni tuguje,
zašto sanjam čemprese,
moje ceste ne vode nikuda...

Jesen u meni caruje,
a u tebi proljeće,
ni sunce ne može,
ne može kroz oblake,
rano moja hej...

..Jednom kad noć, ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju..

..Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je
pogriješilo jer nije ostalo tamo
gdje jedino voljelo...

...Hoće li me nekad tvoje ruke
prepoznati kad u nama bude već
mnogo jeseni i zima, kad mi sjaj
u oku izblijedi od kiša i kad me
možda više neće biti...

Black countess

...Povedi me u dvore
snova, baršunom
obavijene, crnim krilima
zakrite, da ih nitko ne vidi...
...samo za mene...

...grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv, tebe
nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti....

...tvoje ruke osjećam, tvoje
usne još me ljube, i sutra bit
ćeš tu znam te i biti moj...

Miris tebe ja nosim, dio tebe
ja želim biti, kao šapat koji
čuješ rado, dio tebe...........

Mrtvi pijesci

Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.

Udavljena sjećanja,
besramna ja.

Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.

Otplovila sam niz vrijeme.

Puštam prste ka usnama.
Hladni poljupci klize niz obraze..
Podli smjehovi sa zločestim mislima.
Odlazi. Inače te više neće biti.........

Edgar Allan Poe

Gavran

Jednom jedne strašne noći,
ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige,
koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao,
netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao
- zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah,
"koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno,
u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne,
duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,
uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče,
jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, o
d Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više

Od svilenog,
tužnog šuma iz zastora
od baršuna
Nikad prije osjećani
užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije,
ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije
od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata,
da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada,
ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,
izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,
a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,
vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo"
- Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio,
čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući,
sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina,
znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina,
šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho,
jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

:::::::::::::::::::::::::::::

Ovaj stvor u crnom plaštu,
nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom,
kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi",
rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si,
što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu
hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

:::::::::::::::::::::::::::::

Al taj stvor u crnom plaštu,
još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti,
gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,
a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne;
kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica,
kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

::::::::::::::::::::::::::::::

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,
il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,
u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti,
- zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada,
što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom
obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu,
reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu,
od koje me rastaviše,
Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh,
crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se
kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži
kraj mog praga,
Meni je samoća draga
- usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi,
nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo,
još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo,
što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha
što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava,
na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,
što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!

Pjesma je strašno dobra,
no nisam je napisala cijelu jer je predugačka..
Stvarno me se dojmila..

"Najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!"
________________Edgar Allan Poe__________________

Without fears

Without doubts

Free Raven

Alone in the Darkness…

Wake in a sweat again,
another day's been laid to waste,
in my disgrace....

Tek ponekad, davnije no sad,
uđosmo u svoje svjetove
ljubeći najdraže i razbijajući
trpke pokrete lažljivih usana
koje umješe pronositi zlobu.

Nesnosna jutra probudiše u
nama zvijeri vatrene načinjene
od vlastitih principa koji bijahu
zgaženi od strane ubogih
lažljivaca bez vlastitog obraza.

Tragamo za načinom.
Svoj sam davno pronašla.

Pružam ruku. Uspijevam postići
željeno.
Želim zauvijek samo jedno.
Samo jednoga.

Zgriješila bih s tobom
na dan ili dva............

Strawberries, cherries and an
angel's kiss in spring,
my summer wine is really
made from all these things ...

četvrtak, 30.08.2007.

Nije lako bit' i svetica i kurva

KLETVA

Bezglavi šumovi krošanja
ošamućenih svilenim šapatima.
Sve ine ostadoše puste.
Nedostaje poseban.

Poput vojnika staklenih ruše se
zidovi hedonizma.
Još uvijek sanjam odlaske ka
bunilu.

Otkinuta lica osobnosti
položena na sjenke
zrele za san.

Odlazim sa slavom,
pobijedivši samu sebe.

Only dreams can bring you here

Darkness can
bring me down, but
you are always here to be mine

***

Djevojčica s
timijanom na
grudima sama
stoji uz rub
oronule ceste.

Volim
Ne volim
Volim
Ne volim
Volim
Ne volim
Volim
Ne volim
Volim
Ne volim
Volim
Volim
Volim
Volim
Volim

Looking for ressurection.

utorak, 28.08.2007.

Ugodnih +32 u hladu i sol na usnama

More. Napokon more. Riječ kojoj sam se prijašnjih
godina strašno veselila. Ove godine nekako nije bilo
tako. No, prevarila sam se. Pa, krenuli smo.

Stigosmo tamo. Pomalo zbunjena, zgužvana,
zaležana i stravično žedna izađoh iz auta.
Uvidjeh situaciju. Dobro je, pomislim. Super.
Stvarno dobar pogled. Koje 3 minute do plaže.

Dođosmo drugamo. Točnije, na Čiovo.
Auto smo sparkali tamo gore, blizu plaže.
Ponosno gledam u svoju registraciju među
svim onim Česima, Poljacima i Austrijancima.
Uzimam pravopis u ruke i hvatam ležeći položaj.

Čilanje u debeloj hladovini, promatrajući okolo komade.
(eh, da ih je još i bilo...)

No, Marta je nešto ipak uočila. Straga se čini ok ehe..
Je da bi bilo u redu da je nešto viši, ali što ćeš...

Unatoč svemu, ponekad tako želim ponovno biti dijete.

Iako me to što nisam dijete nije spriječilo da ponesem sa sobom
Spužva Boba Skockanog i Patrika. Visili su na torbi i bili uvijek sa mnom.

Ovdje je Marta možda mrvicu čeznula za domom.
Ali samo mrvicu. I za nekim ljudima. I za čokoladom.
Ako ništa, bar sam čokoladu dobila. I to veliku. Ha!

Pažnju mi je odvukla mala djevojčica imenom Rosabela
koja je stajala podno mene i mog ručnika i tako silovito
plakala kao da joj se srušio cijeli svijet...

Zašto se ljudi tresnu smijati kada vide čime se na plaži,
osim kupanja i spavanja bavim?

Gdje smo mi, tu su i ovakve boce. Pune, naravno.
Samo što nakon vrlo kratkog vremena postanu prazne
pa onda vičeš : Tata,ajde pliiiz u trgovinu! I kupi čokolade!

Gdje je Marta?

Tko zna gdje su njegove misli... Iako sam sto posto
sigurna da razmišlja o svom biciklu, Plej stejšnu i
odlasku na nogomet. Ni moja razmišljanja nisu baš
tako jako daleko...

Trgnusmo se iz pasive te odlučismo malo prošvrljati
okolo. Slikati malo. Zezati turiste. Praviti žabice na vodi.
Odvaliti se od smijeha na zgražanja stranaca...

Iza velikog mola i igrališta za odbojku naišli smo na
zanimljive prizore. Iako zapravo nisam skužila čemu
je ovo služilo, a onda samo ovako, odbačeno u moru.

A ovo mi je bilo tako fora. Iako, ovako izgleda dosta manji.

Brodić nekakav je vozio mladence i užu obitelj do plaže.
Svirali su tamburaši, svi bijahu nasmijani, odjekuje cika žena...

...dok su ih na molu čekali kumovi, djeveruša te ostali ljudi na plaži...

Volim hodati bosa po kamenju. I volim vidjeti ovako
kamenite prilaze moru. Volim krš.

Kasnije, uživanje pod palmom...

...te zaključak kako su mi noge stravično bijele...

Jedna, onako slučajno, u prolazu, nakon što sam postala crvena...

U gradu ludnica. Sve puno naživciranih vozača. Čuješ
moju mamu kako govori: Pa kud im se žuri, na godišnjem su...
Zanimljivo je gledati kako se ljudi koji idu pješke brže kreću
nego mi u autu. A ništa, barem vidiš dosta toga. I onda vidiš
muškarca u ružičastoj majici. Ajoj.

Naiđoh kasnije na likića koji me je na engleštini pitao imam
li prijevoz do Šibenika. Naravno, nije kužio kad sam mu
objašnjavala da iznad Š ide kvačica. Ma, nije ni važno.
Ponudila sam mu voćne bombone te nastavila dalje...

Otišli smo, uz paljenje guma plavog Kawasakija ispred
Konzuma u Trogiru...

Pocrnila naravno nisam, izguštala se jesam, dobila majicu
sa Spužva Bobom. I ja zadovoljna. Je.
I nije važno što sam ovako kasno išla na more. I nije važno
što mi je bilo strašno čudno s mora vraćati se 28.8. Neka.

Treba još malo živjeti.
Pa onda škola.

Živjeli.

Pozdrav,
eMDe

nedjelja, 19.08.2007.

...prolij se po meni...

___________________________________

Vjeđe boje dima odaju ravnodušnost.
Noćas je mirisalo na jesen.
Naizust izgovorih riječi drugačije no obično.

Djevojčica s druge strane razuma
nepomičnih izraza.
Ne, dragi moj, to nisu suze.
Ova djevojčica ne plače.

Opijum rastače snove.
Voljela bih ne buditi se.

Večeras ne znam voljeti.
____________________________________

Ponekad volim. Ponekad ne.
Ponekad me ima previše u njemu.
Ponekad zaklopim vjeđe blago razmaknutih usana.
Ponekad ne želim osjećati ga.
Ponekad to sve jednostavno ne mogu.

...

Želim taj miris pronositi u svojoj kosi.

...

Nekad je tako malo potrebno.
Tako potreban.
7 tako divnih mjeseci.
Danas.

I još...
______________________________________

Želim ponedjeljak pamtiti po najboljem osjećaju.
______________________________________

petak, 10.08.2007.

Teb' u slavu grade moj

10.8. Datum posvećen mome gradu.
Slavi se Lovrenčevo. U središtu grada
visoko se propinje ka visinama crkva
Svetog Lovre. Prošavši gradom u
prijepodnevnim satima ulice su vrvjele
nasmijanim građanima koji su klizili parkom
niz već dobro znane staze. Program traje
cijeli dan. No, većini ljudi,pogotovo nama,
mlađoj populaciji,najvažnije je ono što se
događa navečer.

Na trgu će pjevati Colonia.
Opet će biti gomila kramara zajedno s
pretrpanim štandovima, kokicama, šećernom
vatom. Baloni s helijem, moj omiljeni ringišpil,
autići, kuhani kukuruzi,gomila šarenih ljudi.
Volim ringišpil.
I volim.
I Spužva Boba Skockanog. I kupit ću si balon.

Meni najdraži dio grada; nasip i rijeka Petrinjčica

Fešta se cijeli dan. Kiša je malo zeznula stvar,
no to nas neće omesti. Navečer se ide kolektivno
ide do grada. Cijelo društvo zajedno. Ljudi
začuđujućeg smijeha, raznih generacija, različitih
afiniteta. Ljudi koji se tako dobro slažu. Još otkad
su bili klinčeki mali.
Topari.
Neslužbeni vladari ulice.

Park u središtu grada i crkva Svetog Lovre

Vidjet ćete kako nam je bilo.
Marta drži fige da kiša prestane padati.
Marta ode na ringišpil.
Marta će se derinjati među ruljom uz Coloniju (Ha?!?!).
Marta je super raspoložena.

Dođite tamo.
Vidimo se.