četvrtak, 28.06.2007.
|
Margan Tadeon
Jučer je preminuo jedan od velikana hrvatske književnosti,
predsjednik i tajnik Društva hrvatskih književnika,
Dragutin Tadijanović.
Simpatičan, pognut djedica, drhtavog glasa i ruku.
Počeo je pisati s otprilike 17 godina. Pjesma Tužna jesen,
napisana 1922. prva je pjesma koju je napisao. Zaslužan
je za otprilike petstotinjak pjesama, što kvalitetnijih, što
manje kvalitetnih. U mladosti si je nadjenuo pseudonim,
tj. prozvao se Margan Tadeon, za kojeg rijetki znaju.
Ostao mi je u sjećanju. Dobrom sjećanju. Pamtim njegov
dolazak u Petrinju kada smo se svi trgali dobiti njegov
autogram i kupiti njegovu knjigu Devedeset i devet pjesama
i još jedna, koja mi i danas stoji na polici iznad radnog stola.
Pamtim kada mi je stavio ruku na rame, izgovorivši par riječi,
da ne odustajem, da pišem i dalje, da se borim.
Osjećala sam se tada posebno važno.
Iskreno govoreći, ljudi mu ne bi pridavali baš toliku pozornost
da nije napunio sto godina. Odjednom si ga mogao vidjeti po
svim mogućim novinama, na Internetu, Dnevniku, gostovao je
gdje god su ga zvali, iako je bio bolestan. Rijetki su zapravo
pridavali pažnju baš njegovim pjesmama. Rijetki, od svih tih
zaluđenika, su i pročitali koju njegovu knjigu.
To me posebno smetalo.
Još kao osnovnoškolka, kao petašica, bila sam zaluđena
njime. Sjećam se da sam, dok još nisam imala njegove
knjige, sjedila kod mame u knjižnici, čitala njegove zbirke
te neke pjesme prepisivala na posebne papire. Tada je u
mojim očima bio zaista velik. No, kako sam rasla, sve više
čitala, nekako me napustilo toliko zanimanje za njega.
Evo, danas, iako možda i nemam pravo davati svoje
mišljenje o tako velikom književniku, smatram da postoje
puno kvalitetniji, bolji i veći pjesnici od njega. Usporedivši
ga s Kranjčevićevim domoljubljem, Matoševim sonetima,
Kaštelanovim intimnim pjesmama, Pupačićevom alegorijom,
shvatiš kako je zapravo jednostavan. No, upravo u toj
jednostavnosti obavijenoj vrlo jakim emocionalnim slikama
i retorikom, leži ono što njegove pjesme čini posebnima.
Nisam podržavala objavljivanje onih njegovih nikad objavljenih
pisama. Ne znam, tu leži dokaz kako mu je sve ovo zapravo
možda i puhnulo u glavu. Nekako zbog svih tih događanja vezanih
za njega i njegovih sto godina u zadnje dvije godine, sam ga
prestala voljeti. Čitati. No, to je trenutno totalno sporedna stvar.
No u jedno sam sigurna. Hrvatska je izgubila jednog velikog
književnika, ogromnu dobričinu, dječarca u srcu, velikog veseljaka.
To ne bi trebala biti velika žalost, jer će on, zajedno sa svojim
pjesmama, popunjavati police knjižnica diljem Hrvatske, i sa
sigurnošću, police moje sobe.
Počivao u miru.
|
srijeda, 27.06.2007.
|
Marko, sretan rođendan!
Doživio ih još mnogo.
|
utorak, 26.06.2007.
|
Osobnost umotana vrlinama i manama
Meri
mi je proslijedila neku novu štafetu. Trebam sročiti nešto
rečenica o sebi, odgovoriti na ili/ili pitalicu i 4 pitanja.
Eto ga, drugačije ne bih danas napisala novi post. Krenimo.
Željela bih svijet učiniti boljim mjestom. Kako otrcano.
Željela bih ostvariti svoje snove, nadanja i očekivanja.
Želim voljeti i biti voljena. Nastojim imati razumijevanja
i strpljenja. Elokventna sam, goropadna, uvijek nasmijana
prgavica koja realno gleda na svijet. Mene ili volite ili ne
volite. Po prirodi sam kreativka koja ne barata baš najbolje
s brojevima, volim hvatati hrušteve, gađati se čičcima,
kočiti biciklom na šljunku, igrati igrice, družiti se s dečkima.
Osvetoljubiva sam, lako planem, glasno pričam i smijem se,
zlopamtilo sam.
Neprestano kasnim, koliko se god trudila doći na vrijeme.
Volim uzimati ljudima upaljače, volim miris jeseni, crveno
i crno donje rublje, horore, noć, književnost, opuštenost.
Želim naučiti svirati gitaru, otići na stadion Real Madrida,
studirati komparativnu književnost.
Volim biti raščupana (uvijek mama za mnom trči sa češljem
u nadi da će me počešljati), biti odjevena u crno u kojem
se osjećam tako hrabro, volim nokte nalakirane crnim lakom i
oči obrubljene crnom olovkom, volim marte i starke, lančiće s
križićima, narukvice. Ne vjerujem pretjerano niskim nepoznatim
ljudima. U meni čuči mali pritajeni perfekcionist. Gušt mi je
nekad uzeti rječnik u ruke pa iščitavati neke dijelove, pisati,
diskutirati, pjevati na karaokama, penjati se po drveću,
neprestano se provlačiti negdje, preskakati ograde i vijaču,
igrati nogomet s dečkima, igrati hokoš-bokoš, fotografirati
ljude u svim mogućim pozama, ostajati budna do kasno.
Uz tvojih 15 i nešto kusur godina dobra većina te ne shvaća o
zbiljno kada si zacrtaš neke ciljeve. To me tako nervira.
Želim uvijek ostati nasmijano dijete bez obzira na sve, iako
postoje trenuci kada se jednostavno moraš držati određene
doze ozbiljnosti. Ne volim cajke, prozirnost, povodljivost,
neutemeljene konstatacije, labilnost, okrivljavanje bez
iznesenih razloga. Škorpionka u horoskopu, rođena početkom
rata, zimogrozna, živim za određene ljude, glazbu, Hrvatsku.
Borim se. Preživljavam. Živim. Volim. Ne želim biti kao drugi.
Želim pamtiti neke stvari zauvijek. Ne zaboravljati.
Živjeti svoju budućnost, na svoj način, u svom djeliću svemira.
…ostalo ionako imate u boxu sa strane…
____________________
ljeto ili zima - ljeto
toplo ili hladno - toplo
crno ili rozo - crno
narodnjaci ili metal -metal
motor ili auto – motor
_____________________
Pitanja i odgovori
1. Koji je tvoj savršen dan
2. Što vas na ljudima prvo privuče
3. Koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju
4. Da morate birati, biste li izabrali ulogu čovjeka
koji ima novac i karijeru a nema voljenu osobu
kraj sebe ili čovjeka koji nema novac a ima pokraj
sebe voljenu osobu..
1. Zapravo, svaki dan može biti savršen, ne treba
ga sačinjavati nešto pretjerano, uglavnom ono što
je za tebe važno, ono što uveseljava tvoj svijet..
Uglavnom, boravak s najdražim ljudima, slušanje
glazbe, gomila smijeha. Obitelj, Marko, Prskalo,
Nivesićka, Sokač, Klarićka, Bunjo, Damba, Denis…
S njima, svaki dan je savršen.
2. Na prvi pogled, oči i kosa. Volim dužu, po
mogućnosti frćkavu kosicu (khm,hm). A ovako,
kada malo i popričamo, privuče me rječitost,
otvorenost, te određeni stavovi tog čovjeka.
3. Svi kažu da ih živcira umišljenost, laž, dvoličnost,
mržnja, no ja to neću reći jer, iako to i mene nervira,
ne mogu biti sigurna da i ja u bilo kojoj situaciji jednom
neću biti takva. Svi ispadaju golemi čistunci iznervirani
ovim svijetom, a zapravo ga sami truju svojim beskrajnim
glupostima.
4. Definitivno bih izabrala uloga čovjeka koji nema
novac, a pokraj sebe ima voljenu osobu, jer,čemu
silno bogatstvo kada to bogatstvo nemaš s kim
uživati i dijeliti.
Štafetu dodjeljujem:
Teni
|
nedjelja, 24.06.2007.
|
Heroes of the day, legends forever
Drži me proza u zadnje vrijeme.
Evo kratkog odlomka nastalog u
glavi za vrijeme slušanja pjesme
Templars of steel.
________________________________________
Zadihan stoji na rubu stepenica koje vode ka
ciglenoj kući. Nervozno kroz prste provlači
rijetke niti koje više nisu htjele ostati na njegovoj
majici. Gomila opušaka i jedno obećanje vrijedno
spomena. Žila kucavica dobro obavlja svoju zadaću.
Korakne naprijed s grizodušjem. Možda je trebao
već odavno naučiti nositi se s određenom dozom
svoje nevinosti, neznanja ophođenja sa ženama
i s konstantna dva promila alkohola u krvi. Možda.
Sunce ne jenjava. Još uvijek bezobrazno nogom
šuta otvorenu limenku u kojoj se nalazila crvena
boja. Spretno otare graške znoja sa čela te spremi
teške sunčane naočale u džep. Ovaj put je svezao
svoju dugu kosu. Ovaj put je to neki drugi čovjek.
Čovjek, kojeg ne prepoznajem.
_________________________________________
Glasno odbijanje neodobravanja.
Nemojte se truditi.
Idem kako ja hoću.
...twinkle,twinkle little star...
Bezimena tragedija.
Početak drame.
Kraj lirike.
Mješavina.
Krabulje na licima nesvrstanih.
Obični pozeri.
Pronađite svoj način života.
We sacrifice our blood, we kill for honour.
In glory we return, our destination's end,
we made it happen.
Pozdrav,
eMDe
|
ponedjeljak, 18.06.2007.
|
Vuk dlaku mijenja...a ćud?
Punoljetan. Kak'ti frajer. Ne osporavam. Sam si to rekao.
Onda stvarno ne vidim smisla u tome da se kvačiš s petnaestogodišnjacima.
Pokušat ću ovo sročiti na lijep način. Pošto ste svi vi uspjeli reći što
ste htjeli, što ste uspjeli popljuvati ljude koje ste htjeli, mislim da
bi bio red i da ja kažem pokoju riječ. Mislim, mogli smo o ovome
pričati gledajući si u oči, ali vi ste htjeli preko komentara na blogu.
I kasnije, bez ikakve ljutnje, prihvatite i moje mišljenje.
Ako ste u stanju. U redu.
Vratimo se na početak.
Prvi si ostavio komentar na mom blogu. I popljuvao me.
U redu. No, za one koji ranije nisu shvatili, opskur.blog.hr
je više umjetnički blog na kojem se objavljuje poezija i
proza te ne postoji zato da bi se na njemu moglo
prepucavati i vrijeđati. I da, ne kaže se umjetnica za
književnost, već književnica. Ne mislim se sad pravdati
s vama. To definitivno ne.
Ne mislim biti kao NEKI, pa nabijati neke stvari na nos.
Ne, ne mislim ti nabijati na nos što si pao razred, što
imaš zdravstvenih problema, što te ni vlastita sestra
baš i ne cijeni. To je tvoj problem. A ti si bio toliko
bijedan da si mislio da ćeš uspjeti u namjerama
ocrnjivanja mene. I ako nisi shvatio da tvoji komentari
nemaju nikakve veze s mojim postovima, neka ti već
netko pokuša otvoriti oči. Vrlo je pohvalno što ostavljaš
takve komentare jer ljudi iz priloženoga doslovno mogu
shvatiti tebe kao tebe. Pazi, to samo govori o tome kakav si.
I ti definitivno nemaš nikakvog prokletog prava govoriti
nekome nešto o pismenosti. Trebao bi u ruke uzeti
Anićev rječnik hrvatskog jezika i Hrvatski pravopis
autora Babić-Finka-Moguš, prelistati ga. Znaš, ono
što si mi popljuvao Drač, vjeruj, nije ništa posebno,
jer kada takvo nešto izađe iz usta čovjeka koji nema
apsolutno nikakve veze s književnošću, umjetnošću
općenito, zapravo nije važno. Ako si me mislio
povrijediti onim šturim i krnjim, jednostavno složenim
rečenicama, trebat će ti mnogo više od uličnog žargonizma,
najobičnijih pejorativa te hiperboliziranja stvari. O tebi
kao čovjeku baš i nemam preveliko mišljenje. Zapravo
nemam nikakvo. Imala bih ga da si mi se obratio kao
čovjek, a ne ovako. I imat ćeš mi pravo nešto reći kada
počneš posjedovati jednake elokvencijske sposobnosti
kao i ja. E tek onda ćemo, barem po ovome pitanju,
biti ravnopravni.
Kada će više shvatiti da me iskreno zaboli za Jasminu
i tebe. Uporno se petljaš u stvari u kojima te nitko
ne spominje. Uporno govoriš da vas pustimo na miru,
a nitko vas ne dira. Kao da želite konstantno biti u
središtu pozornosti, a to je nemoguće. Nemojte mi
laskati time što mi dajete do znanja da sam jedna od
glavnih tema vaših razgovora u zadnjih par dana.
Zaboravljate da nisam jedna od iskompleksiranih,
prepotentnih, ortodoksnih, iskoristivih ženskica.
I nisam dio najobičnijeg trulog inventara.
Ti si grosist uvjerljivih obmana.
Očito je da niste naučeni igrati prljavo. Ali frajerski prljavo.
Na pederski svi mi znamo. Prekratkog ste fitilja za
sprovesti to u djelo. Zato vam ni ne uspijeva.
Previše pozornosti pridajete irelevantnim fragmentima
cijele ove storije. I na kraju završite bez kolajne, a bili
ste uvjereni da ćete dobiti.
Kako je nisko ulijetati s tim otrcanim osnovnoškolskim
frazeologizmima koje jasno ocrtavaju naznaku one
stare: «Moj je tata jači od tvog.»
Curice u četvrtom razredu se svađaju oko prijateljica
(što ja ne mislim raditi) upravo na ovaj način :
«Ah, ti si ljubomorna, više nemaš najbolju prijateljicu,
ona je bolja od tebe…». Da ste 3 500 godina prije Krista
u francuskoj pokrajini Cro Magnon govorili takvo što,
smatrali bi vas velikanima. Ali sjetite se da smo u
Najnovijem dobu, a ne u neolitiku.
Da, rekla je da smo debeli, ružni i prištavi, ali kad
pogledaš, ne mogu svi biti hemofilični, kodžavi,
anatemistički nastrojeni sustavi kostiju zamotani u
bljedunjavo pokrovno tkivo oštećeno vanjskim irigacijskim
procesima u namjeri odmakanja gnojnih nametnika. Ali nema veze.
I kako bi se reklo: "PSI LAJU, KARAVANE I DALJE PROLAZE."
|
nedjelja, 17.06.2007.
|
Omnia praeclara rara
_____________________________________________
Nazadnjaštvo prolazi nauštrb sofisticiranom ustrojenju.
Rasipništvo nesvrsihodnih kojima je sofistika temelj života.
Na kraju dobijete uzao. Nemoguć za razriješiti.
_____________________________________________
Zadrtost do neba.
Asimetričnost odvratnih pojava zagađuju univerzum.
Doživimo katarzu.
Pa onda pričajmo o poštenju.
|
subota, 16.06.2007.
|
Post nubila Phoebus
Jedna dnevna priča i osvrt
Sjedam u stolicu obloženu mrvicama duhana.
Kodžavi obrisi zatamnjenih likova ispuhuju
posljednje kolutove dima. Grimizni cvjetovi
obješeni na zidove prepune žutih mrlja.
Spretno provuče cigaretu kroz prste, nakrivi
usnu i ispusti glasan odobravajući "Hmmmm."
Nakrivi glavu i kaže da ne može bolje. U
pozadini se čuju naznake "Nothing else matters."
Odvratno prašnjave cipele okupiraju moje
poglede, te onako, neprimjetno, pokušavam
otresti lupivši cipelom od rub stola. Nisam za finjake.
Uporno mi se pokušava svidjeti vrtivši oko prstiju
kutiju, ovaj put, bijedne Opatije. Zabacim kosu,
zavežem žnirance na martama, izlazim ponosno van.
Kaže sam sebi u bradu: "Večeras ne znam voljeti."
Trstika zaklanja prokleto prljavu ulicu sprječavajući
zamahe rukom s namjerom ostavljanja crvenih tragova
prstiju na prevarantskom licu. Trulo-crveni rokovnik sa
skrivenim tajnama ostavljen na metalik stolici s nadom
da će ga pronaći prokletnik. Palim cigaretu, otkopčavam
grudnjak, sjedam uz rub oronule ceste. Neminovne
okrutne činjenice smješkaju se kraj mojih prstiju u moju
korist. Kao da me dira, indiferencija. Prokletnik je umro.
Za kraj želi oprost.
E ovaj put ništa od toga.
Pokupi jebene prnje i odlepršaj daleko odavde.
Umri.
_____________________________________________
Interkulturalizam kao pojam ljudi očito ne poznaju.
Osjećaju se tako veliki i jaki kada uspiju složiti dvije
smislene i donekle gramatički točne rečenice. Nekakve
za njih veličanstvene bedastoće. Haha. Vrlo jako, vrlo.
Koliko samo moraš biti jadan da se neprestano vraćaš
na ono početno, što je odavno otpisano te pokušavaš
ispasti što veći gubitnik. A da jednom shvatite to? Ne.
Spuštati se na razinu manju od crva se baš i ne isplati.
Ali ne, ljudi su prepametni da bi to uočili. Još uvijek
ispadaju enormni jadnici. Bez afiniteta za bilo što. *:)
Haha. Haaha.
Definitivno.
|
srijeda, 06.06.2007.
|
Vjeđe prekrivene obmanom
...pokušaji pisanja na engleskom..
____________________________
Eternal love never lasts forever.
Cause nothing lasts forever.
It doesn't matter.
I hope you will see my persistance
and black oceans beneath my legs.
In chains, I will fall asleep forever.
Die in pain.
____________________________
Doživimo sinesteziju.
Odajmo se vlastitom hedonizmu i epikureizmu.
Ljubimo prokletnike, zloću svojih čini.
Ressurection.
The chosen ones.
______________________________________
Daščare prljavih misli zametnute u neprohodno.
Zajapurenog lica prikuplja mrtvarinu.
Kosa opuštena niz vrat tugom.
Pandemonij je spreman.
Zimomora zavladala.
Mrtvilo.
_______________________________________
Why do birds suddenly appear
every time you are near?
Just like me, they long to be
close to you.
Poglašnjavanje emocija.
Podizanje na višu razinu.
Strpljen - spašen.
Žudim.
|
|
