fotografije...

Po preporuci jednog muškarca, počela sam objavljivati fotografije na Fotozineu. To traje već cca mjesec dana, tako da je blog pao u drugi plan. Naime, fotografija je moja velika ljubav. Ogromna. Na uređivanjima istih provodim i po nekoliko sati navečer, a nešto i po danu ako je N u školi.

Inače, sve ide nekim svojim tijekom. Naravno, neobično bi bilo kad bi me u potpunosti mimiošla sva sranja, ali eto. Ne žalim se.
Odnos s majkom je nekad komplexniji, nekad manje, ali vrijeme uglavnom provodim u sobi koja je N i meni ujedno i dnevni prostor, pa na taj način izbjegavam prilike za sukobe.

Ex je opet u nekom rastrojstvu: u gorkim suzama obznanjuje suočavanje sa činjenicom da je on zapravo otišao od nas, što i nije loše, budući da je prošlo od tada "tek" 6 godina... Ma kako glupo se činilo, u jednom trenutku mi ga je bilo žao. Odmah se sjetih kako sam mu priželjkivala proći barem djelomično kroz ono kroz što sam ja prošla, i sad, kad je došao taj trenutak, zaista nisam likovala...

N je zauzeta i školom, i likovnom i kiparskom radionicom, klavirom, baletom i zborom. Zapravo, izvanškolske obavezne aktivnosti (jer plaćam sretan) su klavir i balet, a ostalo je kad hoće i može. Za sada hoće i stiže sve. Drago mi je što se na taj način druži s djecom. Iako bih mnoge rado preodgojila...
Imali smo jučer roditeljski sastanak po pitanju odlaska djece na četiridnevni izlet na Bjelolasicu. Radi se očito o programu putovanja djece četvrtih razreda na državnoj razini. Tamo bi se trebalo naći više četvrtih razreda iz Hrvatske i program djeluje dobro osmišljen. Frendica i ja obje imamo kćeri u četvrtom razredu. Na roditeljskom smo postavili neka, nama barem, elementarna pitanja: kako će spavati, kako je osmišljen nadzor zaštiti ih prvenstveno od njih samih i slično. Zatečene ostadosmo reakcijom roditelja, a i osoblja škole koje je nazočilo sastanku. Naime, koje smo to mi tuke, pa kako smo mi kad smo bili mali negdje išli?! Pa tko je nas i kako čuvao?!
E, pa draga gospodo, kad sam bila u četvrtom razredu, moje frendice vršnjakinje se nisu šminkale i takve bile tolerirane u školi, meni dečki iz razreda, iako u šali i, nadam se, neznanju, nisu govorili da će me silovati, isto tako nisu izvodili imitaciju sexualnog čina i referirali mi kakvih sve sexualnih pomagala ima. Moje dijete je zbunjeno, a djelomično i u nelagodi zbog kojekavih informacija primljenih od svojih vršnjaka. Ne radi se samo o njenoj školi. Iste su je zatekle ovog ljeta i to sa klincima obrazovanih stanovnika metropole i "eminentnih" naših ljudi u dijaspori.
Nisam konzerva. Ne prodajem joj priču kako ju je donijela roda ili da sam je izvukla iz koljena. Ali tvrdim kako je njihov mozak zatečen u nekontroliranom informiranju bez cenzure koja bi im u ovoj razvojnoj fazi sigurno olakšala život. Nismo li kao roditelji odgovorni za slobodno vrijeme naše djece, za dostupnost koječega bilo kojem uzrastu? Ne držim se ludom materom zato što je jedna od rijetkih bila koja nije mogla sudjelovati u razgovorima o događanjima u Big Brother emisijama, ili epizodama Uvoda u anatomiju. Znam da je sasvim prirodna faza osvješćenja sexualnosti u određenoj razvojnoj fazi, ali opravdanje kako su danas druga vremena ne pije vode.
Pije, ali mislim ponajviše u zatajenju naše, roditeljske uloge.
I nije na stvari samo sexualnost. Ma ne. Ima toga na "više polja"...
Ljudi moji, ne dozvoljavamo djeci biti djecom. Zar smo toliko zaokupljeni sami sobom?

Image Hosted by ImageShack.us
20.02.2008. u 21:22 | 12 Komentara | Print | # | ^

odgovor nakon mjesec dana

O problemu oko nerazjašnjene situacije s pribavljanjem potrebne, odnosno, nepotrebne suglasnosti "drugog" roditelja kada dijete izlazi iz zemlje s "prvim" (a može i obrnuto sretan), ispisala sam pozamašni post 1. siječnja.
Bome, dobila ja danas odgovor od MUP-a! Istina jest da mi više ne koristi i da je stigao i više od mjesec dana nakon upućenog upita, ali dobro je znati, "za buduće generacije" bang
Dakle, da se zaključiti kako je, gotovo ismijan od splitskog kolege, granični policajac u Metkoviću bio ipak u pravu. Evo tu danas pristiglog odgovora:

šalje: Pitanja 15:29 (prije 3 sati)
prima ##########
datum 8.2.2008. 15:29
naslov Re: granični prijelazi i potrebni dokumenti
poslano domenom mup.hr


Poštovana,

Zakonom o putnim ispravama hrvatskih državljana (NN77/99), članak 6., propisano je da građanin mlađi od 14 godina (dijete) može putovati u inozemstvo samo u pratnji roditelja ili drugog zakonskog zastupnika ili uz njihovu suglasnost u pratnji druge osobe.

Navedena suglasnost mora biti ovjerena od javnog bilježnika, diplomatske misije ili konzularnog ureda.

Obzirom na nejasnoće koje navodite u upitu obavještavamo Vas da je u navedenom slučaju došlo do ekstenzivnog tumačenja zakonskih odredbi u vezi dokumenata potrebnih za prelazak državne granice malodobnog djeteta u pratnji majke. Stoga Vas obavještavamo kako policijski službenici nadležni za kontrolu prelaska državne granice prilikom obavljanja izlazne granične kontrole neće zahtijevati pismenu suglasnost djetetova oca za odlazak djeteta s majkom u inozemstvo.


S poštovanjem,

Odjel za odnose s javnošću
----- Original Message -----
From: ####
To: pitanja@mup.hr
Sent: Tuesday, January 01, 2008 2:23 AM
Subject: granični prijelazi i potrebni dokumenti


Eto. A sad mi valja izvijestiti one u Splitu, neka ljudi znaju bang

Usput, kad smo u Zagrebu prelazili granični prijelaz na zračnoj luci, ženi sam pružila sve moguće dokumente, između ostalog i spornu suglasnost. Žena mi je kazala kako mi osim putovnica ne treba ništa, ali mi preporuča nositi rodni list djeteta zbog dokaza kako sam zaista njena majka budući se ne prezivamo isto.

Kuku nama, jadni smo ti...bang

Image Hosted by ImageShack.us
08.02.2008. u 18:51 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se