odgovor nakon mjesec dana
O problemu oko nerazjašnjene situacije s pribavljanjem potrebne, odnosno, nepotrebne suglasnosti "drugog" roditelja kada dijete izlazi iz zemlje s "prvim" (a može i obrnuto 
), ispisala sam pozamašni post 1. siječnja.
Bome, dobila ja danas odgovor od MUP-a! Istina jest da mi više ne koristi i da je stigao i više od mjesec dana nakon upućenog upita, ali dobro je znati, "za buduće generacije" 
Dakle, da se zaključiti kako je, gotovo ismijan od splitskog kolege, granični policajac u Metkoviću bio ipak u pravu. Evo tu danas pristiglog odgovora:
šalje: Pitanja 15:29 (prije 3 sati)
prima ##########
datum 8.2.2008. 15:29
naslov Re: granični prijelazi i potrebni dokumenti
poslano domenom mup.hr
Poštovana,
Zakonom o putnim ispravama hrvatskih državljana (NN77/99), članak 6., propisano je da građanin mlađi od 14 godina (dijete) može putovati u inozemstvo samo u pratnji roditelja ili drugog zakonskog zastupnika ili uz njihovu suglasnost u pratnji druge osobe.
Navedena suglasnost mora biti ovjerena od javnog bilježnika, diplomatske misije ili konzularnog ureda.
Obzirom na nejasnoće koje navodite u upitu obavještavamo Vas da je u navedenom slučaju došlo do ekstenzivnog tumačenja zakonskih odredbi u vezi dokumenata potrebnih za prelazak državne granice malodobnog djeteta u pratnji majke. Stoga Vas obavještavamo kako policijski službenici nadležni za kontrolu prelaska državne granice prilikom obavljanja izlazne granične kontrole neće zahtijevati pismenu suglasnost djetetova oca za odlazak djeteta s majkom u inozemstvo.
S poštovanjem,
Odjel za odnose s javnošću
----- Original Message -----
From: ####
To: pitanja@mup.hr
Sent: Tuesday, January 01, 2008 2:23 AM
Subject: granični prijelazi i potrebni dokumenti
Eto. A sad mi valja izvijestiti one u Splitu, neka ljudi znaju
Usput, kad smo u Zagrebu prelazili granični prijelaz na zračnoj luci, ženi sam pružila sve moguće dokumente, između ostalog i spornu suglasnost. Žena mi je kazala kako mi osim putovnica ne treba ništa, ali mi preporuča nositi rodni list djeteta zbog dokaza kako sam zaista njena majka budući se ne prezivamo isto.
Kuku nama, jadni smo ti...
08.02.2008. u 18:51 |
2 Komentara |
Print |
# |
^
0
| < |
veljača, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
|
|
Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
e-mail: okosjenki@net.hr
Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:
Regoč
Kosjenka
Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.
Linkovi
ljudi koje rado pročitam:
POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!