babe i žabe (mislim kako imam isti naslov 2. put)

Jesmo, stvarno smo smiješna zemlja...
Ne mogu vjerovati kako svoje sitne duše hranimo podatcima iz burnih života "eminentnih" nam sunarodnjaka. Nekad se to nazivalo malograđanštinom, ali sada, bome, to prerasta u nacionalni problem, takve vijesti, pričice i sranja, počinju biti teme informativnih emisija, još gore, čak i vijesti HRT-a u 19.30 h koje sam držala najozbiljnijim od svih vijesti ostalih televizija koje su dostupne u mom kraju.
Ili, radi li se samo o nedostatku volje prokazivati one koji možda i poguravaju takve vijesti ne bi li "puter" na njihovoj glavi dobio na vremenu za konačno otopljavanje...?
Igara, dakle, očito imamo. Za kruh više nitko i ne mari...

Sa djetetom sam pratila uglavnom sve emisije "Zvijezde pjevaju". Baš sam razočarana što je ispao mali Bulić. Dečko je zaista nadaren, u kombinaciji sa Husar trebao je postati pravom zvijezdom. Svaka čast i Alečkovićkoj i Zuberu, ali Bulić je 10 koplja iznad! Baš mi je žao. Nekako je bilo za očekivati da ostanu Alečkovićka i on u finalu. I, naravno, da on pobijedi :)

Image Hosted by ImageShack.us

30.05.2007. u 22:26 | 14 Komentara | Print | # | ^

događaji i nedogađaji

U međuvremenu, od zadnjeg bloganja, posla je počelo biti sve više, moje malo mjesto je oživjelo, moje se dijete pričestilo.

Posao: nešto se ipak kreće. Ne pretjerano, ali, eto... Samo što je ozračje počelo biti naporno. Povremeni loši međuljudski odnosi počeli su biti usmjereni drugim pravcima: od vrha prema dolje, pa se naravno, razvija i reakcija na doživljeno. Šteta. Nikad kao ove godine nisam bila tako ravnodušna pri odlasku na posao. Inače, obožavam svoj posao, ali upravo zbog podcjenjivačkog stava ne samo prema meni, već prema svima, neizbježna je reakcija. Ne bih to nazvala redovitom krizom, već nečim što bi, ne daj Bože, moglo kulminirati nekim lošim rezultatom. No, nije do mene... Ali, opet mi nekako žao...

Ljeto: stiglo! Ipak, ne mogu reći kako sam jedva dočekala: niti je zima bila hladna, a niti je vrijeme sporo protjecalo. No, ipak mi pričinjava radost vidjeti neke drukčije ljude od onih što ih viđam svaki dan. Bez uvrede domaćima, ali su mi dodijali :)

Pričest: bilo je prekrasno. Uzbuđenju nije bilo kraja... Trema, radost... Sve izmiješano. Bila je prekrasna :) Većina djevojčica je dan ranije, a bome i u rano pričesničko jutro, bila na tretmanu lokalne frizerke koji rezultat je bio (op. a. po mom mišljenju!) katastrofalan. Sirote, izgledale su kao patuljaste šezdesetogodišnjakinje sa, u najmanju ruku, staromodnim instalacijama na glavama...
Nakon ceremonije, kava s prijateljima i obiteljski ručak: ona, mama, moje dvije sestre, nećakinja i ja. Kako bi slavlje bilo potpuno, pretpostavljalo je uživanje svima. Dakle, nije se kuhalo, već sam iz obližnjeg restorana naručila ručak kojeg sam kući poslužila. Nismo načinom proslave baš zadovoljile novonastale standarde, budući su mnogi pravili megaslavlja. :)

Evo malo zadnjih fotki mobitelom. Nebo, vječna inspiracija...

Image Hosted by ImageShack.us

18.05.2007. u 09:02 | 8 Komentara | Print | # | ^

tri po tri...

Bila kod mame u minusu i kaže tko pročita post do kraja, valja mu preuzeti štafetu. Zadnjih par štafeta sam odbila, ali evo, ovo večeras neću...

1. Tri stvari kojih se bojim:
a) psi
b) veliki skakavci
c) brze vožnje

2. Tri osobe koje me nasmiju:
a) Monty Python (znam, nije osoba, ali...)
b) ljubavni problemi moje kćeri (smijem se dok me ne vidi!)
c) dobar vic

3. Tri osobe koje volim:
a) moju kći
b) moju obitelj (znam, opet sam megaloman...)
c) nekolicinu prijatelj (i opet...)
b) i c) dijele isto mjesto

4. Tri stvari koje ne razumijem
a) televizor
b) telefon
c) zločestoću

5. Tri stvari koje su mi na stolu:
a) etui od naočala za vid
b) mobitel
c) nekakva pisalica

6. Tri stvari koje bih htjela napraviti prije nego umrem:
a) iskreno se ispovijediti
b) vidjeti Pariz
c) pjevati s dobrim bandom

7. Tri stvari što znam:
a) dobro pjevam
b) dobro kuham
c) dobro slušam

8. Tri stvari što ne znam
a) gdje je nestala ljubav
b) ne znam ćirilicu
c) gdje je nestala ljubav

9. Tri pjesme:
a) Ordinary People - John Legend
b) Zar je stvarno došao taj dan (ili kako se već pjesma zove) - Jinx
c) Amelia - Joni Mitchell

10. Tri stvari koje bih htjela naučiti:
a) jahati
b) francuski
c) mađioničarske trikove

11. Tri omiljena jela:
a) Hot chicken plate
b) šalša od pomidora
c) Sweet and sour


Eto. Veli gore navedena mama da se ovo prenosi tako što onaj tko pročita post do kraja, prenese štafetu na svom blogu.
Zanimljivo je vidjeti tako, neke detalje o ljudima :)

Image Hosted by ImageShack.us

09.05.2007. u 01:30 | 9 Komentara | Print | # | ^

mayday, mayday, mayday...

Danas sam dobila mail o jezivom statusu hrtova u zemljama gdje ih se koristi za trke ili lov. Zaista strašno.

Prije svega želim napomenuti kako držim da postoji puno kampanja organizirianih za pomoć životinjama, dok se na pomoć nesposobnima naše vrste, a u usporedbi sa životinjama, gotovo ni ne misli.
Dovoljno snažan argument za podupiranje teze kako nas zaista nije briga za bližnjega svoga. Ali kako smo stvoreni sa udahnutom sviješću i savješću, potreba nekoga zbrinjavanti, maziti, općenito pokazivati mu ljubav, a da se ne radi nužno o ljubavničkom odnosu, nešto je što po naravi većina
nas ne može izbjeći. Pa umjesto pogladiti dijete koje nije naše, poljubiti "prijatelja" na susretu, prolazniku udijeliti osmijeh "bez opravdanja", radije ćemo sve navedeno usmjeriti prema životinjama jer "njihova je ljubav bezuvjetna", za razliku od naše koja uvijek traži naknadu za utrošeno...

Nije ovo prodika, jer vjerojatno ni sama nisam ništa bolja...

I nije ovo anti-žitvotinje propaganda. Čak što više, pomoći treba i i tim jadnim životinjama koje su rezultat onih naše vrste kojima život vjerojatno više ni u kojem obliku ne predstavlja emocionalni poticaj.

Ni ne htijući, vraćam se iskonskom: voljeti sebe, pretpostavlja mogućnost voljenja bližnjega. Znači, opet sam negdje na početku: volimo li doista sebe kakvi jesmo?
Vjerojatno nedovoljno.

Image Hosted by ImageShack.us

03.05.2007. u 09:08 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se