četvrtak, 28.02.2008.
Plamene zore bude me iz sna, fabricka jutra, dim iz dimnjaka, pesma se ori, mladi radnici, celicna jutra, hitam fabrici.
Zbog ljupke vremenske razlike, moja se domovina budi pred kraj mog radnog vremena. Stoga imam rijetko priliku pratiti tko je marljiv i radisan, a tko zabusant. Danas 28. veljace udarnik dana je gospodin Zlatko Gasparovic koji se u cik zore logirao na sinovljev akaunt. Zasluzio je Zlatni cekic. Srebrni ide spomenutom sinu Vjekoslavu koji se pojavio na poslu cak u drugom gradu. Broncani je zasluzio Goran Obranovic iako je nezaposlen, vrijedan je i rano ustaje. Slijede plakete i to redom Srdjanu Matijevicu, koji se cak izmotavao da ne nije odmah logirao kako bi uhvati kipic, Ireni Kezic, Ivi Ivas s posebnim lovorovim listom jer se tesko budi, i naposljetku maloj pcelici Marijani Bucat koja je poznati ranoranilac. Upravo smo dobili jos jednog mladog udarnika Mirka Majica. I njemu plaketa s likom Alije Sirotanovica.
Idem ja doma, a vi udarajte...
Edukacijsko - rehabilitacijski
Prvo odgovori na ona krucijalna pitanja sto ih ostavih otvorenima u posljednjem objavku. Triput da; ima zivota u svemiru, apokalipsa samo sto nije i postoji kineska tipkovnica.
Kineska jezik je cudan, kao i pripadajuci mu znakovi. Pripada sino-tibetanskoj skupini i jezik je naroda Han (vecina Kineza). Kao standardni i sluzbeni koristi se mandarinski koji je zapravo dijalekt Beijinga. Oko mog sela govore svojim narjecjem kojemu je jedna od glavnih odlika mijesanje s i š i mekih š. Nesto poput Trogirana. Narjecja medjusobno i nemaju previse slicnosti, pa se skoro mogu smatrati drugim jezicima. Hong Kong i Macao npr govore Kantonski (moj slobodni prijevod Cantonese. A svi koriste iste znakove. Znakovi nisu pojedine rijeci, nego nesto kao morfemi, nisu piktogrami,pa ne ocekujte jednak broj znakova i rijeci.
Gramatika je piece of cake jer nemaj vremena, roda, padeza, konjugacija i slicnih stvari. Postoji mnozina; samo se doda oznacivac mnozine. Npr ja je wo, a mi women...
Sredinom proslog stoljeca je i samim Kinezima postalo komplicirano pismo pa su razvili pojednostavljeni sistem znakovlja da bi lakse opismenili ljude. To je bilo brzo prihvaceno, a danas se neki kuleri prave vazni bas upotrebom tog starog i slozenog nacina.
Pisanje kineskog na latinici je posebna prica; poceli su neki misionari davno prije, pa su gospoda Wade i Giles pokusali prije oko 150 godina, a posljednjih 50 je opce prihvacen pinyin. Ostatak W-G sistema je koristenje naziva Peking za Beijing. Problem transkripcije je u prikazu tonova koji su esencijalni za razumijevanje. Postoje 4 tona+neutralni. To nisu naglasci, nego to-no-vi i pisu se iznad slova. Bez njih se ne moze pravilno izgovoriti rijec.
Kineski znakovi se sastoje od poteza (strokes) i imaju pravlo redosljeda i smjera pisanja. Najkompliciraniji znak ima 64 poteza, ali srecom nije bas u upotrebi od 5. stoljeca. Danas najslozeniji ima pisljivih 36 poteza.
Ima jos bezbroj cudesa vezanih uz jezik i pismo, od kojih je jedno Chinglish. To je engleski jezik na kineski nacin. 80% natpisa na engleskom je pogresno, ne u spellingu, nego u konstrukciji recenice. To cu pocet slikavat pa kad se skupi objavljujem.
Tipkovnica
Naravno da postoji. Ima tipke na kojima su osnovni potezi, i tako se kreira znak. Buduci da je sam znak cesto slozen od nekog drugog i radikala, uvrstene su tipke s osnovnim tj djelovima znakova. To cini kinesku tipkovnicu mnogo vecom od ove standardne. Kao krajnja dimenzija je uzet raspon ruku prosjecne kineskinje. Pojavom laptopa pojavio se novi problem kojem su doskocili proizvodnjom sklopive tipkovnice koja se zatim pocela koristiti i za desktop racunala. Izgleda kao veliki rucnik kad se srola i stavi pod misku. Naprednije su one teleskopske.
Kako je kist ipak omiljeno sredstvo za ispisivanje znakova, cesto se susrecu drawing plocice po kojoj Kinez unosi znakovlje kistom. Plocica je spojena bluetoothom s kompom i program prepoznaje znak.
Napredniji zen majstori pisu usmjeravanjem misli na procesor i ne treba nikakve gadgete. Tome tezi svaka daktilografkinja.
(mudrolije iz zadnjeg pasusa ne parafrazirati u sluzbenim dokumentima, magistarskim i domacim radovima jer su zasticene zakonom o intelektualnom vlasnistvu)
Svima sam se pohvalila svojim prijevoznim sredstvom, no moram sluzbeno objavit sliju. Ukrali su mi sinoc kabanicu. To se ionako smatra potrosnom robom. Kapulica je pojedena.
Sutra mi dolazi cima, a bas sam se raspojasala sama u stanu. Njena soba mi je bila garderoba. I zbog nje ostajem za vikend u selu, da je uputim u cari zivota u Kini. Mnogo se zrtvujem.
Ako netko jos ne zna, u Hangzhou je koncert Backstreet Boysa 6.3. Jos stignete doletit.
Pomazem izgradnji drzave. Kinezi silno vole crtati po zidovima. Na ovom je slikovni prikaz nacionalne povijesti od prapovijesti.
Mislim da necu imati problema s obabirom poklona...
I za kraj highlight of the week. Nasli smo je!!!! Kava! Za samo 14kn. Sreca golema, radost, veselje. Inace postoji kava u nekim ugostiteljskim objektima, ali nije bas kava. I kosta i do 50ak kuna. Pretpostavljam da u Hyattu i slicnim hotelima imaju pravu, al ipak sam ja tu na minimalcu...Ovaj kafic je uz ducan Zara, gdje imaju otvaraca vrata na ulazu, tako da mi se ostvario davni sam da se vrata birtije otvaraju preda mnom.
četvrtak, 21.02.2008.
voce i smrad, 2 u 1
vratila sam se, ima vec neko vrijeme. na povratku mi se toliko spavalo da sam zaspala u avionu prije uzljetanja, otvorila jedno oko jednom za vrijeme leta. jedva se stigla presvuc iz japankica.
hangzhou me toplo docekao, iako ne kao kl, jer sam se tamo skidala na pisti aerodromskoj. dakle u kini je zatoplilo i cak je sporadicno suncano. nebo ima primjese plavog. prije par dana rucala na otvorenom tj sjedeci uz cestu, bas je bilo krasno, no onda se pojavio problem kave. bila bi ubila za terasu s pogledom na bilosto i kavu s mlijekom. srecom oko mene nije bilo ljudi s terasama na ledjima i kavom u ruci pa da ih ubijem i otmem ono sto zelim. neskava iz ducana i vruca voda iz restorana pa u parkic bilo je zen rjesenje. okolo su se djecica igrala, pustala zmajeve i vjetrove, odrasli su vjezbali tijelo i duh.
nadalje slijedi lamentacija o turizmu. mi hrvati se uopce ne moramo truditi jer nam je zemlja najljepsa, more najcistije, obala najrazvedenija, zene prekrasne, muskarci isto. nama ni noge ne smrde. zapravo ne trebamo ulagati u turizam, vec se samo orjentirati na klijente koji nemaju nesto od navedenog i to ce im biti dovoljno privlacno.
izuzimam one kojima noge smrde.
trazeci u maleziji malezijsku kuhinju (jela, ne prostoriju) ispostavilo se da bas i ne postoji. mozda u onolikoj mjeri koliko i hrvatska. strukle i neki kolac koji je zapravo madjarski/talijanski/turski ali mu mi dodajemo jedinstveni zacin npr cimet pa je onda nas. jesmo li mi prvi pomijesali sir i vrhnje?
malezijce po mom vlastitom osjecaju taj nedostatak ne smeta previse, pa ne izmisljaju na jelovnicima 'domace', i imaju hrpu kineskih, tai, indijskih restorana...to mi je bilo nekako kul, al osvetio se malezijac. podmuklo. ni sama ne znam kako, ali sam unutar prva 24 sata boravka upila podatak da postoji neko izuzetno fino voce koje ljudi u tim krajevima vole (zapravo u cijeloj ji aziji). jedini je problem sto to voce smrdi, zaudara. zove se durian. zabranjena je konzumacija istog na mnogim javnim mjestima. propaganda je bila suptilna, ali zapravo jaka, pa smo morale probati.
jedne veceri prilikom sopinga hrane i piva kupile smo i smrad. srecom da je tu bio neki nijemac koji nam je objasnjavao kakvo je koje voce (tropsko je, vecinu nikad vidila), pa nam je rekao da niposto ne pijemo alkohol uz durian. jos smo provjerili kod lokalaca i svi su potvrdili. naravno da je durian ostao za dorucak. ujutro sam otvorila frizider i zapahnulo me je. malo sam zateturala, iznjela ga na terasu i hrabro zagrizla, nadajuci se da sam probavila pivo tijekom noci. malo je gadan, al ok, nista posebno. kolegici je bio samo gadan.
preksutra sam podrugnula. na durian, naravno.
i sto je poanta. marketing. rjesimo se smeca i zaradimo. ako ovi uspjevaju prodati voce (i to meni koja ne jedem voce), smrdljivo, koje se ne smije mijesati s alkoholom, onda je sve moguce. planiram patentirati ukusnu juhu od lazine, malo ce biti gadno, ali stari mornari su uzivali u tome. peceni galeb, simbol dalmatinskog obiteljskog okupljanja. pita od kacamarina, mmmm. a sve to mozete zalit sa zaista tradicionalnim losim vinom.
dovoljno je mudrosti za danas. bit ce ih jos. u selu je sve po starom pa se bacam na eseje. uskoro vas ocekuje rjesenje najvecih zagonetki covjecanstva:
ima li zivota u svemiru?
dolazi li apokalipsa?
postoji li kineska tipkovnica?
četvrtak, 14.02.2008.
objavak
to je prevedena rijec post. bilo je krajnje vrijeme da netko to prevede. prvo, zahvaljujem saljivim prijateljima, glasno sam se hihotala vidjevsi vas na slikama. sad ce netko pomislit da i ja sve fotosopiram i da sam zapravo u solotisi. ode mi reputacija.
prvo malo edukacije jer sam u raznim chatovima osjetila blago geopoliticko neznanje.
zemlja se zove malezija. ostalo procitajte na vikipediji.
stanovnika ima jako malo, samo 25 milijuna, rasporedjenih na poluotocnom dijelu i na komadu bornea, sto cini ulice prohodnima, autobusne/vlacne karte kupljivima i opcenito urbanisticki humaniji okolis. malo sam subjektivna zbog tropske klime, ali mi se kuala lumpur cini stvarno finim gradicem. neboderi su boljih proporcija od kineskih mastodonata
---tornjovi i ja
hvala englezima na kolonizaciji, stanovnistvo se prilicno vjesto sluzi engleskim. kako ovdje ima i dobar postotak kineza (davno stigli, bit ce ih peronospora potrala), imala sam jedinstveno iskustvo caskanja s kosookom osobom koja je koristila zavisne recenice. na engleskom. i ovi kinezi su nekako finiji, djevojke se bolje oblace od originalnih kineskinja. ostali stanovnici su malezani - uglavnom muslimani i nesto indijaca. mjesanih malo.
o arhitekturi cu drugom prilikom, malo sam zbunjena.
---samo im fali pleter uokolo. ovo je ujedno i zadatak, tko prvi posalje najtocniju vizualizaciju po ovom opisu, dobije nesto. lokacija melaka
osvajaci su igrali monopoli/rizik po ovim podrucjima. vidjevsi sljedeci prizor zakljucila sam da su i nizozemci imali tu svoje prste. portugal se tek malo iskazao. vozi se lijevom stranom. od koga li su to pokupili. (opet melaka)
---moj malajski ljubi i ja
bus...mmm, ako ne uspijem u struci, bit cu prijevoznik, i to s ovakvim busevima. cak je i meni dovoljno mjesta. a dzaba.
na langkawiju sam se kupala i ponasala kao pravi mali turist. nasle smo finu kucicu uz plazu. od same nas je plaze dijelila tek birtija, sto nije predstavljalo neki problem. u maleziji znaju sto je kava. danas sam u selendri po imenu kuala perlis popila jednu od najboljih. u tom sam selu pitala za internet. ljubazni su mi ljudi pokazivali svi slozno u istom smjeru. kako sam dugo hodala, postalo mi je malo sumljivo pa sam opat pitala. oni su mi pokazivali na relativno obliznji grad. dobro upozorili su me da nije blizu, al da te pjeske upute u sljedece naselje...
evo vam jedna za fotoshop, mislim da svi stanete
natasa se bezbrizno kupa pod budnim okom leteceg zmaja
u sljedecem nastavku procitajte o durianu, malim meduzama, velikom krevetu i anti majmun kantama za smece.
vrijeme prikratite uz jos jednu nagradnu igru
o cemu oni pricaju
a)mudima (arhaicni genitiv mnozine)
b)cepanju muda
c)pravljenju salame od muda
d)ganjanju novih muda jer su ova pocepana u salamu
malajski jezik ima slicnosti s hrvatskim samo u odredjenim podrucjima, gledajuci film u trajektu tj citajuci titlove primjetila sam muda, kita, jebat, seri. bilo me je stid ovako nesto i napisat.
---ako ste se pitali gdje su vam idoli---
utorak, 12.02.2008.
tipicni prizori u veljaci
danas mi je jedina briga bila pomicati se u sjenu palmina drva. uzasno naporno. na langkawiju sam. malo sam se bojala da mi kokosov orah ne padne na glavu. eto imala sam i briga.
kupila sam 4 tegle majoneze.
kineska hrana je ukusnija u maleziji.
---od ozebline do opekline u kratkom roku
---pogled preko kvrgavog koljena
utorak, 05.02.2008.
kratki i slikoviti
U mom selu rijetko padne snijeg. nesto kao u splitu. ni najstariji hangzhoanci ne pamte ovolik snijeg, rekli bi na nasoj drzavnoj televiziji. to znaci da se smije kasniti na posao ili cak ne doci, ali i da u 3 ujutro tesko taksi nadjes i da te taj isti ostavi 50m od kuce jerbo ti je ispred kuce neprokrceno. ulice se ciste lopatom. ocito je da ljudi snijega do sada vidjeli nisu, jer ne znaju voziti u tim uvjetima (a ne znaju ni inace). srecom da je nasa armija brzo reagirala i oslobodila nam puteve.
---armija cisti, svakog je dopalo da makne jednu grudu
mislim da se ja pri prvom susretu sa tom padalinom nisam radovala toliko (kao mala sam bila nabrijana na snijeg, sve do dolaska na fax) koliko se raduje jedan kinez. ovdje se policija i zastitari grudaju, a snjegovic na svako 20m, i to mastovit i velik. naisli smo cak i na snijeznog budu.
danas je zadnji radni dan i sutra navecer se ide u ponoc u neku pagodu/hram. planiramo i mi ici da bismo si osigurali sretnu i uspjesnu novu godinu. a planira i ostalih 6.43 milijuna stanovnika moga sela (tek 0.50% ukupne populacije u kini). ako ih 18 stane u lift, valjda se utrpaju i u taj hram i oko njega. tako ce mi u cetvrtak biti prvi dan u novoj lunarnoj 2008. smijesni su ti kinezi, sad ce se veselit dvijetisuceosmoj, a vec dva mjeseca bulje u 2008 na svojim gadgetima. i miseva ima posvuda, jer ipak stize godina misa. i u restoranima veliki nasmijani misevi vam zele sretnu novu.
nastavit cu slikom jer mi se ne da rjecju, uz napomenu da mi je selo lijepo i da ima sasvim finih djelova, cak i pokoja kuca. nisu svugdje susene patke po ulicama, ali to nisu zanimljivi motivi.
Vrt ispred firme
---ovoliko se ja vidim u ogledalu, inace nemam arhitektonskih barijera zbog svojih dimenzija, jedino mi dugonogost ometa kupnju odjevnih predmeta, cak i hulahopki pa se snalazim kombinirajuci tajice i natkoljenke; cipele jos nisam kupovala jer su uglavnom jako gadne, a zenske su samo do broja 39. ovdje neri ne bi bilo lako jer se 35 odma razgrabi i ne spada u djecji broj
---ovo mi je u susjedstvu i svakim danom mi se sve vise dopada. da posaljem u oris?
---kinezi silno vole vjezbati kojekakve tjelovjezbe, ali ne poput nasih egoisticnih posjetioca teretana, nego nekako za zdrav duh u zdravom tijelu (a puse ko turcini). kako bi to svima bilo dostupno, postoje open air teretane po parkicima. silno simpaticno. jednom me hong yue pitala what do I exercise? khmm, a ovaj....pa...i mi isto po parkicima...
---jedna kineska za promjenu
---ovo je spomenik turistima u turistickom dijelu mog sela, uz jezero. ima jos dva lika koji sjede i imaju one slape turisticke. obratiti paznju na detalj mobitela oko vrata. briljantno
---kinezi silno vole i ograde. ja imam spominjane resetke na petom katu, cesto je kretanje po trgovima usmjereno ogradama, ponekad su negdje bez vidljive namjene. a ponekad su oko kuce. u 3 dimenzije. pa sad ti provaljuj u kinesku kucu.
i, nek se javi tko je inzenjer
