utorak, 05.02.2008.
kratki i slikoviti
U mom selu rijetko padne snijeg. nesto kao u splitu. ni najstariji hangzhoanci ne pamte ovolik snijeg, rekli bi na nasoj drzavnoj televiziji. to znaci da se smije kasniti na posao ili cak ne doci, ali i da u 3 ujutro tesko taksi nadjes i da te taj isti ostavi 50m od kuce jerbo ti je ispred kuce neprokrceno. ulice se ciste lopatom. ocito je da ljudi snijega do sada vidjeli nisu, jer ne znaju voziti u tim uvjetima (a ne znaju ni inace). srecom da je nasa armija brzo reagirala i oslobodila nam puteve.
---armija cisti, svakog je dopalo da makne jednu grudu
mislim da se ja pri prvom susretu sa tom padalinom nisam radovala toliko (kao mala sam bila nabrijana na snijeg, sve do dolaska na fax) koliko se raduje jedan kinez. ovdje se policija i zastitari grudaju, a snjegovic na svako 20m, i to mastovit i velik. naisli smo cak i na snijeznog budu.
danas je zadnji radni dan i sutra navecer se ide u ponoc u neku pagodu/hram. planiramo i mi ici da bismo si osigurali sretnu i uspjesnu novu godinu. a planira i ostalih 6.43 milijuna stanovnika moga sela (tek 0.50% ukupne populacije u kini). ako ih 18 stane u lift, valjda se utrpaju i u taj hram i oko njega. tako ce mi u cetvrtak biti prvi dan u novoj lunarnoj 2008. smijesni su ti kinezi, sad ce se veselit dvijetisuceosmoj, a vec dva mjeseca bulje u 2008 na svojim gadgetima. i miseva ima posvuda, jer ipak stize godina misa. i u restoranima veliki nasmijani misevi vam zele sretnu novu.
nastavit cu slikom jer mi se ne da rjecju, uz napomenu da mi je selo lijepo i da ima sasvim finih djelova, cak i pokoja kuca. nisu svugdje susene patke po ulicama, ali to nisu zanimljivi motivi.
Vrt ispred firme
---ovoliko se ja vidim u ogledalu, inace nemam arhitektonskih barijera zbog svojih dimenzija, jedino mi dugonogost ometa kupnju odjevnih predmeta, cak i hulahopki pa se snalazim kombinirajuci tajice i natkoljenke; cipele jos nisam kupovala jer su uglavnom jako gadne, a zenske su samo do broja 39. ovdje neri ne bi bilo lako jer se 35 odma razgrabi i ne spada u djecji broj
---ovo mi je u susjedstvu i svakim danom mi se sve vise dopada. da posaljem u oris?
---kinezi silno vole vjezbati kojekakve tjelovjezbe, ali ne poput nasih egoisticnih posjetioca teretana, nego nekako za zdrav duh u zdravom tijelu (a puse ko turcini). kako bi to svima bilo dostupno, postoje open air teretane po parkicima. silno simpaticno. jednom me hong yue pitala what do I exercise? khmm, a ovaj....pa...i mi isto po parkicima...
---jedna kineska za promjenu
---ovo je spomenik turistima u turistickom dijelu mog sela, uz jezero. ima jos dva lika koji sjede i imaju one slape turisticke. obratiti paznju na detalj mobitela oko vrata. briljantno
---kinezi silno vole i ograde. ja imam spominjane resetke na petom katu, cesto je kretanje po trgovima usmjereno ogradama, ponekad su negdje bez vidljive namjene. a ponekad su oko kuce. u 3 dimenzije. pa sad ti provaljuj u kinesku kucu.
i, nek se javi tko je inzenjer
