USKRSNA PORUKA

31.03.2015.


USKRSNA PORUKA


SISAČKI BISKUP VLADO KOŠIĆ: 'Nelustrirani kadrovi na vlasti ponižavaju branitelje od Vukovara do Savske'






SISAK - Zašto je Uskrs najveći kršćanski blagdan koji jednako svečano slave kao blagdan nad blagdanima i katolici i pravoslavni i evangelici i toliki kršćani diljem svijeta?, pita na početku svoje uskrsne čestitke sisački biskup Vlado Košić. I odgovara: Zato jer je Uskrs nova Pasha. Ovaj dan je ujedno ove godine i židovski blagdan Pesah tj. Pasha, te i Židovima čestitam njihov najveći blagdan, blagdan koji ih neprestano, već gotovo 3 i pol tisućljeća podsjeća na dar slobode. Židove je Bog oslobodio iz egipatskog ropstva u kojem su bili punih 400 godina. Nas je Gospodin Isus izveo iz ropstva grijeha i uveo u slobodu djece Božje, u milost spasenja i u Božje kraljevstvo, poručuje sisački biskup.




- Kada se sjećamo židovske slavne povijesti, mogli bismo i mi reći koju riječ o našoj hrvatskoj povijesti koja je također bila puna trpljenja, progona, ratova i teških godina pa i stoljeća. Najteže naše hrvatsko ropstvo nije bilo ni prije negoli je ban Jelačić oslobodio kmetove i ukinuo feudalnu podložnost seljaka svojim gospodarima. Ni dugih četiri stoljeća unije s Ugarima, kao i novih četiri stoljeća s Habsburzima nije do kraja zatrlo našu narodnu slobodu. Puno je teže bilo osam desetljeća zajedništva s istočnim susjedima koji nisu nikada Hrvate smatrali ravnopravnima te su osobito u komunističkoj pedesetogodišnjoj diktaturi naš narod tlačili na svaki način, ponižavali i progonili. Ipak, prije 25 godina kucnuo je čas slobode ali oni koji su tim demokratskim promjenama izgubili sluge nisu se time mirili i zaratili su protiv Hrvatske želeći ju pokoriti. Goloruk narod, željan slobode, nije želio dalje ostati rob u tom odnosu tutorstva pa je, da postigne slobodu, bio spreman na neviđene žrtve i herojsku obranu, o čemu govore primjeri poput Vukovara, Gline, Petrinje, Zadra, Gospića, Karlovca, Siska, Osijeka, Vinkovaca… Nažalost mnogo je mladih domoljuba žrtvovalo svoje živote, da bi narodu zasjalo sunce slobode. I što se onda dogodilo? Bog je blagoslovio takvu žrtvu i darovao nam nešto što je po ljudskim mjerilima izgledalo nemoguće: mi smo se obranili, dapače oslobodili svoju opustošenu, opljačkanu i okupiranu domovinu, neprijatelja svladali i uspostavili mir za sve.

No, kratko je trajalo to slavlje izlaska na slobodu. Kao i za Židove koji su poslije napuštanja Egipta, a prije ulaska u obećanu zemlju, lutali 40 godina pustinjom da bi svi oni pomrli, a sasvim novi naraštaj da bi ušao u staru i jedinu domovinu. Po tom računu, mi smo na polovici: prošlo je 20 godina od oslobođenja domovine, a teškoće su se tako umnožile, da mnogi ne vide više ni cilj ni načina kako do njega doći. Teške pljačke, gubitak morala javnih ljudi, zabavljenost vlastitim interesima a ne interesima naroda, rasprodaja nacionalnog blaga, a onda i ponovno ustoličenje starih nelustriranih kadrova koji nisu nikada sanjali slobodnu Hrvatsku i koji sve rade da ju opet prodaju i zasužnje, sve je to silno opteretilo život u našoj domovini. Narasli problemi osobito u gospodarstvu, gdje umjesto poštenja i oslanjanja na sposobnost i rad, vlada korupcija, sustav veza i podobnosti pa onda urušavanje broja zaposlenosti, tako da danas i mladi, i to ne samo niže nego baš visoko obrazovani ljudi, odlaze iz domovine vjerujući da će u tuđini naći posao i bolje uvjete za život i rad, doveli su do rapidnog smanjenja stanovnika u državi. Demografi prognoziraju da će za dvadesetak godina Hrvatska imati pola milijuna stanovnika manje nego danas, da će dakle u zemlji pasti broj stanovnika ispod 4 milijuna. To nije tek demografski trend ili tendencija, to je na žalost već pravi pravcati demografski slom! Da bi se to zaustavilo ukupno društvo, a posebno država, treba dati niz povlastica mladim obiteljima i tako ulagati u budućnost naroda ako ne želi ne samo njegov nestanak nego i gospodarski napredak. Ali to se čini kao „circulus viciosus - začarani krug“ iz kojega kao da nema izlaska: da bi se pomoglo mladim obiteljima da imaju više djece treba biti jače gospodarstvo, a da bi bilo jače gospodarstvo treba više radnika, tj. više djece, a vidi se da nije ispunjen preduvjet ni za jedno ni za drugo - kaže biskup Košić i zaključuje:

- Međutim, mi smo znali i u težim okolnostima preživjeti, nadvladati i nemoguće i poput ptice Feniksa dići se iz pepela. Bilo je to i u vrijeme turskih osvajanja, i u vrijeme komunističke represije, a također i u vrijeme Domovinskog rata kada smo u neravnopravnoj borbi izborili pobjedu. Što je bio razlog tomu? Pa upravo naš duh, naša motivacija, čežnja za slobodom, velika vjera da Bog pomaže one koji su nepravedno u nevolji. I ta vjera nam je davala snage i pobjeđivali smo. Možda zato oni koji ne žele slobodnu Hrvatsku ne odustaju od napada na hrvatske branitelje koje na sve načine žele poniziti, od Vukovara do Savske 66 gdje ih se neprestano napada i izvrgava medijskom i političkom linču.

Mi ipak vjerujemo da je Kristovo uskrsnuće i naše uskrsnuće, da po Kristu i s Kristom i mi umirući ustajemo na novi život, život koji ne prolazi, koji je vječan i koji nitko i ništa ne može uništiti.

Hoće li naša domovina ustati i opet slavna i jaka zaživjeti punim plućima? Za to joj je nužna sloboda, ali ne samo sloboda od vanjskih neprijatelja - što jest važno, ali još je važnija nutarnja sloboda - što ne znači samo sloboda od nutarnjih izdajica nego od naših vlastitih zala, grijeha i lutanja. Tu nam slobodu donosi Krist, tu vam slobodu želim i ja, dragi moji vjernici, draga braćo i sestre, dragi prijatelji“, stoji u uskrsnoj poruci sisačkog biskupa Vlade Košića.

Autor: Mate Piškor




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.