Never be affraid to dream!

24.09.2007., ponedjeljak

Moje zgode i nezgode, dio 1.

Prvo se želim svima vama zahvaliti na lijepim željama i komentarima:=) Pa...HVALA:) Drago mi je da vam se sviđaju slike, od sada ću vam češće stavljati slikice:)

Jučer u krevetu sam odlučila da ću napisati neke moje smiješne zgode koje sma proživjela, a vjerujem da će i vas nasmijati. Pa evo...prva zgoda slijedi danas...

MILANSKO POPODNE (Zloglasna crkva i prebrza podzemna)

Zbilo se to u proljeće 200x godine (vjerojatno 2002.). Ja i još 24 učenika moje škole, kako iz mog razreda, tako i još desetak iz ostalih razreda smo krenuli na razmjenu učenika u Italiju, Bergamo. I stvarno smo se super provodili tamo, a moja Talijanka Sara je stvarno super cura i jako smo se dobro složile. Jedan dan na repertoaru je bio odlazak u Milano, u razgledavanje i slično....:) Sortirani smo bili u grupe po 4, 2 Hrvata i 2 naša Talijana, u mojoj grupi smo bile naj frendica i ja i naše 2 Talijanke koje su imale i kartu puta di smo trebali ići. Vrhunac našeg obilaska Milana je bio posjet prekrasnoj katedrali D uomo. Gotička, prekrasna katedrala, ogromna toliko da mi nije stala u objektiv. Ništa, rekoh...ajmo se mi udaljit malo dalje pa da to slikamo...D.-naj frendica, Mateja i ja smo lijepo cerekajući se i usput se slikajući otišle kojih 40ak metara dalje kraj nekog kipa da bi ja mogla lijepo uhvatit tu crkvu. Prije toga je Mateja nekome rekla da idemo ovo slikat samo. Nije nas bilo možda 5 minuta. 5! Tih 5 minuta je bilo dovoljno da se naša grupa udalji od crkve i krene dalje bez nas. Nas 3 dive se vratimo pred crkvu i gledamo...nema nikoga od naših. Hm...? Okrećemo se oko sebe..nema nikoga. Lagano nas panika hvata. Ništa, ode Nina ili netko drugi pitat policajca kraj crkve dal je vidio grupu od oko 50ak ljudi gdje je otišla. Ne, on nije ništa vidio. OK, onda si nabavi naočale!!!! Grupa od 50 ljudi ne nestaje samo tako! Ništa...cerekamo se još uvijek ali je osmijeh malo kisel. I šta ćemo sada? Zanemarile smo ono da kad se izgubiš ostaneš na mjestu. Mi smo intuitivno krenule za njima. Na našu žalost, nismo znale da smo krenule u potpuno krivom smjeru. Nakon 15ak minuta lutanja vratile smo se nazad pred crkvu već u panici. U toj silnoj strci smo vidjele dvoje naših kako nas traže! Bojan i Mirjenka su donijeli spas! Našli su nas i odveli nas do naše grupe koja nas je zabrinuto tražila i čekala. Susret je bio dosita emocionalan uz par suza. :) Naše 2 Talijanke, i D.-ina sestra su skužil da smo D.i ja nestale i eto,krenulo se u potragu. :) Sreća sve je dobro završilo. Za sada.
Dalje...pošto smo izgubili 25 minuta na naše gubljenje i traženje morali smo se žuriti na vlak za nazad. Krenuli smo prema podzemnoj. Jedna prof je rekla da ne idemo s prvim vlakom koji dođe nego čekamo drugu grupu (odvojili smo se u 2 grupe). Ta druga grupa je stigla i na kraju nam je rečeno da idemo s ovim vlakom ipak. I nastala strka, svi se gurali unutra i hop - što se dogodilo? Naravno MENI su se ispred nosa zatvorila vrata podzemnog vlakića. Meni i D.inoj Talijanki Giovanni. Da sam ostala sama ja stvarno ne znam niti želim razmišljati kako bi. Uglavnom...kad sam gledala vlakić kako odlazi i kako nas naši iznutra sa očajem gledaju kako stojimo nacerila sam se. Od jada. :) Giovanna i ja smo izašle van iz podzemne, čekale da se njenoj prof vrati signal da bi je ona nazvala da pita što i kako dalje. Dobile smo upute da siđemo na sljedećoj stanici van. I tako tih 15ak minuta do poziva smo tratile da sam nekom Crncu što je pordavao narukvice (koju sam i kupila na kraju) ispričala što se dogodilo. Nakon poziva natrag dole do podzemne, čekat vlak. Držale smo se grčevito za ruke. Ušle u vlak. Na stanici smo odmah izašle van i u zagrljaj nekim ljudima. Ja pustila par suza...stvarno me strah bilo...sreća da je sve dobro završilo.

I danas umirem od smijeha kad se svega smjetim:DD Tada mi nije bilo toliko smiješno..ali sada...hehe..:d Neću to nikad zaboravit:)
Uskoro stiže sljedeća zgoda...:)

Stay tuned...:) - hvala dragome na ispravku:D Svakome se dogodi....u svakom slučaju bolje da fulam riječ na eng nego na hrvatskom kao mnogi...hihi:D

p.s. NOVA ANKETA:)


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.