Never be affraid to dream!
17.05.2007., četvrtak
|
Doma sam, nakon jedno 3 tjedna šta nisam bila:) Moji su sretni što me vide, pa čak se i brat veselio:) Njemu je vjerojatno i dosadnije kad mene nema. Iako smo donedavno se još i svađali ko ne znam tko i tukli:) Lijepo je biti doma, ali hvata me nostalgija. Kod dragog mog sam ostala dan duže nego što sam planirala i drago mi je:) Stvarno mi je bilo lijepo....a utorak mi je bilo tako....grozno nekako. Nije zbog kiše, obožavam kišu...ali nekad se jednostavno pojavi u krivo vrijeme. kad nemaš kišobran...:) Zbog, meni, relativno nepoznatog razloga sam u utorak izgubila dragocjenih sat i pol vremena koje sam jako trebala...samo da bi duže bila s njim. Potiskivala sam suze cijelo vrijeme...kontrolirala se...u sebi sam vrtila onu rečenicu "kad ti se plače, plači!" ali...ne, nisam htjela. A onda više nisam mogla...kao da sam čekala maknut se od ljudi...sjeli smo se na klupicu na antobusnom...bilo je skoro 1...bus je išao u 1 i pol. Sjeli smo...zagrlio me, a ja više nisam mogla...suze su samo krenule...Nije skužio odmah da plačem...joj kako ne volim kad me vidi da plačem...Ne volim da me itko vidi da plačem...rijetki to vide..uvijek trpim nekako...skrivam se...ali nekad jednostavno ne mogu... "A ča je ljubavi?" - pitao me nježno. Nisam mogla ništa reć....jednostavno, kad bi išla nešto govort još bi se više rasplakala pa nisam htjela....Spomenuo je par razloga...jedan je čak bio polu-uzrok toga, ali tek je od 3.pokušaja pogodio što me muči... "Ne želiš ić?" - pitao je, iako je pretpostavljam znao odgovor na to pitanje. Samo sam klimnula glavom, a on me još jače zagrlio. ne znam, taj put mi je bilo najteže otići do sad..A ne znam zašto...Znam da ćemo se vidjet brzo, ali nekako, hm...ranjiva sam tih dana/ovih dana...Jako mi fali njegov zagrljaj...ja obožavam zagrljaje, to mi je predivan osjećaj kad te grli osoba koju voliš i koja voli tebe. Želim svima tople zagrljaje pune ljubavi. Stvarno mi fali.......čuli smo se danas na kratko...razveselio me, javio se "Ej ljubavi" ili nije ej, ali je rekao ljubavi:) Valjda sad spava....U svom krevetu....sa smeđom dekicom...bordo kušinom (jastukom)...spava ko top, njega ništa ne može probudit dok spava, vjerujte, probala sam razne načine..:))) Tješim se da je još samo mjesec dana do kraja faxa i onda sam freeeeeeeeeee:) je, radit ću, iako najradije nebi, ali laptop je laptop..:), ali i on će mi doći na neko vrijeme i ne mogu to dočekati. Ako mi se ostvari želja studiranja zemljopisa, bit će zakon - onda ću u Zg morat:) Živcira me kad mi pojedini ljudi postavljaju pitanja zašto uopće želim studirat zemljopis...jedan dečko je čak rekao ovako nešto "Ne razumijem ljude koji studiraju zemljopis. KOji će im k....zemljopis?" Evo, skoro doslovno tako je rekao. Ja ne omalovažavam matematiku, fiziku, povijest, hrvatski ili bilo šta drugo, ljude to zanima, pa nek studiraju. MENE ZANIMA ZEMLJOPIS I NITKO I NIŠTA ME NEĆE UVJERIT DA JE TO BEZVEZE I DA NEMA SMISLA TO STUDIRAT I DA NEĆU S TIM NIŠTA POSTIĆI. Nema te osobe. Slijedite svoje snove, bez obzira što vam kažu drugi. Budite odlučni, izborite se za sebe, recite svoje mišljenje bez straha. To uvjeravam i sama sebe hehe:) Za neke stvari mi još uvijek nije lako reći svoje mišljenje...ali ovo kažem bez problema. Prije nego sam ovo upisivala, pedagogica iz osnovne škole me bila jednom srela i pitala što ću upisat, pa sam rekla razrednu nastavu. Ona je rekla, da kud baš to, da nema posla bla bla...JOš jedna osoba mi je tako nešto rekla. Baš me briga, to me zanima i to želim radit. A sigurno neću upisat pravo ili ekonomiju ili nešto drugo jer ima više posla. Jednostavno ne želim uči ni mučit se radi nečega što ne želim. Uvijek dovoljavam drugima, uvijek sebe stavljam na zadnje mjesto...ali za ovako neke stvari koje se tiču moje budućnosti sam odlučna u tome što želim! tako budite i svi vi! :) Dobila sam poziv, tj ne samo ja nego svi mi koji smo zajedno bili na godini, ovoj mojoj bivšoj...nas je 8 sada na 3.godini koji smo trebali biti 4.god iz raznih razloga nismo, moj razlog znate već....i ta naša 4.godina je organizirala neku večericu, i zvali su i nas. Tako me razveselilo to što su se i nas sjetili. :) jako sam emocionalno vezana za njih i nisam prebolila rastanak s njima. Vjerojatno nikad i neću. daleko od toga da ova 3.god nije dobra, stvarno ima super ljudi, ali jednostavno se ne osjećam kao dio skupine...fale mi ovi moji više nego što mislim... jako je lijepo studirati, to je stvarno najljepše doba do sada....upoznaš puno super ljudi, zabavljaš se, izlaziš, malo i učiš (netko manje, netko više) :)) Na putu si ka osamostaljenju..SSuper se osjećam kao studentica:) I pozdravljam puno kolegice koje čitaju moje črčkarije redovito (posebno Sunčy i Niki:) i eto nadam se da se zabavljaju u Gosrkom kotaru sada sa profesoricom:) Ja nisam išla, imam ispit u utorak i valja zasukat rukave, a gubljenje 2 dana si ne mogu priuštit. Piša mi se pa polako završavam....sjeta mi se polako pretvara u veselje opet...:) Iako sam i dalje tužna što je moja ljubav tamo, a ja ovdje sa nestrpljenjem čekam sljedeći vikend:) Puno vam pozdrava svima šaljem i pusu, a Alexu šaljem zagrljaj:) |
