Never be affraid to dream!
04.02.2007., nedjelja
Pa...evo me! :)
|
Danas mi je tako neki dan pa sam evo odlučila početi pisati blog...neka svoja razmišljanja, osjećaje da tu istresem i slično...da opišem pravu mene...jer znam da neki ljudi oko mene n epoznaju baš pravu mene:) Pa evo..za početak da se predstavim:) ja sam Nina...stara sam koka, imam 22 godine vec:) ali se osjećam, a bome i ponašam kao da imam 18 :) često ljude znam pitati ovo pitanje "Šta misliš koliko imam godina?" i u većini slučajeva mi daju manje nego što imam pa mi uljepšaju cijeli dan:) Inače, živim na našem najvećem i najljepšem otoku Krku naravno:) (Za one koji misle da je Cres iste veličine ili čak za mm veći mogu vam samo reći..DREAM ON!). U školi ste učili svi vi (pa i ja) da je otok Krk najveći u Hrvatskoj pa se ja držim toga što sam naučila. Naravno, tu je i subjektivnosti malo s moje strane što je i razumljivo:) što li reći još? Evo, imam brata, jebača - kako bi rekao moj dragi :) Ima 17 godina i prava je faca u svom društvu:) Totalno je drukčiji od mene. Ja nikad nisam bila faca u društvu, niti sam ikad bila najglasnija, nikad se nisam isticala..moram reći da su me uvijek svi voljeli, i uvijek sam imala puno prijatelja, imam ih i sada, koliko starih prijatelja još od osnovne i vrtića, tako i sada novih koje sam upoznala na faxu. NIkad nisam bila faca jer nemam samopouzdanja niti sam ga ikad imala. U osnovnoj školi sam bila jako povučena i tiha..imala sam svoj krug prijatelja, najbolju prijateljicu još, od vrtića s kojom sam uvijek sjedila, svaki dan išla do škole i vraćala se. To prijateljstvo se nažalost prekinulo u 1.srednje jer se ona jako promijenila...na gore..sada mogu reći da smo opet u dobrim odnosima, ali to nikada neće biti ono što j eprije bilo. Isto tako druzila sam se i sa svojom susjedom Ivanom s kojom se i danas družim, ali opet u manjoj mjeri...fax je donio sa sobom svoje mane i prednosti...jedna od mana je to što neke ljude manje vidim, manje se družimo...ali Ivana će mi i dalje ostati važna osoba u mom životu. :) U srednjoj sam se i ja nekako promijenila..i to na bolje..osobito nakon 2.srednje:) postala sma nekako otvorenija, manje sramežljiva, sa svima sam bila dobra, svi su me voljeli...neki su me vjerojatno i iskorištavali na neki način zbog moje pretjerane dobrote, ali ja to nikad nisam gledala na taj način. Jednostavno sam bila (i još sam) naivna. Meni je bilo važno da svi imaju dobro mišljenje o meni i da sam svima simpatična. Znam, ne možeš svima bit simpatičan ali eto...to sam ja htjela. Zato vjerojatno ni nisam nikome mogla reći ne. sada je već malo bolje stanje što se tiče toga "ne" ;:) Fax....evo...u Rijeci...na Učiteljskom fakultetu studiram razrednu nastavu...3.god..trebala sma biti 4. ali o tome malo kasnije:) našla sam dosta prijatelja ovdje, a među njima 3 cure koje jako volim i kojima mogu sve sve reći:) Josipa, Mirela i NIkolina pusu vam saljem! tudentski dani su zaista nešto lijepo. Iako sam dosta patila nakon kraja srednje škole navikla sam se na život u Rijeci, na nove ljude, na nove obaveze i sl. Naravno, i dalje se družim sa svojim starim prijateljima, imam istu najbolju frendicu još od 8.osnovne:) tada smo ona, ja i ova bivsa naj frendica bile nerazdvojne, a nakon tog razlaza smo Rea (nije joj to pravo ime, da me ne zakolje ako ovo vidi:) ona nije ovako netovski frik kao ja) i ja postale nerazvojne i ostale evo kroz cijelu srednju skolu. Sada se manje vidimo ali smo i dalje najbolje frendice. Isto tako, moram spomenuti moju cimericu i prijateljicu jos iz vrtica Neru (isto joj nije pravo ime to) :) Spletom okolnosti idemo na istu godinu faxa:) inače sam ja stairja godinu dana od nje i prije sam joj davala i literaturu za fax i ako joj je sto trebalo pomagala. Sada si evo međusobno pomažemo...uhh..već sam previse napisala:) Ali bez šećera na kraju ne može..:) Moja lipota najdraža...Alex...jedan ma ne mogu vam, opisat koliko je taj dečko dobra osoba, osjećajan, divan je prema meni, voli me, kao i ja njega i stvarno nam je lijepo zajedno. Nakon svih naših razočarenja mislim da smo i zaslužili:) Evo to je to za sada...za početak je i previše ja mislim...ne mogu cijeli život otkriti u jednom postu hehe :) Budite mi pozdravljeni tko god bude ovo čitao:_) (a valjda oće netko) :) |
