gustirna

petak, 25.01.2013.

Kozjačka pustopoljina

"Pamtim samo sretne dane...."
pjeva mi Gabi u pozadini,
a ja se prisjećam... samo sretnih trenutaka, onih dobrih osjećaja...u meni su ostale pohranjene samo dobre vibracije i njih vadim na površinu kada u moje priče unosim sjećanja.
Takva je i ova sad priča, priča kako smo Danica i ja krenule malo planinarit po Kozjaku, a doživile smo pravu pustolovinu usred Kozjačke pustopoljine.
Nego, idemo po redu. Došle smo autom do Voljaka iznad Solina, točnije naselja Ninčevići - nekada bila spomen šuma, danas devastiran lokalitet sa tragovima vandalskog divljanja po spomeniku borcima 1.solinskog partizanskog odreda... spomen ploče više i nema. Glavom mi se vrte prizori iz života proživljeni baš na ovom mjestu...kao neki film sa puno dobrih vibracija....protupožarna dežurstva usred ljeta u hladovini guste borove šume, predstave i igrokazi na Dan ustanka, pa 10.kolovoza, polasci na noćni marš tragom 1.solinskog.partizanskog odreda - dan kada je solinski odred krenuo s onu stranu Kozjaka da se pridruže partizanskoj borbi / 10. kolovoza – Kod Sv. Jurja (trig. 677), pod Kozjakom, po odluci Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju, formiran je Solinski partizanski odred. U odred se javilo 215 članova i kandidata KPJ i članova SKOJ-a iz Solina i obližnjih zaselaka. Zbog nedostatka oružja, zadržana su svega 72 borca. Izvjestan broj boraca upućen je za Splitski partizanski odred. Solinski odred je sutradan krenuo prema Sinju. Gizdić, 1941.,247-250, Kronologija/ .....i tako sa punim ruksakom sjećanja krenusmo puteljkom uz ogradu iza koje se čuje meketanje koza i lavež psa iz betonske štale.
Danici sam obećala da je neću puno davit sa mojim omladinskim sjećanjima, osim kad je vezano za samu stazu kojom ćemo se penjati gore do svetog Jure. Iako, za pravo reć, slabo se sjećam tih pojedinosti oko staze. Znam da sam se penjala, ispred i iza mene je bio netko od mojih prijatelja, bila sam uzbuđena što su me roditelji uopće pustili na taj noćni marš...i to pred sam polazak, nakon šta sam im napričala da svi moji prijatelji idu i da nema straha, da sam bila u organizaciji i da ja moram poći iiiiii baš taj dan je padala kiša, ali je prestala pred polazak na marš ....i na koncu su napokon popustili: " Možeš, ajde, ali ....pamet u glavu i noge!" .......
Juhuhuuuuuu!!!!! Ko sritniji od mene!!! Napokon idem na noćni marš - od Solina, priko Kozjaka, Blaca, pa logorovanje i noćenje na nekom proplanku, pa sve do Dicma gdje će nas čekat prijevoz kojim ćemo se vratit u Solin....imala sam tada...ufff!?....19 godina tek! I ništa mi nije bilo teško, pa kako onda da zapamtim težinu tog uspona kad sam zapravo letila na krilima uzbuđenja?!
Danas sve izgleda drugačije, nailazimo na markacije i slijedimo ih. Idemo gore priko Grede do svetog Jure, 676 m.n.v. - nije bogznašta, al nas veseli
Greda - to je naziv kojim stanovnici podno Kozjaka nazivaju onaj sivi kameniti dio Kozjaka, koji se nadvisuje kao zid, ili kao neka visoka greda koju treba preskočit.



Krajolik je potpuno izobličen. Nekadašnja gusta borova šuma sad je opožarena pustoš.
Tuga me prožima dok prolazimo pokraj izgorenih borova kroz koje nazirem grad u pozadini...



Gubimo markacije, pa ih opet nalazimo...u meni se kovitlaju bogate uspomene iz prošlosti naspram siromašnih slika u sadašnjosti. Planina pod kojom sam rasla proživljava teške dane, liječi opekotine i zaliječit će ih...jednom će ponovo izrasti šuma, ako joj dozvole



Prije požara izgledalo je otprilike ovako, gledajući sa vrha (uslikano prije 5 godina)



Danas je ostao samo ovaj komadić borove šume na Voljaku - sve ostalo prema Klisu i prema Kaštelima je progutala vatra



Gledajući ovu kavu (kava = tupinolom; tupina = lapor = vrst kamena od kojeg se proizvodi cement),
koja se malo pomalo dubila i širila uzimajući komad po komad šume, ne mogu a da ne pomislim - nije samo vatra unakazila planinu,
čovjek ju je počeo grickati još prije 80 godina da bi od njenog mesa napravio sirovinu za gradnju kuća, nebodera, gradova, tvornica, šoping-centara....
Grickanje je počelo malim zalogajima da bi se do danas pretvorilo u pohlepno žderanje.
Tu nema nade da će kamen ponovo izrasti ...duboki ožiljci ostat će zauvijek...dok neki tektonski pomak opet sve ne ispremiješa



Nego, pustimo sad cementare, njih se teško može izbrisati sa ovih prostora, uspon je pred nama i izgleda da baš i nije tako lako kako se meni činilo iz mojih sjećanja. U odnosu na onda sada nosim teret viška 30 godina, te viška, hm? recimo 15-20 kila....i izostanak onog adrenalina: "juhuuuuu, idem na noćni marš!!!!!"
Ufff, ovo izgleda strmo



No, ne tužimo se...idemo dalje....u osunčanoj zavjetrini ćemo nazdraviti ostatku posljednje borove šume na Kozjaku...
(dodajem malo boje, nek se vidi raskošna vedrina ovog dana)



Stigavši do crkvice Sv.Jure pružio nam se pogled na zaleđe Kozjaka: polje Blaca sa praznim zaselcima čiji stanovnici su odselili u Solin, pa još iza Konjsko, Broćanac gdje su nikle neke nove vjetroelektrane, pa još dalje prema Sinju, Drnišu, Kninu.....



Nastavljamo grebenom prema Škrabutini, prijelazu kojim su se mnoge generacije zakozjačkih sela spustile sa planine prema moru, a išlo se i u suprotnom smjeru i to ne samo radi izletničkog planinarenja, ali otom-potom

- 08:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 23.01.2013.

OBLAK



U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

Dobriša Cesarić

Moj mali prilog
156.godišnjici rođenja Andrije Mohorovičića koji je 1893.g.na zagrebačkom sveučilištu promoviran za doktora filozofije, a na osnovi disertacije "O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru."



- 16:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 18.01.2013.

Koliko deva vrijedim?

A ljudi moji, na svašta se naiđe dok šetuckam puteljcima svemogućeg Googla!?
Eto, naiđem na neku stranicu koja procjenjuje sve šta postoji na internetu, pa tako procjenjuju i blogove,
pa tako procijeniše i moj blog?!
Stranica je javna i svi možete vidjeti sve o svakome, nema tajni, možda je to čak i nešto ozbiljno, al mene je nasmijalo totalno!
Zamislite da vas netko procijeni u devama....ono baš prave deve - pustinjske lađe...tko bi me to kupio u devama? Možda neki šeik?
Evo, sve moje vrijednosti: greedy
(prepisujem ručno, jer nešto ne radi copy-paste, jedino ne mogu prenijeti ikonice...pa ću ih opisati)

STRANICA VRIJEDNOSTI:

ikonica (zelena novčanica) = 867 240 USD
" (zlatna poluga) = 1.112 barova zlata /1 bar zlata = 20 grama/
" (crtež deve) = 248 deva /1 deva = 3 koze ili ovce ili 1-2 magarca/
" (krigla pive) = 667108 pivskih boca /1 pivo = 1,3 $/
" (boca votke) = 75412 boca votke /1 boca votke = 11,5 $/



Zatim naiđem na jednu drugu stranicu (http://www.webstatsdomain.com)
koja također radi procjene i statistike i gle čuda?!?!
Prema njihovim istraživanjima nelinagustirna blog je najčitaniji u .....Indiji ??!!!???

Nelinagustirna.blog.hr is ranked 19,715 in the world (among the 30 million domains), a low rank means that this website gets lots of visitors. This site is relatively popular among users in the India. It gets 25.4% from India. This site is estimated worth $12,432USD. This site has a good Pagerank(3/10). It has 40,810 backlinks. It's good for seo website. Nelinagustirna.blog.hr has 18% seo score.


Hahahahahahahahaharoflbangnutlud

Ljudi moji, tako sam se dobro nasmijala sa ovim procjenama i statistikama da sam to morala podijeliti s vama, a ako još niste znali koliko vrijedite u devama ili pivskim bocama...provjerite, sigurno će imati i vaše recenzije na popisu.

I na koncu za moje vjerne obožavatelje u dalekoj Indiji.......mali foto album -
BOJE I MIRISI LITA


Za sreću nam tako malo treba, zar ne?







- 21:51 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.01.2013.

Čovjek koji je osvijetlio svijet



Posjet Memorijalnom centru Nikola Tesla u njegovom rodnom Smiljanu bio je dojmljiv doživljaj u svakom pogledu.
O njemu najbolje govore njegova djela i njegove riječi.
Zato nek samo moje fotografije i Teslini citati budu sadržaj ovog posta posvećenog velikom čovjeku i geniju.



"Svi mi moramo imati neki ideal koji će upravljati našim ponašanjem i zadovoljiti nas,
ali on nije materijalan, bez obzira da li je vjera, umjetnost, znanost ili bilo što drugo
samo je važno da djeluje kao nematerijalna sila."




"Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje,
ali žalim što nemaju svoje."




"Najveće dobro doživjet će tehnički napredak koji teži k sjedinjavanju i harmoniji,
a moj bežični odašiljač je, prije svega, takav.
Pomoću njega bit će posvuda reproducirani ljudski glas i lik,
tvornice udaljene tisuće milja od vodopada bit će snabdjevene energijom,
leteći strojevi kružit će oko Zemlje bez prestanka, Sunčeva energija
upotrijebit će se za stvaranje jezera i rijeka,
za pretvaranje suhih pustinja u plodnu zemlju."


Tlocrt Manhattana uz svjetlosni prikaz razlike između razdiobe istosmjerne (Edison) i izmjenične struje (Tesla).


"Više je nego vjerojatno da će se dnevne novine
svakodnevno tijekom noći, bežičnim prijenosom
dostavljati po kućanstvima."




"Priznato mi je da sam bio jedan od najvećih radnika, a možda sam to još i danas,
ukoliko je misao ekvivalentna radu, jer njoj sam posvetio gotovo sve svoje budne sate.
Međutim ako rad tumačimo kao određeno djelovanje u određenom vremenu,
strogo uzevši, onda sam vjerojatno jedna od najvećih lijenčina."


"Čvrsto vjerujem u pravilo kompezacije.
Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama."




"Borba žena za ravnopravnost spolova okončat će se novim poretkom
u kojem će žene postati nadmoćnije.
Suvremena žena, koja samo na površini sudjeluje u procesu napredovanja njezina spola,
površinski je simbol nečega mnogo dubljeg i moćnijeg,
što sazrijeva u njedrima ljudske vrste."





"Mnogo sam godina pokušavao riješiti zagonetku smrti
i marljivo sam tražio svaki znak duhovnog života."



Link za dokumentarac o Nikoli Tesli

I DODATAK ZA NOSTALGIČARE :
Jučer popodne sam pospremala po momačkoj sobi i na pretrpanom radnom stolu naišla na jednu smotanu zelenu novčanicu.
Pomislih- Hm, šta sad ovaj dolar radi ovdje? - i odmotam novčanicu...
Ali, to nije bio dolar nego:



Post o Tesli i našem posjetu MC "Nikola Tesla" u Smiljanu u pripravnosti je od rujna prošle godine,
ali nekako je zapeo, kao da je čekao pravi trenutak. Slučajni susret sa Teslom na novčanici od 500 dinara bio je znak za objavu, a "slučajno" je baš taj dan bila i 70-ta godišnjica Tesline smrti.
Novčanicu sam uredno vratila na pretrpani radni stol mog odraslog dječaka.



- 23:06 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se