- nije to to, kuzis.
- sto to?
- pa... to sve. uvjeravas se kao da je sve kao prije, a zapravo je friska figa u dzepu. vidis samo lijepe stvari dok one ruzne polako isplivavaju na vidjelo. ono... ono kad mislis da je kraj, i zapravo nisi u krivu, jer je stvarno kraj.
- ali kraj je dobar, zar ne?
- ne znam. nadam se. tako kazu.



mrzim napisat dva reda i onda ih obrisat. mrzimmrzimmrzim.

ide mi na zivce kad pocnem vodit razgovore s njim u glavi. jer ima stvari koje bi mu nabijala na nos. jer ja to radim. nabijam ljudima stvari na nos kad...

kad smatram da su pogrijesili.

volim sto se budim, a da ne razmisljam o njemu i da nemam grc u zelucu ni nista slicnoga
volim sto ga se ne sjetim vise toliko cesto, i sto ne razmisljam o njemu toliko cesto

al mrzim kad se nazivciram zbog imaginarnih razgovora.
i ne volim ovak kasnije navecer biti prepustena svojim mislima i guess what? opet pocnem previse razmisljat o njemu.
necu. ne zelim. lijepo mi je ovak.

a opet zalim sto je ispalo tako kako je ispalo.

ispalo je tako da je on mene ostavio prije mjesec, a ja njega prije deset dana. ispalo je tako da njemu fali slobode za konzumiranje alkohola, dok meni... meni nije falilo nista. falilo mi je povjerenja. s njegove strane, jer ga je s moje bilo i previse. ali opet, ne toliko previse da me ima cijelu. sto je dobro, s obzirom na njegovu jebenu namjeru.

eto ga na.

fuj. kad pomislim, zgadi mi se sve.
kad pomislim, padne mi na pamet da... da je to prvo i zadnje sta sam imala.
al ne bi bilo fer da je zadnje. zar ne?

uostalom, bolje da je ispalo tako kako je ispalo, nego da... ma. bjezi.

i zelim prestat provjeravat mailove, jer to je jedino sto je ostalo. "materijalnoga". slike i pisamca su u ladici, ne gleda mi se to. i mailovi su zapravo sortirani u totalno drugi folder da ih ne gledam kad se ulogiram.

ma mrs, ti i tvoj jebeni alkohol. i jebena namjera. mrs.



a bilo mi je tako lijepo. stvarno lijepo.
a opet... haha, ne bi ponavljala. ne sad. ne ikad.
ne nakon sto znam s kim imam posla... otprilike.

i ne osjecam neko olaksanje nakon sto je sve napisano. mozda ovo i nije sve. ne znam. nemam vise neke suvisle rijeci za to sve.
zelim se samo maknuti od svega. maknuti od tog nekog... wannabe pritiska da se moram druzit s njim jer je imao problema prije.
pa mu, muci, treba netko.
kuzis, a ja bi cak i ostala. ha-ha. to, naivcino!

ne mos mi to napravit (tj. reci, jelte, sto si mislio napraviti, jer hvala bogu nisi to napravio) i onda ocekivat da se ponasam kao da se nista nije dogodilo.

i boze, nek me netko natjera da prestanem pisati sve ovo.

ma ne moram ja nista.
al onda kontrola osjecaja, koja je prije tako super radila, sad polako zakazuje. ajmo, curo, oladi malo. sjeti se samo...

sjeti se cega?
ruza? pisamaca? mazenja?
filmova? zvjezdarnica? smrzavanja vani do kasno u noc?
cega, reci mi? pijanih doceka?
pijanih rijeci?


eto, i opet mi izmami suze na oci. dajte, bjez'te vise. isplakale ste sve sta ste imale, jos onda. dosta vas je.

pijan govori ono sto trijezan misli. a trijezan povlaci ono sto pijan govori. tako je ispalo. yaaay.

nadam se da je ovo zadnji post na tu temu. bolje mi je da napisem sad sve sto imam za napisat because no, you're not going back to this.

ajde. ajde. let it gooooooo
i opet neki osjecaj da on ne moze sam.
sazaljenje, mislim da se to tako zove.
e, sad se, duso, sjeti sto ti je pomislio napraviti.

mda. and it's gone.
ostani đubre do kraja?




nisam ti ja to.

fín.


***

labudja princeza 1, 2 i 3 i balto. i matisa. mozart liker i mozart kugle. karaoke. tjestenina u umaku od gljiva.
skora venecija!
vjecni i voljeni snijeg.
tjeranje misli.
dobro mi je.
snijezni zagreb grad ^^

ne znam. vjecna krilatica.
ne znam i fucka mi se. nova krilatica.

mrzim sto me nesto prijeci da napisem sve sto mi je pameti.


...ali mozda je tako i bolje.