(r: Wes Craven)


Otac sve vidi.

Ovo je prvi Cravenov film a možda i najpoznatiji od homeinvasion filmova i uzeo sam ga jer sam htio uživati u "pravim" scenama bezrazložnog zlostavljanja neke obitelji i silovanja tineđerki (koje kao i u pornićima naravno glume žene od kojih 30ak godina).
A na kraju sam se više smijao nego li šokirao!


Ajd ovo je ok.

Koji je ovo trash! Nevjerovatno!
Prije svega gluma - face koje likovi prave su neopisive i stvarno se moraju vidjeti:-)
Najbolja je scena kad prikazuju facu glavne glumice (Mary) dok joj banda siluje prijateljicu (što naravno ne vidimo u kadru!) - ni Jelena Veljača se ne bi bolje prenemagala! Zakon! Onda scene trčanja kroz šumu koje traju barem 20 minuta, pa nevjerovatno debilne scene kada ženska (koja nije jako ozljeđena) lagano šetka šumom (umjesto da trči!) a banda lagano za njom korak iza a onda ona uđe u jezero(!??)
Pa one lame scene s motornom pilom!? To su vjerovatno najjadnije scene u kojima se pojavljuje motorna pila! Ikad!
Pa onda scene s "policijom"!?
Pa ona jadna hippie glazba koja nema veze s onim što se dešava u kadru? Ma jedostavno sve je tako jadno i loše da je urnebesno smiješno. Stvarno sam uživao gledajući film i nisam se razočarao, mada sam očekivao nešto potpuno drugačije.


Ooproostii miiii...

Jedina dobra krvava scena je odgrizanje penisa. Uh! To je izgledalo i prerealno!:-)
Sve ostalo je trash fest. I to jedan od najboljih koje sam pogledao u zadnje vrijeme.

Ocjena: 7/10 (možda bi za trash filmove trebao staviti posebne ocjene, jer kada bi ocjenjivao "kvalitetu" ovog filma dobio bi jedva 3, ali ipak me je dobro zabavio pa...)



Quotes (jedina pametna;-):
[Krug is trying to get his girlfriend to have sex with him]
Krug Stillo: Why don't you lay back and enjoy being inferior?

Temeljeno na istinitim događajima

Prvo je naravno došao komšija Ivo. Stari iskusni lovac na nejaku izglednjelu divljač. Na kundaku svoje floberke ima već 15 crtica, a svaka predstavlja jednog psa lutalicu koji je pao od njegova malokalibarskog zrna. Popilo se rakije, malo ugrijalo ruke i napunila floberka. Komšinica je donela iz pušnice malo kobasice da namami kerusinu koja se pred neki dana uvukla u komšijino dvorište i sad nikako da ode... A cijepljenje je za koji dan.
Kerusina kao da zna, nikako da dođe, uteko u bašću i sakrio se pokraj jednog od stupova koji drže žicu koja omeđuje komšijinu bašću.
- Šta je komšinice, neće da dođe? - upita komšija Ivo podrugljivo dok grabi bobetka s rakijom.
- Ma oca mu jebem! Enoga tamo se skutrijo i cvili, jeboga ti! - komšinica vidno uzrujana vraća se iz bašće i odgriza komadić kobasice s komada kobasice koji je nosila u ruci kao mamac uljezu u svojoj bašći.
- Neka, neka neće on uteć. Saće njega čika Ivo. Kad mu zavučem jedan pod rep vidićeš kako će da skoči jebo mater svoju! - svi se nasmijemo na tu komšije Ive.
On ostavlja bobetka i skida malokalibarku s ramena. Napuni je i krene u bašću. A mi za njim. Komšija je uzeo vile a ja macolu - za nedajbože. Komšinica ide kraj nas da pokaže di se sakrijo.
- Di je on komšinice? - upita komšija Ivo i repetira pušku.
- Ma eno ti ga tamo kod onog trećeg stupa, jebote on, vidi ga kolki je! - pokaže komšinica, mi krenemo s komšijom Ivom na čelu, a komšinica ostane di je. Prekriži ruke i sprema se za komentare ako šta krene krivo.
- Ma vidi ga šta štrepi. - kaže nam komšija Ivo ali se ne okreće prema nama
- Šta je mali? Trta, a? Ništa se ti ne brini.. - tepa komšija Ivo prljavoj džukeli
- Jebo mater, koda zna. - komšija će tek rada radi
- Ma zna marva, nije to glupo. - pronicljavo zaključuje komšija Ivo pa nastavlja - Stanite vi tu, sad ću ja njega. - a zatim vrh puščane cijevi prisloni keru na čelo. Zatim je opalio. Ker je bolno jauknuo a potom i stao na noge.
Komšija Ivo je malo ustuknuo dok je nespretno repetirao pušku. Komšija je bacio vile koje su se keru zabile u trup, ker se okrenuo prema nama.
- Jebo mater svoju! - viknuo je komšija Ivo i opalio drugi metak keru u glavu, ovome su noge popustile i pao je na zemlju. Ipak još nije bio mrtav, teško je disao. Dahtao je, cvilio i gledao nas.
- Ajde ubijte ga već, jebo vas on! - oglasila se komšinica
Komšija Ivo je ponovno repetirao pušku, a ja sam pogledao u macolu koja mi je uz pomoć sile teže vukla ruku dolje. Napravio sam korak bliže keru, dovoljno za udarac. Komšija Ivo je to vidio pa je ipak odustao od daljnjeg trošenja metaka.
- Ajd raspali ga, jebote! Ne mogu ga više slušat! - komšija Ivo me nuka.
Ja macolu uzima s obje ruke, ker me gleda tim svojim telećim pogledom, ja "važem" macolu, ker dahće, cvili, ja macolu dižem visoko iznad glave i konačno je spuštam keru na glavu. Od siline udarca glava mu se raspukne, čujemo onaj ružni zvuk pucanja kostiju. Izvadim macolu iz kerove glave i sad sva trojica gledamo u kera kojemu glava sada izgleda gotovo smiješno. Deformirana je, oči samo što ne ispadnu, iz rana mu curi sluzava krv a gornjeg dijela glave kao da nema i tu se malo nazire ružičasti mozak iz kojeg se diže para.
- Dobro. - kaže komšija - Ajd idemo sad nešto pojesti. -

Emisija se bavi poljoprivredom i ljudima koji se bave poljoprivredom.

Izdvajamo iz sadržaja:

- Gdje su nestali makovi?
Dossijer: predali kukuruz - dobili klip

Zdrava hrana: Superjare

Zabavni kutak: vic o voluharicama

(r: Álex de la Iglesia; originalni naslov: El Día de la bestia)


Ako vas srbe tabani...

Fenomenalan film!
Sjećam se da sam ga gledao davno na TVu i oduševio me je. Evo sad sam ga konačno ponovno pogledao. A sigurno ću ga pogledati još nekoliko puta. Od prvog do zadnjeg kadra film je odlično snimljen, odglumljen i ima fenomenalan soundtrack. Ako bi htio cjepidlačiti mogao bi reći da malo opada pred kraj, ali neću!;-) Ovo je prije svega odlična komedija i ne sjećam se kada sam se zadnji put tako slatko smijao kao gledajući ovaj film. Već uvodne scene su zakon! Kad svećenik (pardon, profesor teologije) dođe do onog umirućeg što je nastradao u nesreći i umjesto da mu da posljednju pomast, on mu ukrade novčanik i kaže mu "Nadam se da ćeš goriti u paklu."


Šta se trenutno sluša u sjemeništu...

A o čemu se tu radi?
Naime, već spomenuti profesor teologije uspije dešifrirati stari biblijski tekst koji govori o apokalipsi (Sudnjem danu, danu kada će Antikrist biti rođen, danu koji će označiti početak kraja) i uvjeren je da je riječ o jednom specifičnom datumu, točnom danu rođenja antikrista, a sad još treba saznati mjesto...


Ništa do opuštanja uz večernji program u svojoj omiljenoj fotelji.

Film u sebi ima svega, socijološke drame, akcije, nešto malo horrora, a više od svega mnogo dobrog humora, ismijava se dosta toga ali ne na onaj pretjeran (forsiran) parodijski način, nego sve odlično uklopljeno u osnovnu priču filma. Nijedna fora nije forsirana toliko da bi razbila atmosferu filma. I tako jednom kad film krene jednstavno vas uvuče u svoj svijet i ne pušta vas do kraja. Ovo je stvarno jedan od najboljih filmova svih vremena. I točka.

Ocjena: 10/10 (ps Santiago "Torrente" Segura i ovdje rastura!)

Álex de la Iglesia je dvije godine kasnije režirao i mnogo poznatiji Perdita Durango (1997), koji je isto ok, ali ni blizu ovog remek-djela, a u svom redateljskom opusu se nalazi i biser pod nazivom Acción mutante (1993), koji po nazivu i prema nekim osvrtima zvuči dobro.

Igra sa Džigericom dva

Nastavak akcijskog blok bastera iz 1992. Glavni junak, Roki Makina biva optužen za krađu kurtona iz kioska pod zaštitom pakistanske mafije. Oni kontaktiraju ruskog plačenog ubojicu Vadim Snajpera i plate mu da im donese njegovu džigericu kao dokaz smrti. U igri je i Kineska obavještajna služba, jer zbog lošeg prevodioca misli da je on silovao cara Hitrokita, a CIA misli da je on švercer jajima. Roki mijenja ime u Roki II i skriva se na nezavisnoj sceni hrvatske rok glazbe, gdje postaje basist u "poznatoj" hrvatskoj untergrownd punk rok grupi LičkePičke. Rasplet ćete saznati ako pogledate ovaj hit film, špijunski krimić sa rijetko viđenom inteligentnom pričom punom prekobicanja i napetosti trbušnih mišića.

(r: Masayuki Kuzumi; originalni naslov: Za ginipiggu 3: Senritsu! Shinanai otoko)



Poprilično čudan filmić.
Ponovno mi se nije dalo gledati prvi dio ovog japanskog serijala krvavih filmova. Već sam pisao o Android of Notre Dame, a ovo je kako vidite treći dio serijala.

Priča je ovdje još manje zanimljiva i jednostavnija nego u 5. dijelu. Evo o čemu se radi. Tipa šef na poslu ismije i izvijeđa da je nesposoban, on se od sramote više ne može vratiti na posao i zaključa se u svoju sobu. Da, Japanci su jako čudan narod. Ponosni. Što i nije baš kvaliteta cijenjena u kapitalizmu, pogotovu ako si negdje pri dnu. I sad uglavnom on poludi i na kraju se još pokuša i ubiti... ali.. NE USPJEVA! I pri tome ne mislim da nema hrabrosti, nije to, tip si prereže vene, ništa, odreže si ruku, opet ništa, čak si pokuša i prerezati grkljan, ali ni time ništa ne postigne - odatle naslov filma.


Depresivan i bez šake

Film je prije svega kako rekoh čudan, svako malo se ubacuje nekakav "pripovjedač" koji je nešto u stilu onih starih dokumentaraca o Africi (ima globus ispred sebe umjesto zidne karte - suludo!:-).



Film počne kao (recimo) gore horror, a pri kraju sve preraste u satiru, apsurd ili šta god. Osim što je čudan film je i poprilično dosadan, čak se i tih 50 minuta trajanja čini predugo. Jedina dobra scena mi je rezanje ruke i ono na kraju kad uđe ženska, ali ne bih rekao da sam posebno uživao u filmu ili da sam se kulturno uzdigao gledajući ga;-)
I da glumci su poprilično loši, a ni režija nije nešto puno bolja.

Slobodno ga možete zaobići. Preporučujem jedino ako se želite diviti stvarno odličnim maskama i efektima rezanja ruke, stomaka, te prikaza iznutrica.

Ocjena: 5/10 (ipak JE krvav, šteta što nema barem malo humora ili kakve zanimljivije radnje)

(r: Kinji Fukasaku, orginalni naslov: Batoru rowaiaru)



Konačno sam pogledao ovaj Fukasakin razvikani film. Gdje god sam čitao o njemu svi su pisali o tome kako je film krvav, šokantan, brutalan i sl. i naravno da sam se onda malo razočarao nedostatkom krvavih scena - kojih ima ali ne toliko koliko sam očekivao - ne znam šta su ti ljudi gledali prije ovog filma? Hitchocka??
Film ima još jednu veliku manu a to su nevjerovatno patetične scene kada školarci jedni drugima izriču ljubav - nevjerovatno je koliko je u tom jednom razredu bilo ljubavnih trokuta!:-)
Dobro, i kraj mi je malo previše hollywood ending.


School`s out for summer. School`s out for-ever!

E sad o dobrim stvarima, film ima zanimljivu i originalnu priču: radnja je smještena u blisku budućnost, mladi sve manje poštuju odrasle pa vlada jednom godišnje organizira krvavu igru - otmu jedan cijeli razred učenika, prebace ih na pusti otok i tu ih natjeraju da se međusobno pobiju, sve dok ne ostane samo jedan (kritika BigBrothera na japanski način).
Osim priče dobra je i gluma, pogotovu legende Takeshi Kitana u ulozi učitelja/voditelja igre.
I kako rekoh mada sam očekivao više, u filmu ipak ima par dobrih krvavih scena - nož u čelo, sjekira u glavi i rezanje grkljana srpom - sve ostalo su većinom prostrelne rane od metka, šteta, više bi volio da uopće nisu imali vatreno oružje.


Nekad nije pametno postavljati previše pitanja

Zaključak: sve u svemu vrlo originalan i zanimljiv film, svakako pogledajte samo ne očekujte gore fest:-)


Ocjena: 8/10

(r: Michele Soavi; alternativni naslov po kojem je možda i poznatiji: Cemetery Man)


Poznajete li ovaj profil? Levi mislim!

E ovo ja zovem umjetničkim filmom!
Radnja ovog filma je temeljena na jednoj epizodi Dylan Doga i mada se u filmu ovaj strip junak ni ne spominje to je vjerovatno najbliže što se može približiti atmosferi samog stripa. Ako ikada netko i snimi "pravu" ekaranizaciju Dylan Doga, to sigurno neće biti to.


Ima li šta ljepše od jebanja ovakvog primjerka pičetine u grobnici punoj raspadajućih leševa?

O čemu se ovdje radi?
O smrti. O ljubavi. I o smrti.
Čuvar jednog groblja ima problem, mrtvi jednostavno neće da ostanu u svojim grobovima.


To je, jebiga, LJUBAV!

Ovo je definitivno jedan od najboljih filmova koji sam pogledao. Ima humora ima gore scena, ali ta atmosfera, taj ugođaj filma, to kako vas uvuče u svoj mali univerzum, to je nešto što rijetko kojem filmu može poći za rukom.

Jebiga, o odličnim filmovima ne znam šta bi rekao, više volim pisati o lošima.

Ocjena: 10/10

1.

2.


"Nakon prestanka napetosti nastupa kod muškarca naglo zamiranje interesa, dok žena još dugo ostaje u istom raspoloženju pa bi čak često bila vrlo sklona da akt odmah ponovi. ...One vjeruju da će na taj način interes koji se kod muškarca gubi zadržati duže budnim, no postižu većinom upravo protivno. Ima naime ljudi kod kojih, nakon završenog sjedinjenja, sve što je prije djelovalo pozitivno sad odjednom utječe negativno. Na primjer parfemi koje su prije intenzivno tražili i strastveno voljeli mogu im poslije biti neugodni. Izvjesne geste, riječi, cjelovi, nježnosti, koje su divno pripremale porast uzbuđenja, gube potom svoju draž ili čak djeluju odbojno.
Psihološki je to posve razumljivo. Isprva je muškarac htio da se uzbudi, no sada traži mir te instinktivno odbija sve što bi moglo poremetiti potreban počinak.
Žena, koja još nije osjetila potrebu za mirom, ne razumije muškarca, pokušava ga ponovno primamiti, a time ga razdražuje te može eventualno biti odbijena. Na to slijede uvrede, suze, scene, a možda još i obično pripremljeni uzvik: ´Ti me ne voliš kao ja tebe!´...
Ali i žene bi se morale prenijeti u muškarčev položaj i po mogučnosti izbjegavati sve što remeti njegov odmor i kloniti se svega što je podesno da ga podbada. "


Izvor: Sofija Lazarsfeld "Kako žena doživljava muškarca", Wien 1931., prijevod Antun Plemenčić, izdanje: "EPOHA", Zagreb 1962.

Kad li će nova akcija? Ja imam par litara u frižideru...

Došao sam na posao. Malo sam zakasnio. Iznenadio sam se kada sam pokraj pokretne trake na mjestu mom vidio nekog drugog. Bio mi je nekako poznat tako s leđa, ali nisam mario, mene je zanimalo šta on radi na mom radnom mjestu. Došao sam do njega stavio mu ruku na rame i okrenuo ga od pokretne trake. Gledao me tupim pogledom a ja sam ostao šokiran: bio je isti ja! Kao moj brat blizanac kojega nisam imao. To me je malo smelo pa ga nisam odmah opalio francuskim ključem koji sam stiskao u ruci.
- Tko si ti? Šta radiš na mom mjestu? - upitao sam ga.
On me je neko vrijeme samo tupo gledao, a onda je prozborio:
- Ja sam ti. -
Učinilo mi se da je rekao nešto glupo, pa sam ga zamolio da ponovi, gurnuvši ga rukom od sebe.
- Ja sam ti. - rekao je on, istim tonom kao da mu nisam opalio šamar.
Oko nas su radnici i dalje radili na pokretnoj traci, samo su nas jednim okom gledali.
- Koga ti zajebavaš, a? - upitam i ošamarim gada, još uvijek ne želim koristiti francuski ključ
- Ja sam ti. - ovaj i dalje ne odustaje
- Misliš da je to smiješno? - upitam ga i udarim ga francuskim ključem po nozi, od zamaha izgubim ravnotežu i padnemo obojica. Oko nas se već stvara krug. I dok se ja čudim kako su se ostali ohrabrili i napustili svoja mjesta ovaj me udari šakom u lice.
- Ja sam ti! - još mi vikne, udarac je bio slab i samo me je razbudio, zgrabio sam ga za vrat i počeo ga udarati francuskim ključem u facu.
Ja sam vikao "prekini" a on "ja sam ti" i trajalo je to tako neko vrijeme, a onda me je netko uhvatio za ruku u kojoj je bio francuski ključ, a potom još mnogo ruku po meni i njemu. Borio sam se da se oslobodim ali bilo ih je previše, on se nije previše opirao. Spustili su ga na pod i provjeravali da li ima znakova života. Ja sam se još trzao i psovao htio sam da ga još samo jednom opalim tim francuskim ključem koji je ležao pokraj njegove ruke. Počeo sam se glasno smijati. Ovi su odustajali od njega, čini se da je ipak gotov. A ja sam se prestao otimati, nisam mogao od smijeha. Smijeh mi je potresao cijelo tijelo, počeo me i stomak boljeti koliko sam se smijao, jedva sam imao zraka, a onda odjednom više nisam imao zraka uhvatila me panika. Pogled mi se zamutio sve se oko mene okrenulo, prestao sam se smijati a onda sam odjednom bio na podu i nisam se mogao pomaknuti, čak ni oči. Vidio sam da moji prijatelji s posla drže nekog krupnog tipa kojemu su ruke bile sve krvave, a on se smijao bez prestanka. Doslovno se gušio od smijeha. Vidio sam i poslovođu koji dolazi i pita zašto je proizvodnja stala. A onda više nisam vidio ništa.

(r: Toshiharu Ikeda; originalni naslov: Shiryo no wana)



Još jedan razvikan japanski horror koji me malo razočarao.
Evil Dead Trap nije loš film, ali jebiga očekivao sam MNOGO više i malo drugačiji film. Prvo što me zasmetalo je soundtrack, da ne kažem glazbena podloga filma, koja je u biti jedna te ista tema koja se nadograđuje tijekom filma, što bi bilo ok, samo da ne zvuči kao početak "Around the World" od ATBja odsviran na jeftinom sintisajzeru i onom dječijim instrumentu kojem ne znam imena ali izgleda ovako: metalne pločice razne dužine učvršćene na dasku a po njima se udara s dva štapića! Ako ste čuli pjesmu, a vjerovatno jeste, priznat ćete da je to možda malo prevesela tema za kadar rezanja obješene žene i kopanja očiju istoj. Ili za scenu proganjanja od strane manijakalnog ubojice. To mi je poprilično uništilo atmosferu filma - kao i smiješna odjeća koju nose likovi (izgledaju kao da su iz Boljeg Života, jebote!:-). Što je prava šteta jer film je dobro snimljen i da nije ovih "ometala" imao bi dobru atmosferu.

Nego o čemu se tu radi?
Poznata voditeljica dobiva kazetu na kojoj se prikazuje mučenje i ubijanje nepoznate žene (već spomenuto rezanje i kopanje oka) a na kraju kada je zumirana scena lica žene u agoniji nepoznati autor, vjerovatno ubojica je ubacio njezinu sliku (te voditeljice koja gleda kazetu, jeli). A ona onda odluči da SAMA sa par svojih prijatelja novinara ode na mjesto gdje je mučena i ubijena ta žena! Eto, šta bi novinari učinili za ekskluzivu!:-) A mjesto zločina nije teško naći jer je na kazeti prije samog mučenja prikazan (detaljno) put prema toj napuštenoj građevini. I tako šačica novinara ode tamo naoružana samo kamerama i fotoaparatima...


Nema baš scena za kul screenshotove - pa evo barem jednog davljenja

Film baš i nema zanimljivu priču ali zato to nadoknađuje sa par odličnih krvavih scena i jednom zabavnom scenom silovanja;-) Tako da ćete između ostaloga vidjeti: probadanje žene (stvarno velikim) kolčevima, davljenje žene pupčanom vrpcom, davljenje žene oštrom metalnom žicom, porađanje poprilično velike bebe (koja zna i pričati!:-) bez epiduralne i još mnogo toga lijepoga;-)

Zaključak
Film je na kraju ispao poprilično zabavan, samo što je mogao biti još i bolji da su napravili "pravi" soundtrack i malo doradili priču. Ipak svidjet će se ljubiteljima gore>/em> filmova jer stvarno ima šta za ponuditi, samo opet - nemojte očekivati previše!:-)


Ocjena: 7,5/10

(r: Zack Snyder)


Nisu li slatki? Evo jedne i za cure koje vole dečke s pločicama:-)

300 je bombastično najavljivan i naravno da je moje očekivanje bilo preveliko - uvijek nasjednem američkoj propagandi!:-)


Mala mješa. Još da ima sise...

Ja sam u biti idealan gledatelj američkih "povijesnih" spektakla, pravi tipični amer, nemam blage veze o povijesti, mogu reći jedino da sam čuo za Spartance, ali nikad me nije bolio kurac za njihova herojstva ili legendarnog kralja kogagod, tako da mi ameri u biti mogu servirati šta hoće. Moj jedan frend je fanatik što se tiče povijesti i znam da on čupa kosu gledajući ovakve amerčke "povijesne" filmove, te pizdi što oklopi nisu iz tog razboblja, ratne strategije totalno pogrešne i sl. jadnik je skoro ćelav, a ja povijesne spektakle gledam sam:-)


Spartanke su navodno bile anoreksične i bez sisa!

300 je, što volim taj naslov, u biti malo mračnija Troja - isto se neki oskudno odjeveni nauljeni muškarci bore protiv drugih oskudno odjevenih nauljenih muškaraca.


Ovo sam "uslikao" zatvorenih očiju! ;-)

Priča je dosadna, likovi jednodimenzionalni, borbe ništa posebno, CGI je naporan do bola...


Grbavci su navodno u ono vrijeme bili jako popularni među ženama.

S druge strane glumci su ok, šteta što nemaju šta puno glumiti da se iskažu, par scena je kul, fotografija je zanimljiva i to je to. Srednja žalost.
Prenapuhano i nimalo posebno.

Ocjena: 5,5/10 (ajd pola boda + jer su ipak pokazali par sisa)

Žene!
(Žene su lijene, prijetvorne i kad god mogu žele oslabiti muškarčev modžo.)

Današnja tema je: wc daska i što s njom.

Svatko (svaki muškarac) koji je iz bilo kojeg razloga živio sa ženskom osobom u stambenom objektu koji uključuje i sanitarni čvor sa standardnim wc-om, tvz. wc šoljom je sigurno bio - i to ne jednom! - napadnut zbog NE SPUŠTANJA WC DASKE! Naime. Poznato je da ženama iz nekog razloga smetaju kapljice muškog urina na wc dasci i zato su muškarci prisiljeni DIZATI wc dasku SVAKI put kada moraju mokriti. E, sad ja vas pitam - u ovo doba, oh tako jebeno ravnopravne ravnopravnosti spolova - ne bi li bilo logično da ako muškarac mora DIZATI jebenu dasku svaki puta kad mora pusti par kapi urina da bi i žene mogle tu jebenu dasku SPUSTITI svaki put kad ONA mora pustiti mlaz urina? Zar to ne bi bila jebena ravnopravnost?
Razmislite malo o tome...

Žene... Ma...!

...

(r: Dario Argento)


Jedina dobra balerina je mrtva balerina.

Ah, evo nam još jednog kultnog horrora kojega ćete vjerovatno naći na većini lista "najbolji horrori svih vremena" i da, film je poprilično sranje.

Idemo redom
Prvo ja ne znam koji je kurac tim ljudima koji ovakva smeća proglašavaju kultom!? Ajd, da je trasha, ali horrora...
No pustimo to.
Drugo priča je jednostavna i ima oh tako jeben twist koji je očit gotovo od početka.
Treće scenarij je tako loš (što je čini se standard za ove talijanske horrore) da je to čudo jedno! Većinu vremena je potrošeno na glupave dijaloge balerina i scena nepotrebnih za priču. A završetak je tako jadno napisan da mi je skoro bilo neugodno za gledati.
Četvrto - gluma. Što reći nego: pa gdje ih samo pronalaze? Nevjerovatno! Kao da namjerno svojim grimasama i ukočenim kretnjama žele upropastiti film (namjerno ili ne, uspjeli su ako se mene pita)
Peto - premali broj mrtvih.
...

Ovakve scene su mi mnogo bolje izgledale u Dilan Dogu.

Ipak nije sve tako crno. Ustvari većinom je crveno i zeleno;-)
Režija je inovativna (čak i danas izgleda originalno) i odlična. Neke scene bi bile i uznemirujuće da ih nisu upropastile debilne glumice. Dario Argento je i postao poznat po upotrebi raznih filtera u boji kod snimanja pojedinih scena i moram priznati da to kod njega (za razliku od većine drugih filmova gdje je to "nasilno" ubačeno) izgleda odlično i popravlja scene.
Osim režije odlična je i glazba. Score je odličan, fino je umiksan sa zvučnim efektima i stvara jezivu cijelinu (samo da još nije debilnih glumaca).


Ako ništa glumice su dobro glumile mrtvace.

Šteta je što redatelj nije dao nekom (pismenijem) da napiše scenarij i malo više vremena proveo u traženju glumaca, pogotovu glavne glumice.

Ovako kako je:
Ocjena: 5/10

Pogledajte ovu inovativnu budilicu!





Svakako prije upotrebe pažljivo pročitajte upute!

(r: Jaume Collet-Serra)


Voliš noževe? :-)

House of Wax sigurno nije jedan od najboljih horrora i sigurno ga se za par dana neću ni sjećati, ali bitno je da se nisam živcirao gledajući ga:-)
Naprotiv bilo je čak i zabavno.

Početak baš i nije obečavao, već s prvim kadrovima počela je "Minerva" od Deftonesa, i mada su mi oni jedan od dražih bendova ipak ne volim čuti njihove pjesme u horrorima. To jednostavno razbija atmosferu. Ali u House of Wax srećom glazba i nije toliko forsirana, puste po 10-15 sekundi neke pjesme samo da bi je mogli staviti na soundtrack, koji naravno dobro promovira film, jer poznato je da tko sluša new breed i metal gleda samo slasher horrore.


Prepoznajete li ovaj torzo?

Dijalozi u filmu nisu loši, a ima čak i par dobrih fora (Paris Hilton, puši crncu dok ovaj vozi, skuže ih njihovi prijatelji iz drugog automobila i zajebavaju je: "Ma ne, tražim labelo. Ah evo ga!" i kada je brat glavne glumice rekao njezinom pičkastom dečku: "Šta si rekao frizeru? `Hoću frizuru kao He-man´!?":-)

Radnja teče bez nekih većih nelogičnosti i u biti jedini, ali veliki minus filma je što je "uvod" razvučen i predug. U biti skoro sat vremena se ništa ne dešava - grupa mladih skrenu s ceste i odluče tu prenočiti... Moglo se to ipak malo skratiti!

A kad akcija krene, stvarno krene. Scene ubijanja su odlično snimljene, dakle dobro oglumljene, s dobrim efektima i odličnim zvučnim efektima. Paris Hilton ima lijepu smrt (pokazuje da ipak ima mozga u glavi;-), ali najbolje mi je kako je najebao "He-man" i ono rezanje prstića. Genijalno!


1, 2, 3, 4... a di je peti??!

Dakle da zaključim, film je puno bolji nego što sam očekivao da će biti. U biti očekivao sam smeće poput npr. Valentine. Nema puno nelogičnosti, što je velik plus, priča je ok, za slasher i ne treba bolje, jedino da je bilo više scena ubojstava. Trebali su napraviti da umjesto njih 5 u gradić dođe cijeli autobus!:-)

I malo me je iritirala ona scena na kraju s topljenjem voska. Dosadne su mi već te scene "na rubu", kada glavne likove samo korak dijeli od smrti, ali se ipak ležernom šetnjom izvuku živi i zdravi.

Preporuka: za ljubitelje slashera i mrzitelje Paris Hilton.

Ocjena: 6,5/10 (premali bodycount za veću ocjenu)