(r: Kinji Fukasaku, orginalni naslov: Batoru rowaiaru)



Konačno sam pogledao ovaj Fukasakin razvikani film. Gdje god sam čitao o njemu svi su pisali o tome kako je film krvav, šokantan, brutalan i sl. i naravno da sam se onda malo razočarao nedostatkom krvavih scena - kojih ima ali ne toliko koliko sam očekivao - ne znam šta su ti ljudi gledali prije ovog filma? Hitchocka??
Film ima još jednu veliku manu a to su nevjerovatno patetične scene kada školarci jedni drugima izriču ljubav - nevjerovatno je koliko je u tom jednom razredu bilo ljubavnih trokuta!:-)
Dobro, i kraj mi je malo previše hollywood ending.


School`s out for summer. School`s out for-ever!

E sad o dobrim stvarima, film ima zanimljivu i originalnu priču: radnja je smještena u blisku budućnost, mladi sve manje poštuju odrasle pa vlada jednom godišnje organizira krvavu igru - otmu jedan cijeli razred učenika, prebace ih na pusti otok i tu ih natjeraju da se međusobno pobiju, sve dok ne ostane samo jedan (kritika BigBrothera na japanski način).
Osim priče dobra je i gluma, pogotovu legende Takeshi Kitana u ulozi učitelja/voditelja igre.
I kako rekoh mada sam očekivao više, u filmu ipak ima par dobrih krvavih scena - nož u čelo, sjekira u glavi i rezanje grkljana srpom - sve ostalo su većinom prostrelne rane od metka, šteta, više bi volio da uopće nisu imali vatreno oružje.


Nekad nije pametno postavljati previše pitanja

Zaključak: sve u svemu vrlo originalan i zanimljiv film, svakako pogledajte samo ne očekujte gore fest:-)


Ocjena: 8/10