nečmenjanka

utorak, 09.06.2015.

Dječaci --- Mlada časna ---

“Mlada časna”

u razredu si mogla imat bilo koga
treći srednje si izabrala boga
MLADA ČASNA
reću ti nešto šta si već i sama znala
crno ti lijepo stoji al si pretjerala
mlada časna
mateuška je puna al tebe nije briga
jer svaku noć te čeka opet ista stara knjiga
MLADA ČASNA
mlada časna reci mi šta će ti to
mlada časna još nije gotovo
mlada časna ajde s nama van
pusti popa pusti samostan
skini cvike i crnu odoru
nemoj živit život u zatvoru
ti oćeš pomoć ljudima, ti oćeš molit boga
ti oćeš ić u španjolsku i živit bosonoga
MLADA ČASNA
posljednja večera baš je bila slasna
ali ko će oprat suđe, ko će drugi nego časna
MLADA ČASNA
situacija za stolom još je uvik ista
na svetoj stolici za sestru nema mista
YOUNG SISTAA
na zidu imaš sliku na ivana pavla
noćima se budiš opet sanjala si đavla
MLADA ČASNA
kažeš da si dobila poziv prošlo ljeto
zvali su te mnogi al je bilo zauzeto
MLADA ČASNA
srea sam te jutros kad išla si na misu
pita sam te di si, ti si rekla hvaljen Isus
MLADA ČASNA

Dječaci

Ovo je tekst pjesme “Mlada časna” splitskih repera.
Dakle, još jedna pjesma koja na uvredljiv način omalovažava kršćanski svjetonazor.
Ono što nitko nije očekivao je da će pjesma dobiti odgovor.
U ovoj pjesmi reperica potpisana s MLADA ČASNA s besprijekornim stihovima i repanjem
opisuje ''Dječacima'' zašto je postala redovnica, ali ih pri tome niti u jednom trenutku ne vrijeđa.

MLADA ČASNA

EJ DJEČACI
EVO I OD MENE ZA VAS PAR BEATOVA
NADAM SE DA NEĆU ZASJENIT RIMU VAŠIH HITOVA
NE, NEĆU VAS VRIĐAT, NE, TO NIJE MOJ ĐIR
SAMO VAM ŽELIM REĆI DA MOJ POZIV NIJE HIR
POMALO VAS ŽALIM JER NE KUŽITE STVAR
DA STE U KRIVU DAT ĆU VAM ARGUMENATA PAR
PRIJE NEGO IZABRAH BOGA, IZABRA ON MENE
A KADA SLIJEDIŠ SVOJE SRCE SVE SAMO OD SEBE KRENE
ŽALIM SVAKOGA KOJI MISLI DA U ZATVORU ŽIVIM
ALI NE, ZATO VAS JA NI MALO NE KRIVIM
PITAM SE TKO JE ZAROBLJEN-VI ILI JA
DOVOLJNO SE VIDI IZ POGLEDA – JE LI PRAZAN ILI SJA
MOŽE LI SE USPOREDIT PIJANKA I MAMURLUK SUTRA
SA DUHOVNIM BOGATSTVOM ŠTO GA PRIMAM SVAKOG JUTRA
DAAA, IZ TE ISTE KNJIGE, KOJA TOLKU SNAGU IMA
ŠTO USPOREDIT SE NE MOŽE S DVA ĐOJINA DIMA
MOĘŠ ODMAHNIT RUKOM I REĆ DA NISAM NORMALNA
DA MOJ POZDRAV ZA TEBE JE SAMO FRAZA FORMALNA
MOŽDA KOJU NOĆ KAD ZASPIM I USPIJEM SANJAT
AKO PRESTANETE VRIŠTAT, BEŠTIMAT I PO GETU SE GANJAT
ITEKAKO ME ZA VAS SVE NA MATEJUŠKI BRIGA
BOLI ME KAD ČUJEM DA VAS STIŠĆE OKO SRCA VERIGA
KADA ĐOJA IZGORI, PIĆE POPIJE, A ŠMINKA RAZMULJA,
PITAM SE JESTE LĘ SRETNI, ILĘ IZNUTRA VAS NEŠTO ŽULJA
SPOMINJEŠ POSLJEDNJU VEČERU, KAŽEŠ DA JE BILA SLASNA,
ZAR JE NEČIJIM SVETINJAMA RUGAT SE
POSTALA BAZA MASNA
LAKO MENI OPRAT SUĐE, AL ME BRINE SAVJEST TVOJA
HOĆEŠ LI IKADA OSJETIT NEŠTO OD SVETOGA SPOKOJA
CILI SPLIT JE NA LOVRINCU, ALI TAMO NIJE KRAJ
IMA NEŠTO NAKON SMRTI, ILI PROPAST ILI RAJ
MOGU SKINIT CVIKE, POSUDIM TI, DA ISTINU VIDIŠ
TAD BI PROMISLIO DVAPUT, DA SE SUTRA NE STIDIŠ
SAMOG SEBE, KAD SHVATIŠ DA JE TAKAV ŽIVOT ISPRAZAN
UVIDJET ĆEŠ DA JE ŽIVOT-BOŽJI DAR FAMOZAN
ZATO NEMOJ GA NA ISPRAZNOSTI TRATIT
DA NE BI BILO PREKASNO, A LIPO SI SVE MOGA SHVATIT
DA SI HTIO, DA SI SAMO ZASTAO NA TREN
PITAO SAM SEBE JESĘ LI PRAZAN I IZMOREN
NE, NIKO ME NE DRŽI DA BI ME PUSTIT TREBAO
LJUBAV ME DRŽI, NE NAŠO SE KO ME POKOLEBAO
ZNAŠ LI ŠTO JE LJUBAV, ONA ISKRENA PRAVA,
S KOJOM NE MOŽE SE MIRIT NI TA TVOJA TRAVA
ZA LJUBAVLJU ČEZNEŠ, ALI NA KRIVOM MJESTU TRAŽIŠ
ZAŠTO SE KONAČNO ZAVIRIT U SEBE NE ODVAŽIŠ
TI POZIVAŠ ME DA IZAĐEM VAN
A JA TE IZAZIVAM U SVOJU NUTRINU UĐI SAM
ODOH SADA NA MOLITVU, ZA TEBE ĆU JE NAMJENIT
VJERUJEM DA ĆEŠ I TI S NJIM KOJU RIJEČ IZMJENIT
AKO TI JOŠ ŠTOGOD NIJE OSTALO JASNO
MOŽDA SE OPET SRETNEMO, ZAR TO NE BI BILO KRASNO
PREPOZNAT ĆEŠ ME PO BILIN STARKAMA I MONTURI
GUŠTAN PRIČAT S BOGOM HODAJUĆĘ PO BALATURI.

DJEČACI ODRASTITE , DJEČACI ODRASTITE ....

MLADA ČASNA

'‘MLADA ČASNA’' je potpuno rasturila ’'Dječake'' , što su joj oni i sami priznali objavljujući
njezinu pjesmu na svojoj Facebook stranici i želeći joj “još puno dobrih pjesama''


Goran Andrijanić | Bitno.net
......

Licemjerno je vrijeđati vjernike, a istovremeno od istih tražiti da budu tolerantni i osjetljivi
na različitosti .
Ako netko od komentatora na mome blogu bude imao poriv vrijeđati vjernike , i to isto
napravi , dotičnom će u roku odmah komentar biti izbrisan.

......

nečmenjanka

09.06.2015. u 16:16 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Listopad 2017 (1)
Lipanj 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (3)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Lipanj 2015 (4)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)

Opis bloga




Dnevnik mojih traženja
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Sve napisano na ovom blogu
je mojih promišljanja odraz,
a svaka sličnost sa stvarnim
životom je namijerna.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Modri odraz vilinske planine,
zagrljene blistavim kaskadama
smaragdne rijeke.

Linkovi

GOSPE RIBARA, TEŽAKA

Gospe slušaj šapat mora,
jecaj škrapa, drhtaj broda.
I posveti naša poja,
da nam uvik bude roda.

Gospe slušaj vapaj bure,
koja ne da živit, spati.
Te odagnaj dane sure,
i bonacu hridi vrati.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati

Gospe gledaj suve mriže,
parangale, vrše, osti.
Ribar šuti, gnjev ga stiže,
i običnim danom posti.

Gospe spasi našu viru,
široki su ti hrvatski žali.
Gospe kaži pute k miru,
da nas sutra ne prikriju vali.

Gospe ribara, težaka,
gospe naša divna mati.
Neka zasja tvoja zraka,
mole te ponosni Hrvati.

šmrika

.......

OSTANI TU I BUDI POSKOK

samo tu možeš biti poskok
budi poskok
ovaj gologuzi kamen
samo poskok obraniti može
Poskok zna dubinu pukotine
i visinu užarene stijene
litica do litice
poskok do poskoka
poskok brani svoje pojilište i svoje gnijezdo
i nije licemjer
i nije kurva,
budi poskok
i nije kalkulant
i nije prevarant
poskok se sunča u svom kamenom stanu
i želi mir u svojoj kamenoj domovini
poskok neće ujesti sunce
poskok kažnjava uhode
istiktivno
jednostavno
bez proračuna
precizno
neiscrpno
to je to
budi poskok
ni mudar ni blesav
ni kratkovidan ni dalekovidan
budi poskok
neiskorjenjiv
i rađaj poskoke
i rađaj poskoke za svaki kameni nagriz
za svaki škrip
za svaku kamenu opuzinu
za svako kameno dlanište
za svaki kameni štit
za svaki piljak
na jednog provalnika kamenih škrinja
stotinu poskoka
ostani tu i budi poskok
ne vođen-zmija u svijetu kreketavaca
budi poskok u svijetu kamenih pradjedova
kamenih orača i pjevača koji bosi gaze tvojom kamenom stazom
budi poskok u suživotu sa krvavim kamenim palcima
sa suhim kamenim vinogradarima
to je to
budi poskok
i obranit ćeš sunce bez kojega ne možeš
to je to
samo to
budi poskok
u zazidi kamenoga krova
na glavici iznad sela
svojega i mojega
ostani tu i budi poskok
to je to poskok

Autor: Ivan Vidović

........

MORE

Vrimena su druga,
More mi se ruga.
S njim sam bija prisan
Sad mladica nisam.

Ušla sol u kosti,
Izilo mi osti,
Natralo mi bore,
Ovo ludo more.

Neka bisni, nek pokaže
Da je divje nek dokaže.
I ništa ga neda smirit,
S njim se niko ne zna mirit.

Vrimena su divja
More blagosivlja,
A ka čovik 'suje
Ali i poštuje.

Novi su vapori
Kad čovik izgori,
I kolo se vrti
Života i smrti.

More pušta, more trpi,
Mornar svoja idra krpi,
Tramontana, jugo, bura,
Dokle more, dok izdura

Autor : Sewen

.......

Miljevci

Na dvije vode, ko splav bijela,
Miljevci leže, sedam ljupkih sela.
Bogatić, Ključ i Kaočine,
Brištane iznad Visovačke brine,
Karalić,Drinovci, Širitovci,
u zagrljaj im doletješe momci,
ispletoše đerdan od koralja
za Miljevu, kćerku kremen-kralja,
đerdan krvav od srdaca sedam,
svakom selu pade koralj jedan!
Trgnulo se sedam sela,
zadrhtala splav je bijela,
al' i dalje mutne vode
izmeđ' splavi i slobode!

Autor : Sjećanja i osvrti

........

STARI MOJ

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

Stari moj...
Tvoj trud i svu tvoju muku
Sada čuva bila stina
Još ćutim blagost tvojih ruku
Dok miluje me zvuk daljina

Stari moj...
Tiho na grobu stojim tvome
Znajuć , mir si našao svoj
Dok sjećanja me sva ta lome
Molim za duše tvoje spokoj

Stari moj...
Šest godina je prošlo
A ko da jučer je bilo
Kad zadnji put sam
poljubila tvoje čelo milo

nečmenjanka

........

02.02.2007

Otiša je otac moj polako,
otiša sa mirisima jutra...
Toga dana nije bilo lako
bez njega misliti na sutra..

........

DUŠA OVA ...

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

Duša ova moru kliče
galebi je nose bijeli
I do neba ona viče
nek ustanu gordi,smijeli

Duša ova vilu ište
s Velebita tvrde stine
Brige gorke nju sad tište
Domovina njena gine

Skupili se gladni vuci
svaki svojoj vuče strani
Kad će kraja svoj toj muci
da uminu teški dani

Duša ova svjetlost sniva
u noćima zimskim ,dugim
I dok mjesec oblak skriva
danima se nada drugim

nečmenjanka

.........

MOM MORNARU ...

Navigajuć morem modrim
broditi je vješto stao
Ljubav širi srcem dobrim
svog je sebe nama dao

Ploveći sad po toj vodi
života ga nose vali
Duši hrabroj tako godi
vitar šta joj tilo kali

I kad more urla , bisni
mameći ga u dubine
On tad pogled čisti , jasni
šalje nama u daljine

Galebi njeg virno prate
slideći ga kroz plićine
I dok kasne ure bate
čeka da mu vrime mine

Kada dođe domu svome
Radost mu na licu blista
A kad brige njega lome
Tad more mu samo osta

nečmenjanka

.........

VILA VELEBITA

Tišina pritišće mi misli
San se trza i otimlje
Poput ljubavnika
Milujuć mi kapke pospane

....... Ali ... ne ...
U kutu duše osjetih šum
Treptajem oka opazih
Biće čisto , prekrasno
Satkano od svjetlosti
Nježne ... mekane ...

Na umnom čelu
Kruna joj blista
Oko vitkog vrata
Koralja CRVENOG niska

Na BIJELE grudi
Ruke je u molitvi sklopila
Dok je iz PLAVOG mora
Meni u sne dohodila

... Ja sam vila
Velebita stine ...
...Čuvajte mi
naše rodne njive ...
...Čuvajte mi
i šume i gore ...
...uzburkano
naše plavo more ...

... Zaklinjem Vas
božijom milosti ...
... svoje nedaj
tuđim se ne hvasti...

Tako zboreć
Velebita vila
U more je
Plavo zaronila

necmenjanka

.......

PJESMA MJESECU

Pjesma Mjesecu lutalici objesnom ,
što pojavom svojom mene opčara...
I dok svijetlošću me obasjavao jasnom ,
shvatih da to je još jedna prevara....

I sada sa neba podrugljivo on gleda ,
šeretski meni se smijući u lice...
Znajuć da njegova bit će pobjeda ,
prosuo je čarobni prah nesanice...

Ka kraju neba polako sad
plovi ,
dok Danica mu pokazuje pute...
Srebrenom mrežom zvijezde kad ulovi ,
sakriti će njih poda svoje skute..

Na postelji će od mjesečine spati ,
da i sutra može po nebu skitati...

nečmenjanka

....

ČUVARICE

Matere naše
U crno zavijene
Krunicu prebiruć
Tiho moleć Boga

Čvršće od stijene
Uspravno stojeć
One branik su
Doma svoga

Nema zemne divote
Bez ljubavi i žrtve
Zato ognjišta čuvajuć -
Mole se za mrtve....

necmenjanka

.......

Od vikova Krka dura ,
Pod Prominom , do svog slapa
Do Skradina kapi gura -
Sa moren se tada stapa...

nečmenjanka

......
.
RUKE MOGA DIDE

Ruke moga dide
Ko koštel u dvoru
Stare
Znale su providit
Osmijeh
Za sve naše
Nestašluke male

Ruke moga dide
Ko grane jablana
Vita
Znale su grliti
Nježno
Bez da za
Suze u očima
Pita

Ruke moga dide
Životom izborane
Meke
Znale su ljubav
Pružiti
U dane posustale
Neke

Sve bi na svitu
Sad dala
Da te ruke opet
Dušu mi
Dirnu

Ali one spokojno
Tiho
Za mene
Mole se
Svetom Martinu.....

nečmenjanka

..........

VAPAJI RASPETE DUŠE

I sama
Kroz život upoznah
Svih
Devet krugova
Pakla

Svaki od njih
Je pao
Na moju dušu
Koju ljudska
Je zloba takla

Kao Feniks
Toliko puta izgorih
Od praha potekla
U prah
Se nanovo pretvorih

I sama
Kroz život upoznah
Zlo
Što čistu mi dušu
Ište

Suzama
Svojim se othrvah
Što
Dušu mi
I danas tište.....

nečmenjanka

.....

PSI RATA

Psi rata su zalajali....
Iz utrobe prestravljene matere
čuje se krik nerođenog djeteta....
Sve je utihnulo ...
u samrtnoj tišini odzvanja jeka
.....ubij.....satari....!!
Zvijeri ljudske digle su glave....
njuše krv....nevinu.....toplu....
Razjapile su čeljusti ....
reže...urliču...kunu...proklinju...

Oči naših mrtvih ratnika
u grobovima plaču.....
suzama nijemim.....
Zar život svoj su dali utaman.....
mrtve usne ....odgovor ištu....?!
Zar krv su svoju lili .......za koga...
raspuklim glasom .....u tišini viču !?

Psi rata su zalajali...
od užasa ...
nebo nad nama se raspuklo....
a zrak se pretvorio u tisuću
plamtećih oganja.....
što...peču...razdiru....!
Pomahnitali stvorovi pesnice stišću.....
u bijesu vičuć.....uništi...zakolji...!!
Raspadnute lešine iz grobova dižu....
nevideć....u svojoj mržnj....
da njihove vlastite kletve ih
stižu...

nečmenjanka
.......

Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
Dok duše naših mrtvih , nestalih usljed bestijalnosti
zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
pomirenja ni ... ! !
Dok i zadnje kosti naših pobijenih pravednika ne budu
krštenom vodom posvećene ... pomirenja ni ...! !
......

MATERE NAŠE

Matere naše
u crno zavijene ,
krunicu prebiruć
tiho mole Boga ,
da zaštiti zemlju nam
svetu...
Da očuva znamen
roda Hrvatskoga......

nečmenjanka

.......

STARA OSKORUŠA

U vinogradu onkraj puta ,
Oskoruša stara stoji....
I dok oblak nad njom luta ,
samačke dane broji.....

Prignula je grane vite ,
o težine , o svog ploda....
Di su ruke žuljevite ,
da poberu toga roda....

Svuda drač je nabujao ,
zagušio trse rodne....
Kada rat je prohujao ,
slomio je ruke plodne....

Ruke koje posadiše ,
stablo stare Oskoruše.....

nečmenjanka

.........

SVI MI....

Svi mi imamo svoje vrelo slutnje ,
svi krijemo svoje breme tuge....
I dok šake stišćemo od ljutnje ,
gutamo žuč ljudske poruge.....

Svi mi žudimo ka zvijezdama poć ,
u svojim malim životima ogrezli....
Ne vidimo koliko je tamna noć
i da su nam prsti od zime ozebli.....

Svi mi želimo samo blještavilo tame ,
ne pazeći koga gazimo pritom....
A treba nam samo pola paše jame ,
kad kraj nam životu dođe tom....

Životu , koji zamke stavlja nam na put ,
dok mi ga obijesno trošimo usput.....

nečmenjanka

......

ZAR SMO PROKLETI.....?

Kako je samo krhka ljudska duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Što ljude tiijera da bezosjećajno uništavaju , sve ono dobro
što im je Božijom voljom dano..
Zar smo prokleti.....?
Zašto ne možemo biti u miru sa sobom i drugima ?
Zašto imamo poriv da uništavamo , da rušimo , da satiremo
svaku i najmanju naznaku dobrote u sebi ?
Što je to , tako mračno , gusto , neprozirno - što nam neda
da sačuvamo onu malu iskru sreće , za kojom inače cijeli svoj
život tragamo ?
A kada je nađemo , u većini slučajeva je ne znamo , .ili ne
želimo sačuvati - navikli na očaj , navikli na jad .
Izmučena Duša ne može pojmiti sjaj smiraja .
Uronjena u patnju svakodnevnu , .ne prepoznaje bljesak sreće .
Skrivajući se iza tuge - Duša nam polako , ali sigurno , odumire
pretvarajući se u nešto tvrdo , oporo .
Zar smo prokleti....?
Zašto ne možemo , .otvorenog srca prihvatiti ljubav ?
Čega se bojimo , nesvjesno gurajući od sebe sve drage
ljude , gazeći po njihovim iskrenim osjećajima ?
Zar Duša mora ovoliko boljeti , rastrgana između
ljubavi i mržnje ?
Što je to , što nam neda da se prepustimo sreći ?
Od čega biježimo , panično rušeći sve oko sebe - ne pazeći
koga ćemo pri tom povrijediti čije ćemo srce zgaziti ?
Kako je samo krhka ljudska Duša !?
Tako je malo potrebno da se slomi .
Raspeta između dobra i zla........

nečmenjanka

.......

SUZE LEDENE

Zaledile su se suze
U očima mojim...
Duša je prazna
I boli...

Srce se slama
A iz grla se ote
Njemi krik samoće...

Zaledile su se suze
U očima mojim...
U duši nemir
Se širi...

Srce je pritisla tuga
A tjelo se
Trza u boli...

Tecite suze , suze ledene
Odnesite ovaj
Nemir iz duše...

Isperite tugu
Iz srca mog...

Da mi osmijeh opet
Poljubi usne...
A u umorne oči
Vrati se sjaj...

.....

nečmenjanka