MT mafija

Kako ostati normalan? Ponekad vas izluđuju drugi ljudi; šefovi, vozači, susjedi, rodbina, profesori, žene, muževi, djeca... Možda smatrate da bi njih trebalo poslati u ludnicu?! Kakav je uopće kriterij za odlazak u ludnicu, možda su jedan dan normalni a drugi nisu? Tko može uopće reći ja sam sto posto normalan? Nekad imam i ja svojih žutih minuta, ali danas nije takav slučaj pa nakon malo dužeg uvoda ipak ono zbog čega čitate tekstove na stranicama bloga moga; vic o tome:

---

Prilikom posjeta psihijatrijskoj bolnici jedan posjetitelj pita ravnatelja bolnice na osnovi čega odlučuju koga će primiti u bolnicu na liječenje.
"Vrlo jednostavno..." - odgovori direktor, - "stavimo ga pred kadu punu vode i damo mu čajnu žličicu, čašu i kantu, i kažemo mu da isprazni kadu na najbrži način."
"Aha, razumijem..." - kaže posjetitelj, "onaj koji je normalan, počne vaditi vodu s kantom..."
"Ne," kaže direktor, "onaj koji je normalan izvuče čep sa dna kade. Želite li sobu s balkonom ili bez?"

Nisam vas mogao ostaviti preko vikenda bez vica.
Evo ipak jedan netipični za plavuše :-))

---

Uđe plavuša u banku grada New Yorka i zatraži službenika za pozajmicu. Kaže da ide u Europu poslovno na dva tjedna i da treba posuditi $5,000. Službenik joj odgovori da će za to trebati nekakvu garanciju, pa plavuša izvadi ključeve svog novog Rolls Roycea parkiranog na ulici ispred banke.

Ljudi sve provjere, i banka se složi da uzme auto kao garanciju za polog.

Predsjednik banke i njegovi zaposlenici su se svi dobro nasmijali na račun plavuše jer je iskoristila svoj $250,000 vrijedni Rolls kao garanciju za pozajmicu od $5,000. Potom zaposlenik banke odveze Rolls u bankino podzemno parkiralište i parkira ga tamo.

Dva tjedna kasnije, plavuša se vrati, isplati dug i još bez pogovora plati naknadu od $15,41.

Službenik joj potom kaže, "Gospođice, iznimno smo sretni što smo poslovali s Vama, i ova je transakcija protekla jako glatko, ali smo malo zbunjeni. Dok ste bili odsutni, provjerili smo vas, te smo saznali da ste multimilijunerka. Ono što nas zbunjuje je, zašto ste se mučili sa posuđivanjem $5,000?"

Plavuša mu mirno odgovori: "A gdje bih drugo u New Yorku mogla parkirati svoj auto na dva tjedna za samo $15.41?"

Moja najdraža boja je plava.
I sad bi u mom poznatom stilu trebao biti vic u tom stilu.
Toliko puno viceva postoji o plavušama, previše. Ne mogu se odlučiti...
Sjetite se i vi jednog vica o plavuši i nasmijte se.

Evo ja jesam ,hahahaha :-)

P.S. A zašto je slika glumca Kevina Spaceya na mom blogu? Pa zato jer jedna Plava Zvjezdica kaže da ja tako izgledam. Pa ako ste se ptali kako ja izgledam to vam je to. Oni koji su me vidjeli u živo mogu se složiti ili ne. Nisam ni sam siguran sviđa li mi se ta usporedba. U kojim je uopće filmovima glumio, kakve uloge?!

Imam jako puno rodbine. Na sreću. Kako to pitate se. E pa moji rođaci nisu zločesti, pohlepni, zavidni... Nisu bogati, nemaju skupe aute i slično. Svi smo manje više tu negdje, živimo od danas do sutra, od jednog kredita do drugog... Kad teba pomoć i kad ne treba tu su. I sretan sam zbog toga. E ali, kako bi to bilo predobro zato rodbina moje žene nije baš takva. Jer nažalost imaju vlastite nekretine i pokretnine koje su dobar izvor financija. I ne treba mi ništa od njih, a posebno ne njihovi "pametni" savjeti o našem životu. Ispada sad da ogovaram ženinu obitelj pa moram posebno pohvaliti svoju punicu. Jako je dobra, ne gnjavi me puno (čak me se malo i boji, ne znam zašto :-) ). Vidimo se nekoliko puta godišnje i super je odnos, kuha što volim, a ja popravim po kući pegle, kompjutere, cijepam drva i sve što joj treba... Ali nisu sve punice takve !

---

Nakon što su se ujutro probudili, muž se okrene ženi i
ozbiljnim glasom joj reče: - "Ženo,danas moramo našem psu odsjeći rep!"
Žena ga sva u čudu pogleda: - "Zaboga, pa zašto bismo psu odsjekli rep?"
A muž joj objasni: - "Sutra dolazi tvoja majka, a ja ne želim da stekne utisak da joj se netko raduje..."

Ponekad se uhvatim u razmišljanju; "Joj da mi je novi auto, joj da mogu imati novi PC ..." i tako slično. Ali u stvari ne treba mi sve to. Pa zadovoljan sam ja i ovako. Uvijek se sjetim one narodne: Pazi što poželiš jer bi ti se moglo i ostvariti ! Kako je tek Muji i Hasi sa zlatnom ribicom (UPOZORENJE: znam da je stari vic ali ne znaju ga baš svi...)

---

Prolazi Mujo pored Hasine kuće i vidi u Hasinom vrtu kako Becker i Sampras igraju tenis!
Pobogu Haso, veli Mujo, pa šta ovi slavni tenisači rade u tvom vrtu?

Veli Haso: Pusti, bolan, Mujo, našo sam neku zlatnu ribicu koja ispunjava želje!

Na to se Mujo sav pomami: Zlatnu ribicu, kažeš? Gdje je, gdje je??
Veli Haso: Eno je tamo, bolan u kuhinji u čaši, samo pazi, malo je nagluva!

I otrči Mujo kod zlatne ribice i počne se derati u čašu: ZLATNA RIBICE, ZLATNA RIBICE, ŽELIM STO MILJUNA KUNA, STO MILJUNA KUUNAAA!

I ode Mujo doma, a kad tamo nađe umjesto sto miljuna kuna, sto miljuna sapuna!

Sav ljutit vrati se Hasi i veli mu: Pa pobogu Haso, ova tvoja zlatna ribica ništa ne valja! Ja želio sto miljuna kuna a kad tamo dobio sto miljuna sapuna!!!

A odgovori njemu Haso: A šta ti, bolan misliš, da sam ja htio vrhunski TENIS??!!

Moram se pohvaliti, kupio sam digitalnu kameru (ne fotoaparat, baš kameru). Sad sve slobodno vrijeme trošim na snimanje žene, bebe, susjeda, prolaznika... Ali to nije sve. Već sam smislio nekoliko dobrih podvala za skrivenu kameru. Ni to nije sve. Naučio sam rezati scene, montirati film, dodavati zvučne efekte, izraditi DVD sa izbornikom... Ponosan sam na sebe, ako ostanem bez posla mogu postati filmski redatelj, snimatelj ili montažer (kad me već neće primiti kao glavnog glumca sa divljakušom kao glavnom glumicom). Ali do daljnjeg sam i dalje informatičar.

---

Šetaju dva programera ulicom, i pored njih prođe jako zgodna djevojka.
Prvi kaže:
- Vidi one djevojke, jako dobre properties ima.
Drugi će na to:
- Džabe ti je, ona je read only.

Dragi čitatelji bloga moga ispričavam se zbog nepisanja postova. Znam da me ništa ne može opravdati, koliko god moji razlozi bili opravdani. Vas to ne zanima, hoćete postove i viceve, a ne moje isprike. Ali siguran sam da je većina vas bila u strci gužvi i nije stizala sve pa su se neke stvari morale odgoditi. Ja nisam smio zanemariti posao niti sam želio zanemariti svoju malu kćer pa sam malkice zanemario blog. Ne ljutite se na mene, jel'da?!

---

Sveti Petar i Bog se zbog velike gužve dogovore da ubuduće primaju samo slučajeve koji su umrli spektakularnom smrću! Poslije nekog vremena kuca netko na nebeska vrata.
Sveti Petar: - PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE!
Pokojnik: - Poslušaj moju priču! Uvijek sam mislio da me žena vara. Tako sam došao tri sata ranije s posla, trčim k'o lud 11 katova do stana, otvaram vrata, pretražujem stan i na terasi nađem tipa kako gol golcat visi sa vanjske strane terase i drži se za ogradu. Na to uzimam čekić i udaram tog kretena svom snagom po prstima. On padne na nekakvu mekanu granu točno ispod. Sranje! Ja natrag u kuhinju, uzimam frižider i bacam ga preko terase i PUN POGODAK! Napokon je kreten sređen, a meni je to uzbuđenje donijelo infarkt i eto, evo me kod tebe!
- OK - veli Sveti Petar - možeš ući.
Ubrzo poslije toga ponovo se začuje kucanje na vratima.
- PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE! - kaže Sveti Petar.
- Nema problema - kaže pokojnik - Radio sam, kao i svaki dan, jutarnje vježbe na terasi i spotaknem se, pa se u padu, u zadnji čas uhvatim za ogradu terase stana ispod mog.
"Bože" - pomislim - "kakva sreća da sam još među živima". Tad dolazi neki idiot i udara čekićem po mojim prstima, ja padam i to baš na mekanu granu!
Pomislim: "Ludo, već drugi put sam izbjegao smrt"! Pogledam gore i tad me pogodi ovaj blesavi frižider!
- OK, možeš ući u moj raj.
Tada ponovo neko zakuca na nebeska vrata:
- PRIMAMO SAMO NEOBIČNE SLUČAJEVE! - kaže Sveti Petar.
- Nema problema - kaže pokojnik - Sjedim ja poslije jednog dobrog sexa gol u frižideru...
- To je dovoljno. Uđi!