|
Ljudi moji, koja je*ada s ovim postom... Napišem ga u kilometarskoj verziji i ne savea mi ga... a je*i ga, događa se i najboljima. He, he, zato ćete dobiti ovu ne tako opsežnu verziju...
Eh, nije da se nisam nadala da sam na popisu za ovaj teren, ali isto tako sam i molila Budhu, Hare Krisnu, Pana, Presveto trojstvo (...) da nebude naporno. E, pa koliko god bilo lijepo na ovom terenu, vjerujem da ću ga više pamtiti po onim neugodnijim iskustvima.
Dakle, sama fešta počela je još pred faksom kada smo sjedili na svojim stvarima i zagrijavali se bacajući fore i forice kako bismo dokazali u kakvoj smo kondi glede za*ebancije. Bus je kasnil oko sat vremena, tak da smo krenuli tek u devet. Frendica s kojom sam sjedila uhvatila je mjesto u stražnjem dijelu busa što mi se najprije i nije tako svidjelo no kasnije se pokazalo kao skroz ok. Put do Kleka i nije bio dug ali je bio pomalo dosadan. Ljudi se još nisu počeli zabavljati već su lagano tračali sa svojim partnerima u sjedalima.
Na Kleku nas je dočekao jedan striček koji nam je izreferiral malo o Kleku i nadležnoj šumariji te nam ustupio sendviče i vodu. Nakon klope krenuli smo Franjićevim tempom prema vrhu. Uspon i nije bio tako strašan do onog dijela kad smo prošli planinarski dom. Naime, do vrha, ma kako blizu bio, svi smo zamrli. Bio je to već alpinistički pothvat, a ne planinarska šetnjica...
Povratak u podnožje prošao je brzo i nije bio naporan a kad smo stigli u autobus shvatila sam kako sam na Kleku zaradila divne krvave žuljeve od terenskih cokula.
Sljedeća postaja bijaše Krasno, tj. neki restoran s pogledom na Krasno. Tamo smo se okrijepili raznim pićima kojima nas je častio Franjić, živio on nama!
Zatim smo se spustili u Krasno gdje smo opustošili lokalnu trgovinu (što se tiče alkoholnog dijela, dakako). Potom smo odmorili u konobi Jure gdje su neki i papali a ostala ekipa ponovno bijaše počašćena cugom od strane Franjićeve.
 smo u tamošnjoj šumariji a zatim smo se zaputili u objekt u Štirovači gdje nam je namjera bila naspavati se (respekt onima koji su to i uspjeli). Uglavnom, bila je tamo lijepa feštica... Svi pijani, pjevalo se i feštalo, čak su nam i dekan i asistent bili pod vidnim utjecajem alkohola. (ovaj dio pretrpio je ogromnu cenzuru, ne sjećam se kaj se sve zbivalo i stoga molim da prihvatite ispriku... )
Idućeg dana nakon doručka vratili smo se u Krasno gdje smo slušali predavanje o NP Sjeverni Velebit a zatim smo se zaputili prema Zavižanu gdje smo posjetili botanički vrt. Moram priznati da se čudim sama sebi što nisam imala nikakvih posljedica vezanih uz večer prije... Nakon botaničkog smo ručali na Zavižanu vrlo ukusnu janjetinu. Vrijeme je na vrhu bilo predivno, što je pogodovalo našim lavljim apetitima i pogledu na more i otoke.
Poslije klope i kratkog predaha krenuli smo prema Rabu. Put i nije bio jako zanimljiv jer su ljudi pripremali sistematiku koju je Franjić počeo ispitivati već na trajektu. Moram vam se pohvaliti kako nisam imala pojima... ali to me nije pretjerano zbediralo. Na Rabu smo odsjeli u objektu koji je u vlasništvu našeg fakulteta. Čim smo došli, smjestili smo se u spavaonice, osvježili se i klopali. Neki su se uspjeli dograbiti tuša dok je još bilo vode. Nagađate, ja nisam bila među njima...
Nakon večere Franjić je dovršio ispitivanje studenata a zatim smo završili na jednom kupanju koje se pretvorilo u noćno. Nas par cura je naravno zalutalo na putu do plaže. Bilo je super, samo kaj je asistent htio ugurati u vodu cure koje nisu imale namjeru kupati se pa se nijedna nije usudila biti u blizini obale. Poslije toga bila je lagana fešta ili bolje rečeno druženje oko bunara. Oko jedan smo ostali bez struje tako da više nismo mogli kartati pa sam se pokupila u krpe.
Neki su ostali budni cijelu noć i pili, što se nije pokazalo najboljom odlukom... Naime, naša draga Ljilja malo si je popila i probudila nas sve ulazeći u sobe i derući se a još je i o dekanu nekaj graktala pod njegovim prozorom tako da bi moglo biti sankcija jer je dotični gospodin sve čuo...
Dakle, pošto me Ljilja probudila skuhala sam si super jaku turkishe kafu i vegetirala uz bunar sa Slavicom sve do doručka. Poslije doručka šetali smo po otoku i skupljali biljke za herbar a zatim smo se ponovno okupali. Ovog puta sam se i ja brčnula. Poslije su neki još kartali a većina nas je razgovarala za stolom kod objekta.
Poslije ručka smo krenuli kući. Dečki su nabavili hrpu cuge i jedini je bed bio kaj se cuga brzo zagrijala pa je bilo veselo krkati mlaka pivca... Bilo je pjesme, zaje*ancije, riganja, pa čak i pišanja u bočicu. Putem smo stajali nekoliko puta, uglavnom na pišanje i čik - pauzu a neki su uspjeli vidjeti majku, seku, buduću punicu... (e, Prpiću, šta te čeka).
Kada smo napokon stigli u Zagreb već na Savi počeli smo gubiti ljude. Do samog faksa nije nas došla niti polovica. Kada smo se napokon iskipali iz busa još smo kratko sjedili na zidiću kod faksa a zatim kud koji mili moji...
Onako umorna jedva sam se dogegala do stanice u Maximiru i utrpala se u vlak. Čudi me što nisam zaspala u vlaku i probudila se tipa u Osjeku. E, to bi bilo veselo...
Ekipa, pozz i dršte mi fige na svoj ovoj hrpi ispitnih rokova za koje nadobudno štrebam...
|
