Doživljaji jednog vatrogasca

ponedjeljak, 04.05.2009.

amerika

http://www.jutarnji.hr/komentari/kolumne/clanak/art-2007,2,18,tomic_kolumn a,63153.jl
Slučajno sam naletio na jedan zanimljivi link.
Vredi pročitati, no više mi se sviđa kojotičin koment....
http://kojotica.blog.hr/2009/05/index.html

- 23:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 03.03.2009.

Put istine

«Ne poznajem niti jedan pouzdan put
do uspjeha,
a znam samo jedan koji nas zasigurno
vodi do neuspjeha:
kada želiš ugoditi svima «.

Platon


Hvala S112

- 23:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 24.09.2008.

Uzbuna

Uzbuna me vodi u duboku noć
dok draga na bivak se sprema tek poć.
I umjesto krila njenog ugodnog, mekog,
ja hitam gasit nemar luđaka nekog.
*
Prvi do mene mi postaje bratom
dok uz polja prolazimo posijana ratom.
On poznaje teren i čuva život moj,
i znam da bi za mene
dao i život svoj.
*
Dok nas drugi sude što gasimo gdje su mine
i stalno nas pitaju-
zar nam se gine?
Odgovaramo šutnjom jer istinu znamo,
za drugoga život mi ponosno damo.
***
Mrax

- 19:50 - Komentari (26) - Isprintaj - #

srijeda, 28.05.2008.

Pokazna viježba u školi

Pripadnici DVD-a Josipdol organizirali su predavanje i viježbu u osnovnoj školi u Josipdolu povodom mjeseca borbe protiv požara. Djecu, a možda i buduće vatrogasce predsjednik DVD-a Josipdol, Marinko Turkalj upoznao je s osnovnom zaštitnom opremom jednog vatrogasca koju su dijelom dijeca mogli i isprobati na opće oduševljenje.
Nakon predavanja usljedile su pokazne viježbe diječaka s rušenjem kantica, djevojčica na poligonu te kao kruna svega i simulacija prometne nesreće i zapaljenja vozila koje su naši vatrogasci školski polako odradili da svim učenicima bude jasno što se događa i kako se postupa. Prikazan je i siguran postupak s zapaljenom plinskom bocom za domaćinstvo. Cijelu viježbu pratio je i načelnik odijela za zaštitu i spašavanje Karlovačke županije Zdravko Jandrlić ,prof.
više na linku

- 10:22 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 22.03.2008.

Vatra je naša realnost

Vatra je naša realnost.
Kažu: "Čim manje intervencija tim bolje". Slažem se, ali svijesni smo da je požara uvijek bilo i uvijek će ih biti.
Ne osijećam se niti najmanje krivim što svaku intervenciju nestrpljivo iščekujem. To mi podiže adrenalin.
Tako smo bili neku večer na rođendanu kod Bossa. Baš smo se okupili svi koji smo inače i aktivni kao vatrogasci. Nije prošlo dugo i Robi je nazvao Stipu na mobitel da gori u Brezju u blizini Josipdola. Veseljko (zapovijednik) je odmah konstatirao da nema potrebe da idemo jer pozna taj teren i da tamo nama što više izgoriti.
Bilo mi je žao. Htio sam ići. Robiju smo poručili da ipak malo pripazi vatru.
Nije prošlo ni 10 minuta i Robi je javio da bi ipak bilo dobro da odemo. Gori trstika,šaš, a u blizini ima i kuća iako puše kontra i škrapa kišica.
Kad je odlučeno da idemo krenuo sam prvi da me slučajno ne bi ostavili.
U spremištu se sjetim da su mi i cipele i kombinezon ostali doma na čiščenju.
Nema veze. Oblačim novo Špicino interventno odijelo. On nek se snađe.Oblačim čizme i staru žutu kacigu sa vanjskim širokim vizirom. One nove ne volim jer se vizir izvlači iz nutra i mal je, a kad se kaciga ugrije ne možeš ga ni izvuć.
Svih osmero sjednemo u navalno vozilo. pali se rotirka i pokret.
Niti kilometar dalje skrećemo ljevo kod bloketare na Vjetrenicama i u tili čas stižemo do požarišta. Veseljko je ipak bio u pravu. Nije bilo potrebe ići. Netko je zapalio kukuruzovinu i malo se proširilo. A i kiša se sprema no da nismo badave došli odlučimo pogasiti.
Uzmem naprtnjaču, opet ju po tko zna koji put pretovarim vodom, odlijem višak i spreman sam.
Vatra gori na nekoliko mijesta sporadično i malo dalje je jedan veći razdvojeni plamen.
Ovo na početku ostavimo Danici i Biserki, a ja, Zec, Marinko, Robi i Špico odemo dalje s vodom. Stipe je ostao uz kamion.
Močvara.
Noge propadaju u blato. Sad mi je drago što sam uzeo čižme, a ne cipele.
Prođem pokraj zapaljene topole dalje. Za nju ima vremena, a bit će mi dobar orijentir u mraku kad se budemo vraćali. Dolazimo do šaša. Ja s ljeve, a Robi i Marinko (predsjednik) kroz sredinu i desno i za tili čas pogasimo vatru.
Okrenem se. Dobra procijena. Imam orijentir. Topola se žari na vjetru do dva metra visine. Malo dalje još jedna. Ja uzmem prvu bližu, a Marinko se pridruži Špici koji je već bio kod druge. Dobro je isprskam i gotovo. Svijetiljkom na glavi osvijetlim okolicu. Po reflektirajućim trakama na odjeći vidim da su se skoro svi vratili do kamiona. Krenem i ja od topole kad odjednom popusti tlo pod nogama tek toliko da mi se obje noge zabiju u zemlju taman kad sam htio napraviti korak i samo šljapnem u vodu pomiješanu s čađom od gareži. Po psovkama su ostali skužili što se dogodilo. Smijeh i komentari.
Ma nema veze, roba je ionako bila Špicina.

- 00:18 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 14.03.2008.

Neprihvatljivo ponašanje....neponašanje

Potreslo me je do dna duše ponašanje nekih mojih sumještana. Ne mogu reći da ih poznam. Niti sam bio blizu da mi netko reče tko su oni, ali ne mogu vjerovat da netko može satima gledati vatru kako potencijalno prijeti kućama i da ne reagira. Taman i da nije očita opasnost ipak bih nazvao vatrogasce.
Ne mogu vjerovati da neki idu još i dalje. Već kad je evidentno da se kuća, staja ili nešto drugo zapali, da još uvijek mogu biti samo promatrači. Pa što će reći susjedu. Koji je razlog jer nisu reagirali? Ovo pišem s razlogom, iz razočaranja jer ne mogu shvatiti da je tako nešto moguće.
Nema veze što se radi o mom kolegi. Tako bih se osječao i da se radi o strancu.
Činjenice:
-Oko 13 sati je počeo požar otvorenog prostora.
-Vjetar puše i vatru nosi prema kućama.
-tek oko 15 i 20 stiže dojava o požaru na koju vatrogasci odmah reagiraju i u 15 i 40 stižu do kuća i muče se cijelo popodne.

Vatra koja se mogla ugasiti jednom brentačom prersla je u intervenciju 22 vatrogasca, 4 vozila .
Izgorjela kuća?
Izgorjela staja?
Izgorjeo sjenik?

Zašto?
Za ovo nije kriv onaj tko je zapalio, već onaj tko je to mirno promatrao.

- 01:34 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 04.03.2008.

Prije svega prijatelj, a ne vatrogasac

Mogu razvući temu u nedogled. Sigurno će ići stranputicama koje ne vode nikamo. Mogu početi nabrajati citate i definicije iz udžbenika. Nema jedinstvene definicije vatrogasca.
Tko je vatrogasac?
Jel možda pojedinac koji radi sve po pravilima?
Jeli onaj koji neće u nijednoj situaciji ugroziti svoj ili tuđi život?
Navedimo primjer o kojem sam večeras raspravljao u društvu supijanih, ali nadasve inteligentnih ljudi, ali prije svega prijatelja.
- Zamislite da se nađete u jednoj situaciji, ispraznili brentaču, bez vode. Puše jak vjetar. Zapali se ponovo ono što ste pogasili vama iza guzice. Nema odstupnice..........
-Hoćete li bit ponosni što je kolega 20 metara od vas pravi vatrogasac, koji je svijestan da nema dovoljno vode da se probije do vas i da sa vama izađe iz vatrene stihije, a da se ne naguta dima ili ostane opečen.
- Hoćete li biti sretni što se on drži svih pravila sigurnosti? Gledat će Vas jer je siguran da radi ispravno i nitko ga neće kriviti jer ne riskira svoj život..
- Dali ste vi pravi vatrogasac jer ste ispravni u svim intervencijama ili ste pravi vatrogasac jer svako od vas radi na dobrobit onoga drugoga pa pod rizik vlastitog života?
-Po mom uvjerenj vatrogasac je onakav kakav je kolekitiv koji ga okružuje.
Na intervenciji 10 dobrih vatrogasaca postane loši vatrogasci zbog onog 11-og vatrogasca koji je napravio krivo, a isto tako 10 loših vatrogasaca postanbe dobri vatrogasci jer je jedan pravi vatrogasac uspio žrtvovati svoj znoj u trenutku kad je bila neminovna pogreška ostalih.
- Stvarno bih volio vaše komentare na ovaj članak i vaše viđenje vatrogasca.
-na kraju svega tvrdim da je biti dobar vatrogasac prije svega biti dobar prijatelj....

- 02:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.02.2008.

Stiže Canadair

Evo nastavka....
Na vezi čujemo DVD - Barilović. Prvi tren mislim da sam prebacio vezu na Javnu pa ide preko repetitora. Provjerim.....i dalje je na četvorki (lokalna).
Pošto smo jako visoko na Modruškoj Gradini kužim da smo jako dobra antena pa sve vatamo. Čujem da imaju dosta problema tamo kod njih oko Duge Rese. Stalno spominju cisternu i neke potoke.
Naša Gradina je pogašena. Još čekamo da se stiša dim na par mjestiju unutar opožarenog da ne bi ne daj Bože opet preneslo dalje. Ne želim ponovo klampsat uzbrdo. I dok raspravljamo i analiziramo akciju i prve dojmove ovog napora čujem kako negdije visoko ide avion.
Ni sam ne znam što mi je bilo, niti bih to opet učinio, ali prinesem vezu ustima i izgovorim.
-Barilović.....stiže kanader.!.
Mislio sam da nema šanse da dobaci bez repetitora, kad ono pomutnja na vezi.
- hej! DVD-Barilović! Jel to vama stiže kanader? -Netko reče sa druge strane veze.
Neko vrijeme je veza bila tiha. Vjerojatno su osluškivali avione.
Sada mi je žao pogotovo ako su imali dosta tešku akciju..
Mislim da je nas netko tako zafrkavao dok smo se mi mučili da ne bih baš mislio dobro o njemu.
Ovim putem im se iskreno ispričavam.
I tako smo se spustili dolje , popili kavu kod Natalije i vratili se u bazu puni dojmova i novog velikog iskustva.
Hvala ostalim vatrogascima koji su bili u pripravnosti. Posebno dečkima u spremištu, vatrogascima u Oštarijama i JVP Ogulin.
Dođem napokon kući, brzo pod tuš i u krevet i pomislim:
ODMORI SE, ZASLUŽIO SI....

- 19:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 26.02.2008.

Odmori se,zaslužio si....

Gdje završava jedan , a počinje drugi radni dan?......
Ponedjeljak 25.Veljače. oka nisam sklopio cijeli dan , a idem u noćnu. Diglo nas je prvo na požar na Siču dopodne pa na ispomoć u Latin iza podna. Malo vremena provedem s kćerkicom Magdalenom i eto već noći. Moram na posao.
Na poslu samo gnjavaža. Ovaj prije mene mi ostavio loše alate pa se cijelu noć mučim. U jutro napokon idem kući. Čim otpeljam ženu i malu do punice idem ravno u krevet.
U jutro najviše paše tuš poslje treće smijene. Malo opusti mišiće i lakše zaspem.
Legnem u krevet i mislim kako trebam ugasiti zvuk na mobitelu. Ma ne treba. Ko će zvati u jutro.
Taman mislim da me hvatao prvi san kad eto zove Stipa. Gori u Delancu, a nema koga zvati jer svi rade. Obilazimo lokaciju i utvrdimo da nema opasnosti jer je jedna osoba prisutna i drži vatru pod kontrolom. Upozoravam ga da nam javi ukoliko izmakne kontroli i vraćamo se u bazu. Tu i tamo uslikam Musu koji ide s nama jer mu je mislim ovo prvi izlazak na intervenciju.
Dobro je prošlo ovaj put pomislim kad sam se vratio kući i prvo objavim na netu o intervenciji. Ponovo se skinem, legnem i taman kad povučem poplun da se pokrijem, ono zove Mirko iz spremišta. Ajde požuri se, gori Gradina. Odmah se sjetim svih svetaca. Usput budim Matiju i već sam obučen u spremištu. Ma sve je već rutina nakon svih silnih požara u ovih desetak dana.
Sjedim u kamionu, lagano se truckam i ni ne slutim što me tamo čeka.......
Letimičan pogled na ljepotu Modruške Gradine sablažnjava. Gori skoro cijela Modruška strana. Nikica pokušava slikati, ali Matija vozi žestoko pa ništza od slike. U modrušu se penjemo desno i nakon koju minutu imamo što vidit.
Vatra se proširila i na južnu stranu (prema moru). Stipa daje upute Matiji kuda da vozi da priđemo čim bliže. Stanemo na nekakvom uskom putu i uzimamo opremu. Istrčim sa fotoaparatom, uslikam tek dvije-tri slike i nema vremena.
Natočim vodu u naprtnjaču i krenem. Gledam gore.
Dečki su već dosta odmakli uzbrdo. Nisam ni došao još na punu strminu, a već osijećam napor u nogama.
Veseli tuče metlanicom,a ja posipavam za njim vodu. Vjetar stalno mijenja smjer. I ono što pogasim, za par trenutaka opet plane kad jače puše. Zapovijednik viče da moram bolje pogasiti.
Vraćam se pa popravljam. Opet grabim gore. Stopala su mi toliko nakrenuta na padini da već peču. Razdvojili smo se. Stipa je sa Matijom, Nikicom i Robertom otišao napred i pokušavaju sustići vatru da ne ode u šumu. Ja, Veseljko i Musa mlatimo ispod njih. Svima nam već fali vode. Sad tek kužim zašto stalno viču da štedimo vodu. Okrećem se i pogledom tražim kamion. Nije ni 400 metara niže, a koda je 4 kilometra. na 300 metara vidim izvor i spuštam se. Ajme , koda idem sa himalaje. Nabio sam palce u cipelama.
Dok točim vodu i hvatam zraka stižu i Matija i Nikica. Samo Robert ima malo vode. Treba se požuriti nazad.
Matiji zvoni mobitel. Zove natalija da sa istočne strane vatra ide prema groblju i crkvi Svetoga Trojstva.
Zovem Stipu na vezu da nas pusti da odemo na drugu stranu. Gledam gore. Oni su već na zapadnoj (zagorskoj) strani.Vatra brzo napreduje oko Gradine.
Stipa kaže da su uspijeli zaustaviti s te strane i da odemo s kamionom pred Crkvu. Oni će doći preko brda.
Matija i Nikica krenu kamionom, a ja vidim da tamo gdje smo počeli ponovo gori.
Sad kad opet moram uzbrdo shvaćam Veseljka kad kaže da moram bolje pogasiti. Sad mlatim sve dok se ne prestane ni dimiti više.
Taman sam završio i krenem bokom prema crkvi. Stignu me Robert i Veseljko.
Veseli ode po strmini okružiti, a ja i Robert idemo prma cesti. Kao brže ćemo pa uvidimo da se nemamo kuda spustiti. Možemo se samo skoturati ljudima kroz krov na kući. Jedva se nekako kroz trnje dočepamo ceste. Već nas zovu preko veze da se požurimo. Kod kamiona sam se prvo napio soka. Grlo mi se osušilo da je prijetilo da se zapali. Robert je uto natočio sebi vodu i već hita gore. Natočim i ja, stavim naprtnjaču na leđa i idem na ljevu frontu do Matije. Ova naprtnjača je svaki put sve teža. Taman kad sam s ceste htio krenuti uzbrdo vidim da mi klapa desna cipela. Odvezala se. Nakrenem se da ju svežem i.....
Fljassss.............
Prolom oblaka.
Ovo đubre od naprtnjače se prebacilo kad sam se nagnuo pa me cijeloga zaljalo. Ne uzbuđujem se previše.
Otresem mobitel, otresem Motorolu (valjda je vodootporna)...sretan
Penjem se do Matije ravno kroz nekakvu kupinu. Da nije ove strmine vratio bih se pa drugim putem. Nekako manje boli trnje nego stopala.
Kad smo pogasili ljevu frontu spustili smo se opet po vodu do kamiona.
Opet pijem sok. Pogledam gore. Ajme, još veća strmina. Matija se već penje.
Idem za njim. Dva koraka napred, tri nazad. Malo se kližem. Malo klečim, a najviše ležim dok odmaram. Prisjećam se dokumentaraca o Himalaji i kako sam uvijek mislio da to ni toliko teško. Ma ni na televiziji je neću više gledat. Tamo barem nema požara.
Krenem dalje. Vidim, Matija se isto izležava. Veseljko mu uzme naprtnjaču s leđa i ode sam ko' divokoza. Jebote, pa ima skoro 60 godina a ide duplo bolje nego mi mladi Jarci. Samo da se ne istroši previše da uzme i moju sa leđa.
Ova strana je najnapornija. Osim vatre, uspona i vjetra tu je i kamenje koje svako malo otpada sa stare Gradine i juri nizbrdo ko metak. Za sada nas promašuje. Odmah vraćam kacigu na glavu. Rasut će mi pamet uokolo ako me drapne.
Malo se sabirem pa idem još malo gasiti. Čini mi se da smo sad pritjerali vatru pod sam vrh. Ima još 4-5 metara vatre, ali noge ne slušaju. Biram lakši put preko opožarenog. Popnem se još malo i.....
Vjetar mjenja smjer. Dišem ko buldog. Dim mi nosi u lice. Nije mi dobro.
Nije šala. Stvarno nemam kisika.
Odmah bliziu vidim šktrapu i doslovno se bacam plivačkim skokom u nju.
Dobra odluka. Dim je iznad i dobro dišem.
Kad sam se pribrao ,izađem i pogasimo ostatak.
......................Nastavlja se.......moram, na posao............
...........Na vezi čujemo DVD-Barilović...wave

- 18:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 23.02.2008.

16 Intervencija u 10 dana

U posljednjih 10-ak dana svijedoci smo velikog broja požara na području naše općine, a i šire. Nastali su dijelom zbog neopreznog spaljivanja korova, a dijelom već naglašenog namjernog podmetanja požara kako bi se ugrozili ljudi i imovina. Ovi dani su bili pravi test izdržlivosti za DVD-Josipdol i JVP Ogulin s kojom su odradili veći broj intervencija.

Epilog svega je današnji dan 23.02. kada smo imali ukupno 4 intervencije na kojima je sudijelovalo 15-ak gasitelja. Dodatno je situaciju otežavala činjenica da je više od polovine ljudstva prikovano za krevet zbog gripe, a neki su pod temperaturom i prisustvovali intervencijama. Gorijelo je u Draškovićima, Trojvrhu, Sabljacima i navečer opet na Trojvrhu, a jedan požar gori još uvijek između Javora i Sabljaka, ali je u minskom polju pa je prepušten samo vizualnom nadzoru. Ovih dana DVD-Josipdol stvarno opravdava svoje postojanje. Imamo saznanja i o intervencijama Oštaraca, ali nemamo punu informaciju. Ukoliko nam se jave objavit ćemo podatke i s tog područja.

- 23:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Mrax

  • Vatrogasac I klase

Linkovi

Prijatelji blogeri

web design

  • TrgoNet
    Internet stranice i design

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se